Braća Dominik i Ivan s ocem Ivanom Grškovićem u berbi žlahtine / Foto Relja Paškvan
Na konačan karakter vina utjecat će odnos šećera i kiselina, no prvi pokazatelji upućuju na žlahtinu izraženije strukture
povezane vijesti
VRBNIK – Berba žlahtine u Vrbničkom polju ove se godine odvija uz znatno više temperature nego što bi vinogradari željeli, no prvi rezultati pokazuju da je grožđe kvalitetom bolje nego što se strahovalo. Prinosi su, međutim, manji, a konačna će se količina znati tek po završetku berbe.
U vinogradima Vrbničkog polja posao počinje gotovo s prvim svjetlom. Zbog temperatura koje se tijekom dana penju i do 35, 36, pa i 38 stupnjeva, berači nastoje što veći dio posla obaviti u ranim jutarnjim satima. Dok je ranijih godina berba počinjala oko 7.30 ili 8 sati, ove se godine u vinograde kreće već oko šest.
– Jednostavno je pretoplo. Ova vrućina nije pogodna ni za berače, ni za grožđe, ni za mošt, a ni za vino, kaže Denis Matanić, upravitelj Vinarije PZ-a Vrbnik.
Šteta manja od očekivane
Prema prvim procjenama, u Poljoprivrednoj zadruzi Vrbnik očekuju pad prinosa od oko 25 do 30 posto u odnosu na prošlu godinu.
Lani je u zadruzi prerađeno oko 860.000 kilograma žlahtine, dok će ovogodišnja količina biti poznata tek nakon završetka berbe.
– Berba će sigurno biti lošija od lanjske, ali je bolja od predviđanja koja smo imali tijekom sezone, posebno nakon tog ekstremno toplog vremena. Vrućina i suša ostavile su trag na vinogradima.
Dio grožđa zbog ekstremnih je temperatura nekrotizirao i dehidrirao. Žlahtina može podnijeti sušnija razdoblja, ali kombinacija dugotrajne suše i ekstremnih temperatura predstavlja ozbiljan stres za biljku, ističe Kristian Volarić, enolog PZ-a Vrbnik.

Kristian Volarić i Denis Matanić u pogonu PZ-a Vrbnik / Foto Relja Paškvan
Presudnom se pokazala kiša koja je pala krajem kolovoza. U OPG-u Gršković, koji također proizvodi vlastitu žlahtinu, njezin je učinak posebno dobro vidljiv.
– Mogu reći da sam ugodno iznenađen. Krenuli smo u berbu s dozom neopravdanog straha. Dva mjeseca nije bilo kiše, bilo je toplo, sparno, uz jaku insolaciju, pa smo se bojali da kvaliteta grožđa neće biti zadovoljavajuća, odnosno da ćemo imati velik šećer i niske kiseline te manje uroda, kaže vinogradar i vinar Dominik Gršković.
Kiša koja je padala 20. i 21. kolovoza, kaže, donijela je između 50 i 60 litara po četvornom metru i »preporodila« vinograde. Biljke su ponovo uspostavile bolji fiziološki odnos, a trsovi su dobro reagirali.
– Šećeri su bili visoki, ali kiseline nisu bile tako niske kako smo očekivali. Dobit ćemo možda malo jače strukturirano i zrelije vino, s nešto manje svježine, ali to je odraz takve godine.
Sve u svemu, mislim da moramo biti zadovoljni, kaže Gršković te dodaje kako je procjenu kako bi na trsovima njegove obitelji ovogodišnji urod mogao bi biti čak pet do deset posto veći nego 2025. godine.
Očito postoje velike razlike među pojedinim položajima u Vrbničkom polju jer u PZ-u Vrbnik očekuju znatno manji urod od lani.
Žlahtina izraženije strukture
Kvalitativno, početak berbe također donosi dobre vijesti. Šećeri se kreću između 80 i 87 Oechesleova, dok su kiseline između 4,5 i 6 grama po litri.
Na konačan karakter vina utjecat će upravo odnos šećera i kiselina, no prvi pokazatelji upućuju na žlahtinu izraženije strukture.
Važnu ulogu ove godine imaju i noćne temperature. Iako se dnevne penju prema 40 stupnjeva, noću se u Vrbničkom polju spuštaju na 16 do 18 stupnjeva.
– To je jako bitno zbog procesa disanja. Biljka tad nije toliko koristila organske kiseline za disanje, a puči su se u takvom ambijentu bolje otvarali.
To nam je bila svojevrsna olakotna okolnost u ovoj zahtjevnoj vinogradarskoj godini, objašnjava Gršković.

Vrbničko polje dobro je podnijelo veliku sušu / Foto Relja Paškvan
U PZ-u Vrbnik ove su godine dodatno ubrzali i samu preradu. Kupljena je i u rad uvedena i četvrta preša, čime se skratio proces primanja grožđa i smanjilo vrijeme koje grožđe provodi u prikolicama nakon berbe.
To je posebno važno tijekom toplih dana, kada svaka dodatna minuta do prerade utječe na kvalitetu sirovine.
– Fokus je bio na tome da u manje vremena odradimo više posla. Grožđe se sada puno brže zaprima i prerađuje, a reakcije naših zadrugara su pozitivne.
Berba se obavlja isključivo ručno te se mora organizirati i prema beračima, koji su najčešće slobodni vikendom pa smo zato jako intenzivno krenuli u petak i radili tijekom cijelog vikenda, kaže Matanić.
U zadruzi pritom ističu da ih suvremena oprema pripremljena za visoke temperature omogućuje da i u ovakvim uvjetima održe standard kvalitete na koji su navikli njihovi kupci.
Sustav hlađenja mošta uveden je već odavno, ali mošt unazad nekoliko godina dodatno prolazi preko izmjenjivača pa se temperatura brže spušta na željenu, upravo kako bi se lakše kontrolirali uvjeti prerade tijekom sve toplijih berbi.
Strpljen – spašen
Ovogodišnja berba tako zasad donosi svojevrsnu podjelu rezultata: manje grožđa, ali kvalitetu koja je iznad pesimističnih očekivanja. Za PZ Vrbnik to je posebno važno nakon 2024. godine, kada je prinos bio čak 50 posto manji.
– Katastrofa je bila 2024. godine, kada smo imali minus 50 posto prinosa. Ako smo to uspješno preživjeli, onda je sve ovo što sada dolazi plus. Pad će biti, ali mi ćemo ga posložiti, dodaje Matanić.
Kada grožđe iz vinograda stigne u podrum, počinje novi dio priče. Bobice se najprije odvajaju od peteljki, potom odlaze u prešu, a dobiveni mošt u spremnike gdje se taloži i hladi. Nakon pretoka slijedi fermentacija, dozrijevanje na finom talogu, a potom bistrenje, filtracija i punjenje u boce.
Od trenutka berbe do prvih boca proći će otprilike četiri do pet mjeseci. Prva mlada žlahtina može se očekivati oko nove godine, no za potpuni razvoj njezinih karakteristika, smatraju vinari, ipak treba biti strpljiv.
– Naša je žlahtina najoptimalnija za piće od kraja prvog mjeseca pa nadalje. Tada već dobije onu svoju notu koju očekujemo od žlahtine, zaključuje Kristian Volarić.
Nova tehnologija ubrzava preradu
Ove je godine OPG Gršković u preradu uveo i flotaciju mošta, tehnologija kojom se proces taloženja znatno ubrzava.
– Prije smo radili klasično taloženje, odnosno sedimentiranje mošta, pri čemu mošt i kruti dio padaju na dno. Sad smo krenuli s flotacijom.
Uz pomoć dušika talog se podiže prema površini, tako da nam na dnu ostaje čisti mošt. Prednost je u brzini. Dok kod klasičnog taloženja treba čekati 24, 30, a ponekad i 40 sati, flotacijom se mošt može očistiti već za šest do deset sati.
Time se smanjuje količina taloga i gubitak mošta, a čisti mošt može se ranije usmjeriti prema fermentaciji, objasnio nam je Ivan Gršković mlađi.