Ne bi se, nadam se, morale dogoditi neke dramatične promjene jer maslina je otporna biljka, ali i više je nego sigurno da zbog ovako dugotrajne suše prinosi neće biti na razini uobičajenih.

Konkretno kvaliteta velika, količine manje od prosjeka. No ma koliko ove moje riječ zvučale s jedne strane utješno, s druge strane kao odgovor na nešto što ipak nije neočekivano, apsolutno sam svjestan da mi maslinari moramo poduzeti neke od značajnih i konkretnih koraka.

Znate, s obzirom na to da su prije po prilici pola stoljeća ogranci vodovoda stigli do velike većine istarskih sela, naglo su se počeli napuštati nekadašnji, prirodni načini prikupljanja vode.

Šterne su se pozatvarale, kišnica ne otječe u spremišta nego bilo gdje. Opustili smo se i onako, »s visoka« počeli gledati na prirodne datosti. Sada kad smo došli u zonu velikog povećanja ljetnih temperatura i dva mjeseca toplinskog vala s jako malo kiše, mislim da moramo hitno mijenjati navike.

Ponavljam, maslina je mediteranska kultura koja je navikla na topla i sušna ljeta, ali ovo i za nju počinje biti previše. Mislim da moramo krenuti u gradnju vodosprema, autonomnih sustava koji će maslinicima donijeti, bez vodovoda, prijeko potrebnu vodu.

Razgovor s Klaudijem Ipšom u pravilu se vodi u sasvim drukčijem, svečarskom tonu. No maslinar koji je osvojio neke od najvećih i najznačajnijih svjetskih nagrada za maslinovo ulje ovoga puta upozorava na ozbiljan problem.

Aktualna sezona možda još nije razlog za veliku zabrinutost, ali ponavljanje ovakvih vremenskih uvjeta moglo bi izazvati znatne potrese u maslinicima, ali i na tržištu maslinovih ulja.

Iako velik broj istarskih maslinika ima sustave navodnjavanja, oni su uglavnom spojeni na vodovodnu mrežu. U kritičnim razdobljima, kakvo je bilo ovogodišnje ljeto, korištenje vode za poljoprivredne potrebe može biti zabranjeno.

Budući da je vodovodna mreža tijekom ljeta ionako preopterećena, jasno je da treba pronaći nove modele navodnjavanja kako bi se sačuvali nasadi i spasio urod.

Potreba prilagodbe

Iako nam zbog višegodišnjih klimatskih poremećaja, kao i brojnih upozorenja znanstvenika, to više ne bi trebalo biti iznenađenje, ovogodišnja rekordna ljetna sezona bez kiše i s ekstremnim dnevnim temperaturama koje su se vrtjele oko 40 stupnjeva ipak je – iznenađenje.

S obzirom na to da je berba grožđa zbog nepovoljnih vremenskih prilika morala početi ranije te se već približava kraju, u fokusu je sada druga iznimno važna poljoprivredna kultura – maslina.

O posljedicama sušnih razdoblja, prilagodbi rada u maslinicima i onome što donosi budućnost razgovarali smo s Milicom Sekulić, agronomkinjom i savjetnicom za gnojidbu poljoprivrednih kultura te predsjednicom Udruge Agro Opatija, koja okuplja maslinare s Liburnije i širega riječkog područja.

Sekulić je ujedno jedna od najistaknutijih zagovornica obnove poljoprivrede, i to ne samo maslinarstva, na područjima na kojima se takav pothvat danas čini gotovo nemogućim.

Zanimalo nas je koliko je ovogodišnje ljeto iznenadilo maslinare. Ponovno su padali temperaturni rekordi, a premda se poljoprivrednike, pa i one koji se poljoprivredom bave iz hobija, već dugo upozorava na takve promjene, čini se da nas one svaki put iznova zateknu

– Nije nas iznenadilo jer već dugo govorimo o klimatskim promjenama i potrebi prilagodbe poljoprivrede novim uvjetima. Ozbiljni poljoprivrednici pripremili su se za stresne uvjete koliko god su mogli, ali postoje situacije na koje jednostavno ne možemo u potpunosti utjecati.

Ove su godine posebno stradali mlađi nasadi bez mogućnosti navodnjavanja. Mlada maslina još nema dovoljno razvijen korijenov sustav u dubljim slojevima tla pa je mnogo osjetljivija na dugotrajnu sušu i visoke temperature.

Kod starijih stabala situacija je nešto povoljnija jer imaju razvijeniji i dublji korijenov sustav. Njima se može pomoći rjeđim, ali obilnijim navodnjavanjem kako bi voda doprla do dubljih slojeva tla. Klimatske promjene više nas, dakle, ne iznenađuju. Pitanje je samo koliko ćemo im se brzo uspjeti prilagoditi, pojašnjava Sekulić.

Zdravo tlo, otporna maslina

S obzirom na vrlo razvijeno tržište zaštitnih sredstava, zanimalo nas je postoje li pripravci i mjere kojima bi se maslini u pojedinim fazama razvoja ploda mogla osigurati svojevrsna dodatna zaštita od nepovoljnih uvjeta.

Poput onih što se stavljaju u uređaje kako ne bi došlo do njihovih pregaranja.- Zaštita masline važna je kada utvrdimo prisutnost štetnika ili bolesti i kada za njih postoje dopuštena i registrirana sredstva.

Zato je najvažnije redovito pratiti stanje u masliniku i pravodobno reagirati. Mi kao Udruga, uz pomoć Grada Opatije, nekoliko puta godišnje organiziramo edukacije na kojima maslinare upoznajemo s načinima prepoznavanja štetnika i mjerama koje treba poduzeti. No često zaboravljamo da zaštita i otpornost masline počinju od tla.

Godinama iz tla uzimamo, a vraćamo mu premalo organske tvari. Naša crvenica zahtijeva pravilno gospodarenje i povremenu obradu. Ako se ne obrađuje, dolazi do njezina zbijanja, a tijekom suše i do dubokog pucanja.

Takvo tlo teško prima vodu, dok korijen otežano usvaja vlagu i hranjive tvari. Zato više pozornosti moramo posvetiti tlu jer bez zdravog tla nema ni zdrave i otporne masline, naglašava Sekulić.

Ipak, uz sve agrotehničke mjere je li možda, kako ističe i Ipša, jedno od rješenja izgradnja šterni za prikupljanje kišnice – nekad su bile pravilo u poljoprivredi, dolaskom vodovoda u pravilu su odbačene. A kad krene temperaturna kriza, vodovodi zabranjuju korištenje vode u poljoprivredi pa nam je navodnjavane, putem vodovoda zapravo besmisleno.

– Šterne i rezervoari za prikupljanje kišnice svakako su jedno od rješenja o kojem bismo ponovno trebali ozbiljnije razmišljati. Nekada su bili sastavni dio naših gospodarstava, dok danas vrlo malo maslinika na našem području ima vlastiti izvor ili mogućnost skladištenja vode.

Oni koji vodu imaju, najčešće su vezani uz vodovod. Upravo u razdobljima najvećih suša i visokih temperatura, kada je maslini voda najpotrebnija, mogu se pojaviti ograničenja korištenja vode iz javnog vodovoda.

Zato dugoročno ne možemo računati isključivo na vodovod kao rješenje za navodnjavanje. Prikupljanje kišnice tijekom razdoblja kada je ima dovoljno i njezino korištenje u kritičnim fazama razvoja masline moglo bi biti dio rješenja.

Svakako ćemo kao Udruga otvoriti ovu temu i pokušati, zajedno s Gradom Opatijom i drugim nadležnim institucijama, pronaći mogućnosti kojima bi se maslinarima olakšala izgradnja šterni ili postavljanje rezervoara za prikupljanje, zaključila je Sekulić.

Pomoć tehnologije

Iz Istre i Opatije, selimo na Cres. Sredinu koja nasadima maslina uz sam glavni grad otoka plijeni ne samo kvalitetom ulja nego i iskonskom ljepotom. Spuštanje s križanja za Porozinu i Merag prema Cresu za sve one koji vole mediteransku kulturu omogućava jako lijepi, inspirativni prizor.

K tome, upravo je cresko maslinovo ulje bilo prvo koje je na razini EU-a u Hrvatskoj dobilo certifikat o zaštiti izvornosti. Lani je zadovoljstvo bilo veliko, i količina i kvaliteta. Ove godine? Odgovor nam je dao Mateo Ferarić, ugledni agronom i upravitelj Poljoprivredne zadruge Cres.

– S obzirom na dosadašnja iskustva, ove godine nije bilo realno očekivati veći urod maslina. Zbog specifičnosti naših terena, ali i dobne strukture maslinara, nažalost, vrlo malo njih provodi potrebne agrotehničke mjere.

U ovom je trenutku teško procijeniti koliki će urod biti. Nakon posljednjih kiša bilo je ohrabrujuće vidjeti da bismo ipak mogli imati kakav-takav urod. Nažalost, trenutačne vremenske prilike nisu povoljne za poljoprivrednike.

S jedne strane, visoke temperature sprečavaju razvoj maslinove muhe, što je dobro, ali s druge strane stabla ponovno pate zbog suše, pojašnjava Ferarić.

Vlastite vodospreme. Cres je u velikom svom dijelu i danas bez vodovodne mreže tako da su vodospreme model po kojem funkcionira i nemali broj kućanstava. Voda se na Cresu itekako cijeni i prikuplja te čuva na razne načine.

– Kad su vodospreme u pitanju, osobno smatram da je Cres propustio priliku izgradnjom novog pročiščivača i aglomeracije da se voda koja se sad ispušta u more nije preusmjerila u navodnjavanje.

Možda griješim jer ne znam koje su karakteristike vode na ispustu u more, ali pretpostavljam da postoji tehnologija kojom bi se postigla potrebna kvaliteta. Izrada vodosprema i sam sustav navodnjavanja po mojoj procjeni bio bi jedan iskorak naprijed, ali se bojim da matematika ne bi bila na našoj strani.

Dijelom jer su to skupe investicije, a tu je i rascjepkanost maslinika, veličina čestica kao i teški tereni. Problem velikih bazena je i kako ih napuniti. Nije problem napuniti ih po zimi i na proljeće, ali što kad su sušna ljeta?

Voda iz vodovoda je ionako preskupa, a i veća potrošnja po ljeti mogla bi ugroziti samu opstojnost Vranskog jezera jer i ono nije rupa bez dna. Mislim da bi za prvu ruku trebalo, da bi se pomoglo maslinama, pokušati dronovima orošavati masline.

Znam da je to također investicija koja ne bi bila mala, ali trebalo bi probati. Nadam se da ćemo na kraju ipak imati kakav takav urod da ljudi obnove svoje zalihe, ističe Ferarić.

I na taj način otvara novu temu koja bi, sudeći i po uspjehu dronova u vinogradima, mogla biti spasonosna i za maslinike. Dakako uz uvijek isti preduvjet da se i dronovi imaju gdje – napajati.

U svakom slučaju uz najavljeni uzlet poljoprivrede na čemu sustavno radi nova županijaska vladajuća struktura – župan Ivica Lukanović je najavio značajne investicije u poljoprivredu četiri najveća kvarnerska otoka koja će uskoro biti predstavljena i pokrenuta – pa je to ujedno idealna prigoda za implementaciju kako najnovijih tehnoloških rješenja, ili onog što nam je poznato od davnina, kako nam urod, u ovom slučaju maslina ne bi ovisio od – pogleda u nebo.

Maslinicima nije mjesto izvan Mediterana

Donose li ove, evidentne, klimatske promjene i neke dobre, neobične novosti. Prvenstveno tu mislimo da širenje područja pogodnih za razvoj maslinarstva, na mjesta koja to nekad nisu mogla ma ni »sanjati«?

– Nisam baš zagovornik podizanja maslinika na kontinentalna područja. Može se dogoditi par toplijih zima, ali dovoljno je par dana s ekstremnijim minusima, kasnim proljetnim mrazevima i maslina će stradati.

Maslina je mediteranska biljka za koju je potrebna mediteranska klima, položaji i specifični uvjeti priobalja, a sve se to očituje u kvaliteti maslinovog ulja. Čak i suša i visoke temperature imaju pozitivna djelovanja na kvalitetu ulja, ako ima pomognemo u kritičnim situacijama.

Maslinu ne treba pokušati prilagoditi područjima gdje nije nikad prirodno rasla, već moramo potencijal mediteranskog pojasa razviti, očuvati i prilagoditi klimi koja se mijenja, pojasnila nam je Sekulić.