Pranje voća i povrća uobičajena je i temeljna praksa u kuhinji, bez obzira na to o kojim se namirnicama radi i odakle one dolaze. Ipak, ponekad se javlja iskušenje da preskočimo ovaj korak, osobito kada smo u žurbi ili kada na putovanjima nemamo pristup čistoj tekućoj vodi.

Iako je tehnički moguće pojesti neopranu namirnicu i proći bez ikakvih posljedica, stručnjaci upozoravaju da je to općenito nesigurna praksa. Hrana koja se konzumira sirova ne prolazi termičku obradu koja bi uništila nevidljive prijetnje, a ispiranje pod mlazom hladne vode ostaje najjednostavnija i najučinkovitija zaštita zdravlja.

Foto: iStock

1. Bakterijska kontaminacija

Neoprano voće i povrće na svojoj površini može nositi opasne mikroorganizme iz tla, zagađene vode ili doticaja sa životinjama i ljudskim rukama tijekom berbe i transporta. Najčešće izolirane bakterije na svježim proizvodima su E. coli, Salmonella, Listeria i Shigella, kao i paraziti poput Cyclospore.

Ovi mikrobi uzrokuju simptome poput proljeva, grčeva u želucu, mučnine, povraćanja, povišene temperature i dehidracije. Rizik je najveći kod lisnatog povrća i bobičastog voća zbog njihovih poroznih i slojevitih struktura, kao i kod plodova koji rastu na samom tlu (poput dinja i lubenica), jer lakše zadržavaju nečistoće u sitnim pukotinama.

2. Zemlja, kukci i nečistoće

Izostanak pranja znači da na plodu ostaju sitni kamenčići, pijesak, insekti pa čak i životinjski izmet. Ovi fizički zagađivači ne samo da prenose bakterije, već mogu uzrokovati lom zubiju, gušenje ili mehanička oštećenja sluznice usta i probavnog trakta.

Namirnice koje rastu blizu zemlje ili pod njom — kao što su češnjak, korjenasto povrće, zelena salata i jagode — imaju dokazano najvišu razinu ovih mehaničkih nečistoća.

3. Ostaci pesticida

Pesticidi štite usjeve od korova i nametnika, no njihovi tragovi često ostaju na kožici nakon branja. Voće i povrće s dlačicama na kori ili s mnogo nabora, poput breskvi i kelja, zadržava veće količine kemikalija. Također, rajčice, krastavci i paprike često imaju višu razinu ostataka na svojoj glatkoj ali tretiranoj površini.

Sitno bobičasto voće (borovnice i kupine), također, zbog velike ukupne površine po komadu veže više ostataka od krupnijih plodova. Pranje pod hladnom tekućom vodom uklanja velik dio tih površinskih kemikalija, a tamo gdje je to izvedivo, guljenje kore pruža dodatnu sigurnost.

Foto: iStock

Postoje li iznimke?

Stručnjaci su složni: sve plodove treba oprati prije konzumacije, čak i ako ih planirate oguliti ili termički obraditi. Prilikom rezanja ili guljenja, nož i ruke lako prenose bakterije i prljavštinu s vanjske površine ravno u unutrašnjost ploda. Budući da su patogene bakterije oku nevidljive, ispiranje pod slavinom jedina je sigurna metoda.

Ovaj je korak posebno kritičan za ranjive skupine (trudnice, djecu, starije i imunokompromitirane osobe), čiji se organizam teže bori s infekcijama pa lakše dolazi do težih komplikacija poput zatajenja bubrega ili sepse.