RIJEKA – Ponekad pred tuđom patnjom ne znamo što učiniti. Ne možemo izliječiti bolest, vratiti pokojnika ni izbrisati tugu. Nemamo odgovor na sva ona pitanja koja počinju sa “zašto”, kao što je na primjer “Zašto djeca pate i umiru?”.

Ali jedno možemo – možemo ostati, možemo biti blizu. Marija je upravo to učinila. Marijina supatnja s Isusom nije počela tek pod križem, ona prati Isusa tijekom cijeloga njegovog života, poručio je riječki nadbiskup Mate Uzinić, na svetoj misi u katedrali sv. Vida koju je služio povodom blagdana Gospe Žalosne, suzaštitnice riječke katedrale.

U propovijedi je nadbiskup Uzinić na više načina poručio da je važno biti blizu onima koji pate, kao što je Marija ostala s Isusom pod križem. Ističe važnost suosjećanja, ali i konkretnih djela koja svatko može učiniti kako bi bio blizu onima koji pate.

– Možemo nazvati nekoga za koga znamo da je sam, posjetiti bolesnika, odvojiti vrijeme za stariju osobu koja nam već nekoliko puta priča istu priču. Možemo ostati uz obitelj koja je nekoga izgubila, saslušati čovjeka koji ne vidi rješenje za svoj problem, primijetiti nečiju skrivenu tugu, poručio je Uzinić.

Dodao je da danas ima puno onih koji nose upravo skrivenu tugu, tjeskobe, anksioznost, depresiju, onih koji su usamljeni.

– Čovjek može izvana izgledati sasvim dobro, a iznutra nosi svoj križ koji drugi ne primjećuju. Međutim, Isus ga primjećuje, i darovao nam je Mariju da nam bude supatnica i u takvim patnjama. Svima Isus i Marija žele biti blizu, i mi budimo blizu drugima, kazao je nadbiskup.

Zaključio je da o blagdanu Gospe Žalosne valja moliti ne samo za utjehu, nego i za snagu kako bi se stavili u službu bližnjih, onih koji pate.

– Molimo Mariju da i nama daruje oči koje će primijetiti tuđu bol, da nam daruje srce koje će biti otvoreno i hrabro da poput nje ostanemo pod križevima naših bližnjih. Kad ostanemo uz čovjeka koji pati, tad nismo više samo promatrači Kristova križa, tad s Marijom stojimo pod križem, poručio je riječki nadbiskup.