Vladar crvenog tepiha

Ivica Skoko nam u intervjuu otkriva: ‘Majka Marija prenijela mi je ogromno znanje, ali i disciplinu i pedantnost’

Edita Burburan

Foto: Davor Puklavec/Pixsell

Foto: Davor Puklavec/Pixsell

Poznati domaći modni dizajner već je dvadeset i šest godina u samom vrhu domaće modne scene, a njegove kreacije nose glumice, glazbenice i manekenke, ali i visoke dužnosnice

Priznati hrvatski dizajner Ivica Skoko već je dvadeset i šest godina u samom vrhu domaće modne scene. Ovaj zagrebački dizajner koji je svoju prvu reviju imao već s nepunih osamnaest godina, uspješno je spojio visoku modu, glamurozni stil i romantiku.


Njegove haljine zavodljivo lepršaju na svakom crvenom tepihu i važnijem društvenom događanju, a osim celebrityja često mu se obraćaju i žene iz visoke politike. Njegove haljine u svom ormaru imaju gotovo sve hrvatske glumice i misice.


Kako i sam naglašava, voli unikatnost te se svakoj svojoj klijentici posebno posveti jer on jednostavno uživa kad njegove haljine prisutne ostave bez daha.


Njegov uspješni tim čine mama Marija koja je krojačica i konstruktorica materijala te od koje je osim talenta skupio i veliko znanje, dok se brat Dario bavi trgovinom i financijama.


Najmlađa članica obitelji je sedmogodišnja Rita koja sve više pokazuje zanimanje za modu pa je svi u obitelji vide kao novu nasljednicu poznatog butika u Vlaškoj.


Nedavno ste imali modnu reviju u zagrebačkom HNK-u, a reviju su osim manekenki nosile i posebne gošće, bivša misica Marijana Kužina sa svojom kćeri Bugom, ali i u publici je sjedilo puno celebrityja u vašim haljinama…


– Posebna gošća je bila Marijana Kužina, Miss Universe 1999. godine sa svojom kćeri Bugom koja polako kreće u svijet manekenstva… U publici su sjedile glumice, pjevačice i moje prijateljice te su se neke od njih pojavile u mojim toaletama.


Među njima su Mila Elegović, Mia Dimšić, Uršula Najev, Danijela Gračan, Ana Maras, Snježana Schillinger, Alka Vuica i druge.


Romantika za sve

Započele su i ovogodišnje maturalne zabave, dolaze li djevojke s posebnim zahtjevima? Što je trenutačno in među mladima?


– Svaka djevojka dođe sa svojom nekom idejom te je usmjerim sugestijama, savjetima, pa dođemo do idealnog rješenja i do savršene haljine za tu prigodu.


Vaše su kreacije romantične, jeste li ikada poželjeli upustiti se i u neki drukčiji izraz?


– Nisam.


Na što se oslanjate kod kreiranja po narudžbi?


– Apsolutno na sve… Kakva je prigoda, građa dame, njezine želje…

Foto: Zvonimir Ferina

Glavni »krivac«


Koliko je krojački i zanatski izazovno za vas kad primjerice reviju ne nose samo manekenke, koliko je potrebno prilagodbe, je li to zahtjevnije?


– Apsolutno ne… Kad pripremam kolekciju, ne radim model po manekenki koja će nositi haljinu, već radim kolekciju kao jednu cjelinu za nadolazeću sezonu.


A kada radim po mjeri za klijenticu za neki event ili nastup, onda se prilagođavam mjestu održavanja, je li to za Doru, crveni tepih, premijeru…


U modnom svijetu ste nešto manje od trideset godina, kako je započelo? Prvu ste reviju imali već s osamnaest godina, kako je to izgledalo, jeste li odmah krenuli romantično?


– Prošle godine sam slavio 25. obljetnicu svoje karijere. Oduvijek sam držao svoj stil i dizajnirao isključivo visoku modu. Imao sam male izlete u pret a porter kolekcije, ali su i one vukle više na večernja izdanja.


Sve je započelo kad sam upisao fakultet s nepunih 18 godina… Na prvoj godini faksa sam s grupom studenata imao prvu reviju u tadašnjem kultnom klubu Lapidarij.


Pokazao sam svoju mini kolekciju koja je zapela za oko novinarima i tadašnjoj novinarki, neprežaljenoj pokojnoj Ani Lendvaj, gdje moja kolekcija završava na naslovnici Večernjeg lista za koji je pisala i radila.


Njezina kritika na moju kolekciju i pozitivni komentari odjeknuli su, jer je njena riječ bila jako cijenjena… Tada sam prepoznat i krenuo je moj put u svijet stvaralaštva…


Za talent, ali i zanatsko iskustvo zaslužna je i vaša majka koja je radila u ateljeu Matije Vuice? Što ste sve od nje naučili, poslušate li i danas rado njezin savjet?


– Dok sam bio srednjoškolac, moja majka Marija je radila s Matijom Vuicom tri i pol godine. Na mene je prenijela ogromno znanje, disciplinu i pedantnost.


Naučila me kako iskonstruirati i stvoriti savršenu haljinu i to je najteži proces u stvaranju jedne večernje toalete. Za to je školovana i njezin talent za konstrukciju je neprikosnoven.


Ni jedan fakultet mi ne bi mogao pružiti i dati ono što je ona meni prenijela. Noći i noći smo proveli učeći dok je ona prenosila svoje znanje na mene, a ja sam sve upijao kao spužva.


Mrle s pompončićima

Je li istina da ste prvi obuli Let 3 u štikle?


– Je, za Antivalentinovo. Nezaboravno iskustvo i predivno mi je bilo vidjeti Mrleta u suknjici od tila s pompončićima i štiklicama…

Foto: Zvonimir Ferina

Obiteljski posao


Vaš modni dizajn postao je i obiteljski posao, naime u njemu sudjeluje cijela vaša obitelj, bude li ideja, sugestija, nesuglasica?


– Brat Dario radi kao trgovac, mama trenutno ne radi zbog problema s ramenima… Ali da, ovo je obiteljski posao i tkanine i krpice se provlače kroz naše domove tako da je to dio naše svakodnevice.


Tu je i nećakinja Rita koja uživa provoditi vrijeme u showroomu. Već naveliko dizajnira sa svojih sedam i pol godina i volio bih da me jednog dana naslijedi, ali je još jako mala…


U Riti mogu prepoznati veliki talent i osjećaj za estetiku.


Ipak, vi ste idejni nositelj, što vas vodi kreaciji?


– Inspiracija kod umjetnika dolazi sa svih strana. Od najobičnijeg lista na cesti, kiša, moje trenutno stanje, film, knjiga, neki lijep ili tužan trenutak… Sve se to odražava na moj rad.


Umjetnici su malo pomaknuti, svaki na svoj način ha, ha, ha.


Kažu da svaki kreator ima svoj tip žene za koju kreira, isto tako i svaka žena ima svog kreatora. Jeste li ikad nekoga odbili zbog toga što ste osjetili da biste bili pogrešan spoj?


– Da, odbio sam… Ali naravno, neću imenovati osobe s kojima nisam uspio naći konekciju što se tiče estrade. Što se tiče klijentica, uvijek nađemo zajednički jezik, rado poslušaju moj savjet i sugestiju i maksimalno se potrudim da budu sretne i da zablistaju.


Suradnja s bivšom predsjednicom Osim glumica i misica, odijevali ste i političarke, a među njima i bivšu predsjednicu Kolindu Grabar -Kitarović. Što sve dizajner mora ispoštovati kad dobije tako zahtjevan zadatak, sašiti haljinu za neki značajan društveni događaj?


– Da, radio sam u par navrata za bivšu predsjednicu. Također sam surađivao i sa Željkom Antunović, Ankom Mrak Taritaš i drugima. Ali evo, izdvajam suradnju s bivšom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović kad sam joj dizajnirao haljinu za primanje princa Charlesa i kraljice Camille prilikom posjeta Hrvatskoj.


Odmah sam išao istraživati. Također sam i ja moramo paziti što ću odjenuti jer sam bio pozvan na primanje.


Što je odgovornije, kreirati haljinu za političko-društveni događaj ili vjenčanicu?


– Ne radim razlike, prilagođavam se prigodama za koje me angažiraju klijentice.


Vjerujem da bilježite brojne anegdote sa svojim klijenticama, ima li neka koju biste s nama podijelili?


– Ima ih jako puno… Uvijek se rado sjećam predivnih suradnji s Emilijom Kokić gdje je bilo pregršt anegdota i smijeha… Jedna od njih bila je 50. obljetnica Eurosonga u Kopenhagenu gdje je Emilija kao eurovizijska pobjednica bila prezenter na tom događaju i prilikom izrade haljine dogodio se mali gaf.


Haljinu smo doslovce radili cijelu noć te je doslovno iz mog stana trčala na let za Kopenhagen s haljinom u ruci.


Bilo je napeto, ali humoristično i duhovito. Prošle ste godine izbacili i prvu kolekciju za uređenje doma, namjeravate li se tome više posvetiti? – To je bila jedna predivna suradnja, ali o tome više kada dođe vrijeme za to…


Svake godine organizirate modnu reviju u Dobrinju na otoku Krku, što vas privlači tamo?


– Predivna suradnja s Turističkom zajednicom općine Dobrinj. Krk kao savršena lokacija za uživanje i modu…


Našao sam se u vjeri i Bogu

Odgojeni ste kao vjernik, kao dječak ste ministrirali, ali nedavno ste doživjeli nešto posebno, što je prethodilo tome?


– Cijeli život sam u vjeri i tako sam odgojen. Prije pola godine bez obzira na moje molitve i odlaske u crkvu imao sam potrebu za nečim višim. Sve te godine rada i životne situacije u čovjeku nakupe neke stvari.


Netko ih rješava odlaskom psihijatru, a ja sam našao sebe u vjeri i Bogu. Obratio sam se fra Stjepanu Brčini te je tako krenuo moj put prema evangelizacijskoj zajednici na Svetom Duhu u crkvi sv. Antuna Padovanskog.


Odlazite li redovito na duhovne obnove, što nalazite u njima? – Da, svaki sam četvrtak prisutan. Svaki trenutak volim provesti sa svojom zajednicom i napunim se mirom za nadolazeće dane.


Imam poseban odnos s Bogom i mislim da je u današnje vrijeme svima nama to najpotrebnije.

Foto: Zvonimir Ferina