Draguljar i dizajner nakita

Nenad Sovilj svojim kreacijama već godinama ostavlja bez daha: ‘Moj nakit nose najbogatije žene na svijetu’

Edita Burburan

Snimio: Josip MIKAČIĆ

Snimio: Josip MIKAČIĆ

"Stvorio sam možda jedini luksuzni dizajnerski brend u Hrvatskoj, pritom postavio neke standarde koji su na svjetskoj razini, a plod su prvenstveno moje estetike", kaže dizajner.

Nenad Sovilj, priznati hrvatski draguljar i dizajner nakita već godinama kreacijama i kolekcijama ostavlja bez daha, a brand Sovilj slovi za prestižan dizajnerski nakit kojeg nose i svjetski celebrityji, ali i zagrebačke studentice.



Kroz kolekcije Sovilj predstavlja promišljanja o različitim i tek na prvu možda ne i elementarnim područjima života, koja slikovito i opipljivo iznosi kroz narukvice, ogrlice i prstenje. Najpoznatiji je po medaljonima u koje je već do sada utkao zlato i dragulje, ali i papagajsko pero. Osobno, najviše ga smeta što se uvijek govori i misli kako je njegov nakit skup, što je kaže sasvim pogrešno. Istina, u vitrinama ima vrlo skupih primjeraka, ali i onih sasvim cjenovno prihvatljivih. Najdraže mu je prodati nakit studenticama, jer zna da su ga kupile iz skromnih džeparaca samo zato što im se nešto istinski svidjelo.



O njegovom nakitu govori se i u Predsjedničkim dvorima, a prva dama Hrvatske, Sanja Musić Milanović odabrala je na inauguraciji nositi baš njegov biserni prsten. Njegov talent, ali i strast za lijepim već je odavna prešao granicu draguljarskih vitrina te se oblikovao i izvan njega. Oduvijek je dizajnirao prostor svojih trgovina, kao i stan u Teslinoj u kojem živi s kraljevskom pudlom Troyom, gdje se nalazi čuveni Salon 16 u kojem je sam postavio stropni mural načinjen od poludragog kamenja i drugih materijala od kojih izrađuje i nakit.


nenad_sovilj

Kreativni proces Nenada Sovilja, Foto: Privatna arhiva


Životno promišljanje


Proljeće je na samom pragu, pretpostavljam i vaša nova kolekcija nakita. Kakvo iznenađenje pripremate, prošle ste godine poželjeli »raširiti krila« s kolekcijom Aleksandar?


– Otkako sam završio kolekciju Aleksandar, nisam stao s projektima. Uistinu imam mnogo planova pa od tada nisam stigao uhvatiti ni dan odmora. Razrađujem nove poslovne planove u području pokućstva i namještaja, dovršavam kolekciju u suradnji s Borboletom, paralelno radim na jednoj posebnoj priči koja će nadam se biti predstavljena u ljeto 2023. godine, educiram se u nekim novim tehnologijama koje uvodim u dizajn i proizvodnju… Zbog svega toga sam odlučio kako će nova kolekcija Sovilj branda biti vjerojatno spremna za rujan.


Zanimljivi su nazivi vaših kolekcija, čini se da slijede trenutke vaših osobnih raspoloženja i promišljanja?


– Rekao bih da su više proizvod mog životnog puta, promišljanja. Siguran sam da u tome progovara i nesvjesni dio mene. Kreacija nastaje kad se u meni posloži više stvari u smislenu cjelinu. Uistinu mi je važno da svi elementi kolekcije budu poput priče, a njezin dio je, svakako, i njezin naslov.


Dizajnirate li i zlatarski dio, kolekcija Spomenik vrlo je markantna, posvećena zagrebačkim spomenicima, ali i muškarcu i ženi, odnosno njihovoj energiji i sinergiji. Kako ste sve to doveli u vezu?


– Sve sam dizajniram, a dizajn u zlatu potom odrade moji prijatelji i zlatari Kečkeši. Kolekcija Monument posvećena je odnosu muške i ženske energije, a rezultat spajanja je novi život, u kojem opet postoje te dvije energije, a njihova ravnoteža stvara mir… A to postignuće zaslužuje spomenik. Moji spomenici u kolekciji Monument po formi su vrlo unisex. Svaki komad funkcionira i na muškom, i na ženskom tijelu. Tijelo je ovdje posve nebitno. Istovremeno sam imao potrebu izabrati neke spomenike iz svog grada, Zagreba. Oktogonalni Manduševac i paviljon našeg velikog Meštrovića.


Osim vrijednosti i estetike, što zapravo nakit sve može. Može li prenijeti raspoloženje, sreću, ljubav…?


– Nakit je zapravo jedini luksuzni predmet za tijelo. Njegova primarna funkcija je ukrašavanje te isticanje društvenog položaja. I tako je to bilo od njegovih početaka. Kažem jedini luksuz jer nam on za razliku od odjeće i obuće nije neophodan. Međutim, naikt ima i dodatnu društvenu ulogu kao jedan od dostupnih komunikacijskih alata kojim možemo izraziti poruke začinjene raspoloženjem i osjećajima koji vremenom postanu neraskidivo povezani s njim čak i na metafizičkoj razini u kristalnim rešetkama dragog kamenja i gustim anionskim vezama plemenitih metala. Zbog toga nas uz nakit nerijetko vežu uspomene naših predaka, a s društvenog stajališta svjedok su kulture doba iz kojeg potječe.


 



Orgoniti i talismani


Jeste li ikada razmišljali ponuditi svoj dizajnerski nakit izvan granica Hrvatske?


– Naravno da jesam. Nisam se nikada doduše tomu previše posvetio. Nisu mi pritom niti bila sklona globalna zbivanja u ekonomiji. Recesija je od 2010. godine do danas ozbiljno je pogodila modnu industriju, a krupni kapital je učinio svoje. Puno je tu faktora. S druge pak strane, moja proizvodnja, zbog ručnog rada i dugotrajnog procesa izrade, može biti orijentirana samo na privatne niše, trgovine koje, osim love, vrednuju i neke druge stvari.


Što slušate od glazbe dok radite i u kojem dijelu dana ste najproduktivniji?


– Nekada ujutro, nekada popodne, a najčešće noću kada sve utihne. Nekada radim u potpunoj tišini, a nekada uz glazbu… Bach, Hildegard von Bingen, Vivaldi, Mozart, Roisin Murphy, Goldfrapp, Paradis ili pak neki electro i deep house.


I o web-stranici se sami brinete, dakle od dizajna, izrade pa do prodaje i promidžbe sve je u vašim rukama i zamislima?


– Plavi Pixel je tim koji stoji iza moje stranice. Pomogao sam u idejama i dizajnu, a sve ostalo je bilo i još uvijek jest u njihovim rukama. Fotkam i nakit prije nego završi u dućanu, a potom i u online boutique.


Izjavili ste kako narudžbama pristupate kao izradi talismana, pa djeluju li uistinu?


– Prije desetak godina, u mojoj trgovini na Hvaru, upoznao sam klijenticu iz Indije koja mi je rekla da sam na umjetan način, povezavši smolu, metal i dragi kamen, stvorio predmete moćnog energetskog polja, koji se nazivaju orgonitima. Nisam znao da to činim i bilo je nesvjesno. Samo znam da sam često znao dobiti komentar kako se moje klijentice osjećaju nekako zaštićeno kada nose neki komad mog nakita. S vremenom sam sve više počeo proučavati svojstva kristala. Čini se kako imam talent pa znam prepoznati koji tip nakita, uz odgovarajuće materijale, najbolje odgovara pojedinoj osobi. Stoga, kada je u pitanju kreiranje i izrada personaliziranog komada nakita, volim saznati što više informacija kako bih ispravno izabrao kamenje i metale te stvorio oblik koji će biti doslovno nečiji talisman.


Jeste li ikada pri nekoj narudžbi bili zatečeni na bilo koji način energijom naručiteljice, odnosno naručitelja? Pretpostavljam kako nije uvijek lako pohvatati sve nijanse osobnosti?


– Ljepota mog posla je, s jedne strane u miru koji imam bez ljudi dok stvaram samo u društvu mojih materijala, a s druge strane u činjenici što uistinu upoznajem mnogo različitih ljudi. Komunikativna sam osoba s kojom se ljudi lako opuste i vjeruju mi. Ponekad je taj proces i psihoterapijske prirode pa mi uglavnom nije teško doći do pozitivnog rezultata. Bude to prvenstveno na zadovoljstvo klijenta, ali i moje kao autora. Proces mora biti dvosmjeran. Ipak sam dizajner i umjetnik pa imam i intiman odnos sa svakim predmetom kojeg stvorim.



Manje kočnica


Izrađujete ženski i muški nakit, i sami ga nosite. Za koga vam je lakše dizajnirati?


– To ne ovisi o spolu već o osobi. Generalizirajući, za žene. One imaju puno manje kočnica u izražavanju, ali vremena se mijenjaju pa će se i to vjerujem uskoro promijeniti. Većina mog nakita bi zapravo u kontekstu današnjeg vremena bila uistinu unisex.


Imate li na pameti neki određeni tip žene kad dizajnirate, pročitala sam kako vam je glumica Cate Blanchett zanimljiv tip za koju biste voljeli dizajnirati. Što Vvam je to kod nje intrigantno?


– Nemam određeni tip. Ni u čemu. Višedimenzionalan sam u analizi. Volim lijepo, vidljivo i nevidljivo. Pretpostavljam da je to razlog zašto jako volim Cate Blanchett kao glumicu. Uživo pak ne znam kako bismo se slagali, glumci su čudnovati sklop…


No, ipak hipotetski, kad bi vam Cate naručila nakit, koje boje i oblike biste upotrijebili za izradu?


– Boju zelenu, narandžastu i ljubičastu. Ogrlicu uz vrat, kompleksnog oblika, zmijolikog oko vrata, s centralnim elementom koji bi se od vrha prsne kosti spuštao do sredine prsne kosti, stepeničastog centra. Hipotetski.


Dugi niz godina boravili ste u ljetnim mjesecima na otoku Hvaru, jeste li imali priliku prodati neki svoj komad nakita i nekom celebrityu ?


– Jesam… Princu od Bahraina, meksičkoj voditeljici Adeli Michi i Soumayi Slim, kćeri Carlosa Slima, tada najbogatijeg čovjeka na svijetu kojoj je suprug kupio moj prsten. Moj nakit nosi i lady Loheralee Astor, suruta viskonta Astora. U Rovinju sam upoznato i cijelu obitelj Getty, jer se Rosetta Getty oduševila nakitom te me pozvala na obiteljsko slavlje u Grand Park Hotelu gdje je bila i moja trgovina. U Rovinju mi je u trgovinu ušla i pjevačica Roisin Murphy koja me je pozvala na druženje u backstageu prije njenog koncerta.


Nenad Sovilj i Roisin Murphy, Foto: Privatna arhiva


Plod estetike


Odakle nabavljate materijale za izradu svojeg nakita? Je li to komplicirano?


– Materijale nabavljam sa svih strana svijeta. Smolu iz Njemačke, bisere iz Italije, većinu dragog kamenja iz Belgije, poludragog iz Indije…


Što je bilo najkompliciranije izvesti u vašoj karijeri do sada?


– Smatram da je možda bilo najkompliciranije opstati na tržištu kao brand u poslovnom smislu. Sve što imam plod je mog talenta i rada. Stvorio sam možda jedini luksuzni dizajnerski brend u Hrvatskoj, pritom postavio neke standarde koji su na svjetskoj razini, a plod su prvenstveno moje estetike. U Hrvatskoj je nemoguće postići cijenu koju bi takav isti nakit imao u državama boljeg standarda, a cijena materijala koji koristim u potpunosti ovisi o svjetskim burzama. No, odlučujem ostati pozitivan u razmišljanju da ću i dalje nastaviti gurati dalje, i nakitom i dodatnim kreativnim djelovanjem…


Veliki ste eseteta, osim što precizno i pedantno dizajnirate nakit, vaš je cijeli lifestyle obilježen istim rezonancama: vaš stan, garderoba, vaši ljubimci, sve…


– Još sam na Fakultetu naučio kako smo svi mi zapravo proizvod gena i varijante okoline. Tako je negdje i kod mene slučaj, gdje je talent zasigurno zapisan i sigurno uvjetovan gomilom gena koje aktivira ekološka varijanca ili varijanca okoline iliti fenotip iliti sve ono nešto što ti se dogodi kroz vrijeme i prostor u kojem si rođen, u kojem odrastaš, koji proučavaš i učiš… koji živiš! Za koji se boriš! U koji na staničnoj razini vjeruješ!


I rezultat je uvjetovan radom odnosno, poput neke formule iz fizike, određenom energijom koju treba utrošiti da bi se ona transformirala u neki drugi oblik… Isti zakoni vrijede u kreaciji svega što postoji! To je neko moje mišljenje! Želim reći, svi mi imamo i dobijemo neki talent, koji je poput jednostaničnog organizma kad smo na razini malog djeteta. Njega treba prepoznati, a prepoznaje se strašću, i u njega treba vjerovati. Uz pomoć strasti, stvara se fokus, a kroz fokus stvara se rad i djeluje se pa on raste i razvija se iz jednostaničnog organizma u vrlo složeno tijelo. Zato smo ovdje gdje jesmo, na materijalnoj planeti Zemlji!



Volim sport


Redoviti ste i na teniskom terenu, estetika tijela također vam je važna? Volite biti fit?


– Kao što rekoh, volim lijepo. Ali volim i zdravo, i pokretno. Volim sport i vrlo sam tjelesno aktivan, a vjerojatno je to i stvar odgoja, jer, primjerice majku Anu, temperamentnu Splićanku, nikada nisam vidio da sjedi satima ispred TV-a ne radeći ništa. Tenis mi je zadnjih par godina velika strast jer, osim tjelesnog, uključuje i mentalni angažman. Kao dijete sam kratko trenirao rukomet, tenis, jahanje koje je bilo moja velika ljubav. Prestao sam jer mi je oduzimalo puno vremena a Prva gimnazija to nije tolerirala opsegom zadanog gradiva. Nakon gimnazije sam čak postao i fitness instrukctor u tada vrlo popularnom zagrebačkom aerobic klubu MGM u Bogovićevoj i vodio step aerobic. U međuvremenu sam poludio i za skijanjem na vodi, kitesurfingom, motociklizmom i naravno, skijanjem na snijegu. Velika ljubav mi je i joga, pogotovo ashtanga joga…Prvenstveno zbog uzemljavanja.


Kad spominjete majku, rođenu Splićanku, moram pitati vučete li odatle »touch« Mediterana u kolekcijama?


– Ne znam kaj da tu kažem… Art deco, koji vuče inspiraciju iz starih kultura Mediterana. Mediteran je centar svijeta već tisućljećima pa tako i svega lijepog i kulturnog. Istina je da sam ljeta provodio u Šibeniku gdje su moji djed i baka imali kuću. Što se mame Ane tiče, ona je hrabro prošla sve faze mog stvaranja uključujući i temperamentna buđenja usred noći kad bih lupao po kuhinjskom stolu i izrađivao komade nakita, a dijelove bih pekao u kuhinjskoj pećnici.



Salon 16


Vaš stan u Teslinoj, ili kako ga zovete Salon 16, sami ste dizajnirali. Svakako je najviše riječi izrečeno zbog stropnog murala kojeg ste sami izveli. Nije li to iziskivalo i mnoga druga zanatska znanja osim dizajnerskih vizija? Možete li nam barem ukratko opisati što ste sve morali učiniti da se mural ne »odlijepi«?


– Pa mislio sam da se već zna da, osim što nakit dizajniram, nakit i proizvodim svojim rukama. To spada u malu plastiku, što je pak dio kiparstva. Oduvijek sam želio biti kipar, ali nisam se za to formalno obrazovao. Sam sam sve naučio. Kada je u pitanju zlato, taj dio same izrade obavlja Kristijan Kečkeš sa suprugom Zvjezdanom. Oni su moji dragi prijatelji i vješti obrtnici. Mural na stropu dnevnog boravka radio sam oko dva mjeseca, neprekidno svaki dan. Bila je to strast i zanos, koji ne mogu objasniti. To je oblik svojevrsne ludosti. Budite sigurni da neće niti meni niti ikom pasti niti jedan komad na glavu, čak niti u slučaju potresa.


Zašto baš salon s brojem 16?


– Stan je zamišljen kao prostor u kojem živim i u kojem stvaram. Istovremeno i kao prostor u kojem primam klijente koji zahtijevaju personalizirani pristup, a taj proces smatram da se ne može odvijati stoječki u trgovini. Salon jer je stan salonskog tipa, a broj 16 jer u trenutku useljenja stvaram već 16 godina i jer je adresa na broju 16.


Kolekcija New York, Foto: MLADEN ŠARIĆ


U stanu imate i jako puno kućnog bilja, izgleda poput male džungle. Je li to poželio onaj dio vas koji je diplomirao Agronomiju?


– Točno. To je poželio dio mene koji biljke smatra najsavršenijim organizmima na Zemlji. Zamislite samo kako je biti miran i potpuno prisutan i živ na jednom mjestu stoljećima. I pritom stvarati molekulu kisika koja skoro svima ostalima omogućuje život. U meni takav organizam stvara duboko poštovanje i divljenje!


Jeste li se ikada ozbiljnije okušali u struci? Što ste radili prije nego što ste odlučili biti dizajner nakita?


– Imao sam priliku ostati raditi na Fakultetu kao znanstveni novak na Zavodu za fitopatologiju, ali izabrao sam vlastiti posao. Vjerujem da su mozgovi znanstvenika i umjetnika ožičeni na sličan način.


Vrlo ste posvećeni svemu čega se uhvatite, to govori i o Vašoj dosljednosti, možda i tvrdoglavosti. Dogodi li se da Vas bliski prijatelji odgovaraju od nauma?


– Prijatelji me nisu nikada odgovarali. Načelno su mi bili podrška, unatoč činjenici što su znali da sam promjenjive prirode. Nekako su uvijek razumjeli da je to proces traženja.
Neki sporedni ljudi, koji su nam svima u velikoj mjeri prisutni u životima, su uvijek bili puni nekih općih mudrosti i znanja kojima su mi pokušavali objasniti da »brijem«. Te pojave su bočni vjetrovi, kojima se treba oduprijeti i samouvjereno pratiti svoj put.


Ima li nešto što se do sada niste usudili, a željeli bi ste?


– Evo nisam se usudio nikad javno i poslovno krenuti u dizajn interijera, namještaja, pokućstva, zidnih reljefa i murala. Uvijek je to bilo samo za sebe i moje prostore… Mislim da sam sazrio dovoljno da i to uvrstim u svoju ponudu.


Kolekcija Aleksandar, Foto: MLADEN ŠARIĆ


Prva narukvica od gipsa

Vaša prva kolekcija iz 2005 godine bili su narukvice napravljeni od smole, kako ste došli na ideju da izrađujete u tom tada sasvim nepoznatom materijalu? Gdje ste se i kako susreli s njime?


– Radio sam neke organske skulpturice i za jednu sam pomislio kako bi mogla biti narukvica ako probušim rupu u njoj. Bila je od gipsa. Zatim sam napravio kalup od nje, a prijatelj koji je u to vrijeme radio akvarij, mi je spomenuo smolu. Odlučio sam se okušati s tim materijalom i tako je sve krenulo.