Ppredstavio »Harney County«

Chris Eckman: Odličan kad je sam, još bolji uz bend

Ivana Kocijan

Foto M. Aničić

Foto M. Aničić

Golob na kontrabasu, Celarec na bubnjevima i Eckman na gitari na trenutke su zvučali poput velikog orkestra



RIJEKA » Hvala vam što ste došli, riječi su kojima je publiku u Palachu preksinoć pozdravio Chris Eckman, američki kantautor i multiinstrumentalist, producent, tekstopisac, skladatelj filmske glazbe, suosnivač legendarne grupe The Walkabouts i izdavačke kuće Glitterbeat Records. Svestrani američki glazbenik sa slovenskom adresom u klub u Kružnoj stigao je u sklopu turneje na kojoj predstavlja zadnji album »Harney County«, u društvu dvojice izvrsnih instrumentalista, slovenskih glazbenika Žige Goloba na kontrabasu i Blaža Celareca na bubnjevima i klarinetu. 


  Izmišljeni događaji, stvarna cesta


Album »Harney County« snimljen je u golemom studiju u predgrađu Praga, u suradnji upravo sa slovenskim basistom Žigom Golobom. Njih dvojica osam su pjesama snimili sami, u dva dana, a osim njih, u radu na albumu sudjelovao je i Milan Cimfe u ulozi tonskog majstora i bubnjara, Anda Eckman kao prateći vokal na dvjema pjesmama, Paul Austin kao druga gitara na pjesmi »Carnival Smoke«, te Chrisov prijatelj Terry Lee Hale koji je svirao električnu harmoniku na pjesmi »Many Moons«.


Na posjet Harvey Countyju Eckmana je inspirirala knjiga Williama Kitredgea »Owning it All«, dok su mu ideje za pjesme došle spontano dok je preslušavao posljednji materijal The Walkaboutsa »Travels in the Dustland«, album o pustinji kojoj oni prilaze na apstraktan i pomalo mističan način. »Harvey County« je snimljen na drukčiji način, događaji i protagonisti plod su kreacije i mašte, ali su lokacije i ceste kojima se Eckman i sam vozio autentične, izvorne. 


  Posveta prijateljima




Prvih nekoliko pjesama na preksinoćnjem koncertu Eckman je izveo sam uz gitaru, pokazavši kako njegova čista, jednostavna a opet vrlo kompleksna glazba ne treba nikakve posebne dodatke. Upravo suprotno, baš joj ta ogoljelost daje poseban čar. Odličan kad je sam, Eckman još bolje zvuči uz pratnju benda. Golob na kontrabasu, Celarec na bubnjevima i Eckman na gitari na trenutke su zvučali poput velikog orkestra, dok se u nekim pjesmama instrumentalnu pratnju gotovo i nije čulo. 


   Unatoč sitnim tehničkim poteškoćama, u Palachu su uspješno stvorili intimnu, melankoličnu, komornu atmosferu, a slušanje njihove glazbe doimalo se poput slušanja soundtracka za neki dragi nam film. Osim novog materijala, Eckman je podsjetio i na stare pjesme, a jednu pjesmu posvetio i riječkoj grupi My Buddy Moose, svojim prijateljima i suradnicima kojima je, između ostalog, producirao album »Shine! Shine! Shine!«.


Izvrstan nastup zaključio je obradom pjesme »Bankrobber« grupe The Clash, a oduševljenoj publici potom je darovao još dva bisa. Na razočaranje ženskog fan kluba Žige Goloba, posljednju je pjesmu, »Grand Theft Auto« grupe Walkabouts izveo sam uz gitaru. Time kao da se ponovo vratio na početak i riječi kojima je pozdravio riječku publiku, publiku koja je na kraju koncerta isto mogla reći i njemu: – Hvala vam što ste došli.