Svoj profesionalni put započela u tadašnjem TDR-u, a danas ga gradi unutar globalne kompanije BAT, jedne od najmodernijih industrijskih organizacija današnjice
U vremenu kada gotovo svaka vrsta industrije prolazi kroz snažne transformacije, a tehnologija i ljudi sve više djeluju kao nerazdvojna cjelina, priče o osobama koje uspješno povezuju ta dva svijeta postaju posebno vrijedne.
Upravo takvu priču donosi Tihana Finderle Basa, koja je svoj profesionalni put započela u tadašnjem TDR-u, a danas ju gradi unutar globalne kompanije BAT, jedne od najmodernijih industrijskih organizacija današnjice.
Dolazi iz Buzeta, grada u kojem je razvila svoju radoznalost prema prirodi i znanosti, nakon čega u Zagrebu završava Prirodoslovno-matematički fakultet, prvo smjer za profesoricu biologije i kemije, a zatim paralelno i studij diplomiranog inženjera biologije – ekologije.
Nakon fakulteta zapošljava se kao pripravnica u tadašnjem TDR-u, današnjem BAT-u, gdje započinje svoju profesionalnu priču koja će je godinama kasnije dovesti do niza voditeljskih pozicija u proizvodnji i naposljetku sada do uloge vršitelja dužnosti Production Managera.
Od prvih koraka u proizvodnji do vodećih pozicija, njezina karijera svjedoči o snazi kontinuiranog učenja, prilagodbe i povjerenja – kako u ljude, tako i u vlastite odluke. U okruženju koje potiče razvoj i prepoznaje potencijal, Finderle Basa je rasla zajedno s kompanijom, oblikujući pritom vlastiti stil vođenja koji jednako cijeni tehničku izvrsnost i ljudsku dimenziju rada.
Danas stoji pred novim profesionalnim izazovom u jednoj od ključnih tvornica unutar BAT sustava te donosi uvid u svoj put, razmišljanja o liderstvu te pogled na budućnost proizvodnje kompanije u kojoj su stabilni procesi, snažni timovi i kultura razvoja temelj uspjeha.
Posjet ministra Vlajčića
Nove prilike za učenje i rast
Što vas je kao inženjerku biologije privuklo ovoj industriji i radu u BAT-u?
– Zanimljivo je da sam tijekom studija bila potpuno sigurna da ću raditi kao profesorica – nisam se zamišljala ni u jednoj drugoj ulozi. Međutim, kada sam diplomirala, nije bilo otvorenih natječaja u školama, pa sam se prijavila na pripravničku poziciju u tadašnjem TDR-u, današnjem BAT-u. Vrlo brzo se dogodilo nešto neočekivano – privukla me proizvodnja.
Oduševila me dinamika, ritam, stalno kretanje i konkretni rezultati koji su vidljivi iz dana u dan. Shvatila sam da je to okruženje koje te stalno izaziva, ali ti jednako tako daje priliku da učiš, rasteš i vidiš stvarne učinke svog rada.
U tom trenutku sam prepoznala da me upravo ta kombinacija tehničkih izazova, ljudi i žive, brze svakodnevice najviše motivira. I tako je nešto što je počelo kao privremeno rješenje postalo moj dugoročni profesionalni put – i danas ne mogu zamisliti bolje mjesto za sebe.
Koji su bili vaši prvi dojmovi kad ste tek došli u tvornicu i što se od tada najviše promijenilo?
– Kad sam prvi put ušla u tvornicu, priznajem da sam imala tipičnu sliku o industriji – zamišljala sam velike hale pune buke i ‘klasične’ industrijske atmosferе. A onda me dočekalo nešto potpuno suprotno. Najviše me fascinirala nevjerojatna razina čistoće, uređenosti i organizacije.
Sve je bilo pod kontrolom, jasno, uredno, gotovo laboratorijski precizno. Taj prvi dojam me zaista iznenadio i ostavio mi snažan osjećaj profesionalnosti ovog okruženja.
Iako su se vremena promijenila i struktura radne snage postala raznolikija, zajednički duh, profesionalizam i želja da se dobro radi i dalje su snažno prisutni. Danas imamo novu dinamiku – više kultura, više različitih iskustava – i to donosi neke nove izazove, ali i nove prilike za učenje i rast.
Vaš put obilježilo je mnogo karijernih napredovanja. Što biste izdvojili kao ključne trenutke koji su vas oblikovali?
– Prvi važan trenutak bio je moj ulazak u operativu nakon što sam radila u planiranju i odjelu za uvođenje novih proizvoda. Do tada sam razumjela procese ‘na papiru’, ali tek kad sam zakoračila u pogon i počela raditi s proizvodnim timovima, shvatila sam da je snaga u ljudima – u njihovom iskustvu, znanju i svakodnevnim izazovima. Taj period me naučio poniznosti, praktičnosti i brzom donošenju odluka.
Drugi ključni trenutak dogodio se kad sam preuzela svoju prvu voditeljsku poziciju. To je bio trenutak kad sam shvatila da je vođenje ljudi odgovornost, ali i privilegija. Naučila sam da se autoritet ne gradi titulom, već dosljednošću, prisutnošću i spremnošću da slušaš.
Treći trenutak bio bi period kad sam prvi put vodila veći tim kroz zahtjevnu promjenu uvođenja novih tehnologija u proizvodnju i to šest mjeseci nakon rođenja mog drugog djeteta – kad sam trebala istovremeno održati rezultate, stabilnost i motivaciju.
To je bila prekretnica u kojoj sam postala svjesna vlastite otpornosti i sposobnosti da upravljam kompleksnošću. To iskustvo ujedno me naučilo kako postavljati prioritete, biti efikasnija, ali i kako bolje razumjeti ljude koji žongliraju više životnih uloga.
Svi ti trenuci zajedno su me oblikovali i pripremili za današnju ulogu. Ništa od toga se nije dogodilo preko noći – to je bio proces u kojem sam rasla kroz izazove, povjerenje i prilike koje sam dobila, ali i kroz one koje sam sama stvorila.
Kako izgleda vaš tipičan dan?Moj tipičan dan izgleda prilično dinamično. Dan započinjem vrlo rano, oko 4:30. Putujem oko 60 km do posla kako bih već u šest sati bila u Kanfanaru. Volim stići dovoljno rano da obiđem noćnu smjenu i uhvatim sve važne informacije prije početka dana. Nakon posla “prebacujem u višu brzinu”: posvećujem se školskim aktivnostima sa sinom, igri s kćerkom, te svemu što taj obiteljski dio dana nosi. Kućanske obaveze odrađujem uglavnom navečer, kada djeca odu spavati – priznajem, tu sam popriličan control freak i volim da je sve baš kako treba. Ukratko, dan mi je ispunjen, intenzivan i raznolik, ali uživam u svakom njegovom dijelu – od posla i tima do obitelji i malih svakodnevnih rutina. |
Čast, ali i odgovornost
Kako se osjećate povodom činjenice da ste preuzeli voditeljsku poziciju u tvornici u Kanfanaru?
– Osjećam veliku čast, ali i odgovornost. Kanfanar je specifično mjesto – to nije samo tvornica, nego jedan od najvažnijih industrijskih pogona u Hrvatskoj, s dugom tradicijom, snažnim identitetom i iznimno stručnim ljudima.
Uz to, Kanfanar je i jedna od najmodernijih i tehnološki najnaprednijih tvornica unutar globalne BAT grupe, zahvaljujući kontinuiranim ulaganjima u održivost i inovacije. Kao takva, tvornica u Kanfanaru se nalazi u središtu BAT-ove transformacije usmjerene na nove kategorije bezdimnih proizvoda te se danas 30 posto proizvodnje tvornice u Kanfanaru odnosi na bezdimne proizvode.
Biti dio toga i imati priliku voditi tim u takvom okruženju za mene je izuzetno motivirajuće.
Istovremeno, osjećam i veliko uzbuđenje jer ulazim u ulogu koja nosi nove izazove, ali i nove prilike za rast. Posljednjih sedam godina radila sam na raznim voditeljskim pozicijama u proizvodnji, no ova uloga donosi širi utjecaj, veću stratešku odgovornost i mogućnost da doprinesem dugoročnoj stabilnosti i konkurentnosti tvornice.
Najvažnije mi je da ostanem prizemljena – da nastavim graditi odnose s ljudima, razumjeti njihove potrebe i raditi tako da se svi osjećaju uključeno. U Kanfanaru postoji snažan timski duh i želim biti lider koji ga dodatno osnažuje.
Iskreno, osjećam i veliku zahvalnost što sam dobila povjerenje da preuzmem ovu poziciju. Svjesna sam da je to rezultat dugogodišnjeg truda, ali i podrške mentora, kolega i moje obitelji.
Tvornica u Kanfanaru
Koji je vaš prvi fokus nakon preuzimanja te uloge?
– Nastavljam sa mojim glavnim fokusom, a to su ljudi i procesi.
Prvi korak je upoznavanje svih timova s kojima ću blisko surađivati, razumijevanje njihovih izazova, prioriteta i perspektiva. Vjerujem u otvorenu komunikaciju i u to da se najbolja rješenja rađaju iz dijaloga i zajedničkog promišljanja.
Uz to, fokusiram se na stabilnost procesa – na to da održimo postojeću visoku razinu kvalitete, sigurnosti i učinkovitosti. Tek kad je operativa stabilna, možemo razgovarati o unapređenjima, optimizacijama i budućim projektima.
Drugim riječima, moj prvi fokus je: slušati, razumjeti, stvoriti povjerenje i osigurati stabilan početak. To je temelj na kojem se gradi sve ostalo.
Što želite unaprijediti ili dodatno razviti u proizvodnji?
– U proizvodnji uvijek postoji prostor za napredak, bez obzira na to koliko je sustav razvijen ili stabilan, a Kanfanar je po tom pitanju visoko postavljen standard. Moji prioriteti bit će usmjereni na tri područja.
Želim dodatno ojačati operativnu izvrsnost, posebno kroz standardizaciju i dosljednost procesa. To znači fokus na kvalitetu, pouzdanost opreme i prevenciju problema, umjesto reakcije na njih. Stabilni procesi ključ su efikasnosti i sigurnog rada.
Važno mi je unaprijediti komunikaciju i suradnju između timova. U velikim proizvodnim sustavima upravo je sinkronizacija između planiranja, operacije, kvalitete i održavanja presudna za brzinu i točnost donošenja odluka. Ako ljudi imaju jasne informacije i osjećaj zajedništva, rezultati uvijek rastu.
Uz to, želim nastaviti graditi kulturu kontinuiranog učenja i rasta. Proizvodnja se razvija, tehnologije se mijenjaju, a tržište postaje sve dinamičnije. Zato mi je važno da ljudi imaju priliku razvijati vještine, iznositi prijedloge i biti aktivno uključeni u unapređenja.
Vjerujem da se najbolji rezultati postižu kada se kombiniraju stručnost, dobro postavljeni procesi i motivirani ljudi. Moj cilj je stvarati uvjete u kojima to postaje svakodnevna praksa.
Kako održavate balans između privatnog i poslovnog života?Balans između privatnog i poslovnog života nije nešto što se jednom postigne pa traje – to je stalno usklađivanje, prilagođavanje i svjesno donošenje odluka. Kao mama dvoje male djece, dobro znam da savršen balans ne postoji, ali postoji način da obje uloge žive skladno. Veliku ulogu ima i podrška. Moj suprug i obitelj su mi ogromna snaga, a i kroz posao sam naučila da je sasvim u redu potražiti pomoć kada je potrebna. To je znak zdravog pristupa, ne slabosti. |
Povjerenje kao temelj
Načusmo da se jednako dobro snalazite među strojevima i među ljudima. Kako uspijevate balansirati ta dva svijeta?
– Mislim da je ključ u tome što nikada nisam gledala strojeve i ljude kao dva odvojena svijeta. U proizvodnji jedno bez drugoga ne postoji. Strojevi donose stabilnost, preciznost i ponovljivost, ali ljudi su ti koji daju smisao, znanje i intuiciju.
Moja prednost je što jednako uživam i u tehničkoj strani i u radu s ljudima. Analitičar u meni voli procese, brojke i rješavanje problema, dok dio mene koji je vođa timova razumije koliko je važno slušati, komunicirati i graditi povjerenje.
Balans je zapravo kombinacija tri stvari: prisutnost na terenu, poštovanje znanja i sistematičnost u radu.
Za mene je najveća vrijednost voditelja upravo u tome da prevede tehničke zahtjeve u jasne i ostvarive ciljeve za ljude, i obrnuto – da razumije ljudske potrebe i integrira ih u procese. Kad uspijete to spojiti, stvara se okruženje u kojem i ljudi i strojevi rade ‘na svom maksimumu’. To je pravi balans.
Kako gradite povjerenje unutar tima?
– Povjerenje se ne gradi jednom odlukom niti jednom rečenicom – ono se gradi svakodnevno, kroz naše ponašanje. Za mene je povjerenje kombinacija dosljednosti, poštovanja i transparentnosti.
Za početak, trudim se biti prisutna i dostupna. Ljudi puno lakše vjeruju lideru kojeg mogu vidjeti u proizvodnji (moj radni stol je na sredini pogona, ja nikad nisam u uredu), koji razumije njihovu realnost i koji je spreman saslušati, a ne samo davati smjernice s distance.
Također, vjerujem u otvorenu komunikaciju. Svojim timovima uvijek nastojim jasno objasniti zašto nešto radimo, koje su namjere iza odluka i kakav je konačan cilj. Kad ljudi razumiju kontekst, osjećaju se uključeno, a ne samo informirano.
Povjerenje gradim tako da poštujem stručnost drugih. U proizvodnji se najbolje odluke donose kada kombiniramo različita znanja – operativno iskustvo, tehničko razumijevanje, podatke. Ja sam tu da povežem te perspektive, ne da ih nadglasam.
I konačno, nastojim biti dosljedna u onome što govorim i što radim. Ako od tima tražim određeni standard, onda se i sama toga držim. Povjerenje raste kad ljudi znaju da se na vas mogu osloniti i u dobrim danima, ali posebno u zahtjevnima.
Ono je temelj svakog uspješnog tima, a kad ga imate, sve ostalo je puno lakše: donositi odluke, rješavati izazove i postići rezultate koji su stvarno zajednički.
Kanfanar tim i Tihana
Koliko je važno imati okruženje koje prepoznaje i potiče razvoj – i kako ste to doživjeli u BAT-u?
– Okruženje koje prepoznaje potencijal i aktivno potiče razvoj zaposlenika po meni je jedan od ključnih faktora dugoročne profesionalne uspješnosti. Možete imati znanje, ambiciju i radne navike, ali ako ste u sustavu koji ne vidi vaše mogućnosti ili vam ne daje prilike da rastete, tada je napredak puno sporiji i teži.
U BAT-u sam to doživjela vrlo konkretno. Kroz sve pozicije koje sam prošla, dobila sam priliku učiti, preuzimati nove odgovornosti i razvijati se u smjerovima koji su mi bili izazovni, ali i prirodni.
Uvijek sam imala podršku lidera koji su mi davali povjerenje, ne samo kad sam već dokazala da nešto mogu, nego i onda kad sam tek ulazila u potpuno nova područja.
BAT je organizacija u kojoj se razvoj ne shvaća kao ‘benefit’, nego kao sastavni dio kulture. Redoviti razgovori o ciljevima, otvoren pristup povratnim informacijama i jasne prilike za napredovanje stvaraju okruženje u kojem se osjećate viđeno i cijenjeno.
To je izuzetno motivirajuće.
Za mene je najvrijednije bilo to što sam imala slobodu testirati svoje ideje, donositi odluke i učiti iz njih. Takvo okruženje ne gradi samo karijeru, nego gradi i samopouzdanje, lidersku zrelost i želju da i drugima omogućite isti prostor za rast.
Ukratko, razvoj je važan uvijek, ali pravo okruženje može ga ubrzati, produbiti i pretvoriti u nešto što vas stvarno oblikuje. A upravo to sam imala priliku doživjeti u BAT-u.
Postoji li neka navika ili mindset koji vam pomaže u izazovnim situacijama?– Da, postoji nekoliko navika i načina razmišljanja koji su mi iznimno važni u izazovnim situacijama. Naučila sam zadržati mir i kratko ‘stati’ prije reakcije. U proizvodnji je tempo brz i često se donose odluke pod pritiskom, ali taj trenutak pribranosti – makar bio samo nekoliko sekundi – pomaže mi da sagledam situaciju objektivno i racionalno, umjesto impulzivno. Uvijek se vraćam na princip: ne fokusirati se na krivca, nego na rješenje. Kada tim vidi da ne tražim tko je pogriješio, nego što možemo napraviti bolje, stvara se okruženje otvorenosti, sigurnosti i odgovornosti. Vodim se mentalitetom ‘učimo, ne srljamo’. Svaka izazovna situacija je prilika da proces postane otporniji – bilo kroz bolju komunikaciju, dodatnu edukaciju ili jasnije standarde. To mi daje osjećaj kontrole i napretka čak i kada je trenutak težak. |
Industrija nije ‘muški svijet’
Što vas čini dobrom lidericom u proizvodnom okruženju?
– Snažno vjerujem u ljude, a u proizvodnji rezultati uvijek ovise o timu – o povjerenju, motivaciji i atmosferi u kojoj radiš. Mislim da sam dobra liderica zato što slušam, poštujem iskustvo onih koji su godinama na terenu i zato što sam prisutna. Ne vodim iz ureda, nego kroz dijalog, suradnju i zajedničko donošenje odluka.
Također, uvijek nastojim biti dosljedna i transparentna.
Ljudi trebaju znati što se od njih očekuje, zašto donosimo određene odluke i kamo idemo kao tim. Kada to osigurate, stvara se okruženje u kojem se svi osjećaju uključeno i prepoznato, a to je preduvjet za dobre rezultate.
I možda najvažnije – svaki dan učim. Oprema, procesi i ljudi stalno se mijenjaju, a dobra liderica je ona koja se zna prilagoditi, koja ne staje i koja jednako ulaže u sebe i u svoj tim. Ta otvorenost za učenje i rast jedna je od mojih najvećih snaga.
Jeste li tijekom karijere ikada osjećali da kao žena morate dokazivati više?
– U početku karijere to me znalo motivirati da radim još više i da budem ‘besprijekorna’. No kroz godine sam naučila da je najvažnije biti autentičan, a ne savršen. Kada dosljedno pokazujete stručnost, jasno komunicirate, stojite iza svojih odluka i poštujete tuđe iskustvo – tada i okruženje vrlo brzo počne gledati vas kao profesionalca, a ne kao ‘ženu u neobičnoj ulozi’.
S vremenom sam shvatila i još nešto iznimno važno: mnoge prepreke koje žene osjećaju nisu nametnute svjesno, nego proizlaze iz navike, ustaljenih obrazaca i ponekad iz nečijeg nepoznavanja naših kompetencija.
Kad otvoreno razgovaramo, kad preuzmemo odgovornost i kad pokažemo što znamo, te barijere se vrlo brzo ruše.
Danas se više ne fokusiram na to trebam li se dokazivati ‘više’ – fokusiram se na to da radim kvalitetno, da vodim tim s poštovanjem i da budem primjer drugima koji možda tek ulaze u ovaj svijet. Ako moj put pritom dodatno otvori vrata nekoj drugoj ženi, onda je taj put imao još veću vrijednost.
Koju poruku biste poslali ženama koje razmišljaju o karijeri u industriji?
– Poručila bih im da industrija nije ‘muški svijet’ – industrija je svijet u kojem vrijede znanje, rad, karakter i spremnost na učenje. A sve su to kvalitete koje žene imaju jednako snažno kao i muškarci.
Ako vas zanimaju tehnologija, procesi, rješavanje izazova, dinamika i konkretni rezultati, onda je industrija mjesto u kojem ćete itekako imati priliku rasti. Ne bojte se ući u okruženje u kojem možda još uvijek nema mnogo žena. Upravo zato je važno da ih bude više.
Budite hrabre u ulasku, ali i strpljive u učenju. Potražite mentore, gradite mrežu, pitajte, pogriješite, pokušajte ponovno. Najveći pomaci ne događaju se u komfornoj zoni, nego onda kada napravimo korak prema nepoznatom.
I najvažnije – vjerujte u svoje sposobnosti. Ne čekajte da budete ‘dovoljno spremne’, jer spremnost najčešće dođe tek nakon što se usudimo. Industrija treba žene: zbog drugačijeg pogleda, zbog načina na koji komuniciramo, vodimo, povezujemo ljude i gradimo timove.
Ako imate želju i volju, ovo je karijera u kojoj možete ostaviti veliki trag. I ne samo kao žene, nego kao vrhunski profesionalci.
* Sadržaj nastao u suradnji s partnerom BAT.
