„Kako je već kraj kolovoza?“,rečenica je koju ovih dana vjerojatno čujete češće nego što biste željeli. Čini se kao da smo tek planirali godišnje odmore i prve odlaske na more, a trgovine su već pune jesenskih kolekcija i polako se vraćamo u uobičajenu rutinu.

Naravno, ljetni dan traje jednako kao i svaki drugi dan u godini. No naše subjektivno iskustvo vremena nije ni približno tako precizno kao sat na zidu.

Na osjećaj koliko je nešto trajalo utječu pažnja, emocije, rutina, nova iskustva, ali i način na koji se kasnije prisjećamo određenog razdoblja. Upravo se tijekom ljeta mnogi od tih faktora preklapaju.

Vrijeme ne doživljavamo poput sata

Kada čekate autobus koji kasni deset minuta, tih deset minuta može djelovati beskonačno. Provedete li isto vrijeme u razgovoru s osobom koju dugo niste vidjeli, ono može nestati gotovo neprimjetno.

To je jednostavan primjer subjektivne percepcije vremena. Kada smo usmjereni na protok vremena i kada nam je dosadno, češće primjećujemo koliko ono sporo prolazi. Kada smo zaokupljeni ugodnom aktivnošću, manje pažnje posvećujemo samom vremenu.

Ljeti upravo takvih trenutaka može biti više. Putujemo, družimo se, boravimo vani, odlazimo na plažu, izlete i koncerte ili jednostavno više vremena provodimo radeći stvari u kojima uživamo. Dok smo njima zaokupljeni, sati kao da prolaze brže.

FOTO: iStock

Kada se zabavljamo, manje gledamo na sat

Radni dan često je podijeljen jasnim vremenskim točkama. Znamo kada počinjemo raditi, kada je pauza, koliko još imamo do kraja radnog vremena i kada moramo obaviti određeni zadatak.

Na godišnjem odmoru takvih vremenskih oznaka ima manje. Možda uopće ne znamo koji je dan u tjednu, ručamo kasnije nego inače i odlazimo na spavanje bez razmišljanja o jutarnjem alarmu.

Kada prestanemo neprestano pratiti raspored, manje primjećujemo i prolazak vremena. Upravo zato tjedan godišnjeg odmora može završiti uz dobro poznati osjećaj da je prošao u nekoliko trenutaka.

Paradoks je u tome što nova iskustva mogu „produžiti“ ljeto u sjećanju

Priča postaje zanimljivija kada se prestanemo pitati kako vrijeme osjećamo dok nešto radimo i počnemo razmišljati o tome kako ga procjenjujemo naknadno.

Razdoblja ispunjena novim iskustvima stvaraju više različitih uspomena. Prvi posjet nekom gradu, planinarska staza kojom nikada nismo hodali, novo jelo ili spontani izlet ostavljaju više prepoznatljivih detalja od tjedna tijekom kojeg smo svakoga dana radili gotovo isto.

Zbog toga se aktivan godišnji odmor može činiti nevjerojatno kratkim dok traje, ali kada ga se kasnije prisjećamo, djeluje bogato i dugo jer je ispunjen različitim uspomenama.

S druge strane, nekoliko rutinskih tjedana može se činiti sporima dok ih živimo, a kasnije se stopiti u jednu gotovo neprimjetnu cjelinu.

S godinama vrijeme često djeluje sve brže

Mnogi primjećuju još jednu pojavu: ljeta iz djetinjstva kao da su trajala cijelu vječnost, dok ona u odrasloj dobi nestanu u trenu.

Za to postoji više mogućih objašnjenja. Kao djeca neprestano smo izloženi novim iskustvima. Mnogo toga vidimo, učimo i radimo prvi put, zbog čega nastaje velik broj novih uspomena.

Odrasli život češće je strukturiran oko ponavljajućih obrazaca. Dani mogu izgledati slično, a poznate situacije mozak nema potrebu pamtiti s jednakom količinom detalja.

Tu je i jednostavna činjenica da jedna godina predstavlja sve manji dio našeg ukupnog života kako postajemo stariji. Ljeto koje je desetogodišnjaku ogroman dio dotadašnjeg životnog iskustva četrdesetogodišnjaku predstavlja proporcionalno puno manji period.

Iščekivanje ljeta traje dugo, a samo ljeto ima granice

Na osjećaj kratkog ljeta može utjecati i dugo iščekivanje. O godišnjem odmoru nerijetko počinjemo razmišljati mjesecima unaprijed. Rezerviramo smještaj, kupujemo avionske karte, planiramo izlete i odbrojavamo tjedne.

Vrijeme do nečega čemu se veselimo može nam se činiti sporijim upravo zato što mu posvećujemo pažnju.

A onda godišnji konačno počne. Sedam ili deset dana koje smo čekali mjesecima prođe u nizu aktivnosti i odjednom smo ponovno kod kuće. Kontrast između dugog iščekivanja i ograničenog trajanja dodatno pojačava dojam da je sve završilo prebrzo.

FOTO: iStock

Možemo li barem malo „usporiti“ ljeto?

Sat naravno ne možemo usporiti, ali možemo utjecati na način na koji ćemo određeno razdoblje doživjeti i pamtiti.

Jedan od načina je unošenje novosti u svakodnevicu. Ne morate otputovati na drugi kraj svijeta. Posjetite mjesto na kojem nikada niste bili, odaberite novu stazu za šetnju, provedite dan bez uobičajenog rasporeda ili naučite nešto novo.

Pomaže i svjesnije obraćanje pažnje na ono što se događa oko nas. Ako svaki lijepi trenutak provedemo fotografirajući, provjeravajući poruke ili razmišljajući o onome što moramo napraviti sutra, lako ga propustimo dok se događa.

Možda zato odgovor na pitanje kako učiniti da ljeto traje dulje nije u dodavanju još aktivnosti u već pretrpan raspored. Ponekad je dovoljno zastati i stvarno primijetiti dan koji upravo traje.

Jer kolovoz će završiti istom brzinom kao i svaki drugi mjesec. Razlika je samo u tome koliko ćemo ga zaista doživjeti – i koliko ćemo ga se kasnije sjećati.