Foto: V. KARUZA
Hedonist&wine je položio ispit. Bilo bi dakako jako mudro da organizatori saslušaju primjedbe izlagača, pa i posjetitelja kako bi se to moglo u perspektivi ispraviti, no forma festivala je u svakom slučaju pogođena
Svako nastojanje da se u jednoj dominantno turističkoj državi, u kojoj je velikih 20 posto BDP-a povezano upravo s tom gospodarskom granom, podigne »kultura stola« zaslužuje pažnju, svakako i pohvalu. Upravo bi se u takvu misao moglo uklopiti i utiske s prvog izdanja opatijskog Hedonist&wine festivala održanog zadnjeg vikenda u listopadu u hotelu Kvarner.
Želja organizatora da s ovim festivalom naglase element strasti koji se neminovno vezuje uz vinsku kulturu, također zaslužuje posebni kompliment. Tim više što je uistinu recentna hrvatska ponuda vina bila upotpunjena s jednakom takvom glazbom, onom koji povezujemo s veteranima domaće jazz scene Charljem Jurkovićem i i Tončijem Grabušićem. Svakako i Kristalna dvorana Kvarnera koja pamti neke od najvažnijih događaja hrvatske kulture u najširem smislu, od one estradne preko klasične, čak i do prostora u kojem je održan jedan od najranijih hrvatskih punk festivala, daje notu luksuza kao i poruku kako se Hedonistom želi ojačati sljubljivanje vina i Opatije.
Nemoguće sve probati
Ono što je pak zamijećeno kao mana, a istaknuto je od niza izlagača, je relativno manja posjećenost festivala. Što je tome razlog? Dio je sklon tvrdnji kako je informacija o vrsti i vremenu održavanja festivala bila nedovoljno naglašena. Djelomično su u pravu, no moramo priznati kako se vizualno jako dojmljiva kampanja pojavila na svim onim mjestima gdje je i morala. Drugi su pak skloni tvrdnji kako je cijena ulaznice, 100 kuna, bila previsoka za hvatske prilike i navike. I ta bi se konstatacija također mogla uvažiti, no s druge strane zahvaljujući kvaliteti ponude, taj se iznos itekako mogao vratiti.
Foto: V. KARUZA
Treba li Opatija takav festival? Naravno, itekako ga treba. Jer i on je jedan od načina da se turizam pretvori u cjelogodišnje poslovanje. Nije naime red da opatijska restoranska scena u ovo doba godine bude tužno prazna kao što je bila nakon nedjeljnog zatvaranja festivala.
Nemoguće je dakako bilo istražiti i probati sve ponuđeno, no vrlo je jasno bilo vidljivo, pa tako i zahvaljujući nekim od ponuđača žestokih pića ili pak tartufa, kako se naglasak u cjelosti stavio na poveznicu kvalitete koja je moguća i u našim svakodnevnim životima. Ako su u Agrolaguni bili pionirima stila kako se u svakoj hrvatskoj obitelji mora barem nedjeljom pojaviti sedam kvalitetnih decilitara vina na stolu, poruka opatijskog Hedonista je još snažnija: ne samo da se na stolu mora naći boca vina, ona mora biti ispunjena i nekim od kvalitetnjih sadržaja. Izlagači su tome svjedočili jer je nemali broj uistinu kvalitetnih vina imao cijenu od pedesetak kuna po buteljki. To dakako nije mnogo i u svakom slučaju je doprinos podizanju kvalitete »kulture stola«.
Zanimljivi susreti
Od samih izlagača posebno su bili zanimljivi susreti s Jadrankom Lešić, vlasnicom vinske linije i tvrtke Agris, Stefani Tomaz iz istoimena motovunske vinarije, s ekipom koja je predstavljala Badelovu liniju vina Korlat ili pak s jednim od rijetkih vinskih pregalaca iz Primorsko-goranske županije, Miroslavom Palinkašem iz istoimene vinodolske vinarije. Oni su nam redom ponovili impresije slične našima, no mnogo je zanimljivije kako je riječ o ljudima koji uistinu imaju vjeru u mogućnost da se Hrvatska, pa i zahvaljujući opatijskom sajmu, pretvori u državu koju će domaći ljudi kao i gosti cijeniti i uvažavati kao zemlju iznimne kvalitete vina, ili vinske kulture. U najširem smislu.
Primjerice Agris je tvrtka koja posluje svega nekoliko godina. Start im je bio količinski skroman, no s dobrom sortnom pokrivenošću baš kao i s iznimno jasnom i vrlo hrabrom razvojnom vizijom. Posvećeni su učenju, upijanju znanja, ali i samostalnog stjecanja spoznaja koje će im pomoći u razvoju specifičnog posla. Stefani Tomaz dolazi iz mlade vinarija, postoje od 2010. godine, a sva su im vina iznimne kvalitete. Bilo da je riječ o laganoj, svježoj malvaziji ili pak začudno dobro izbalansiranom teranu.
Foto: V. KARUZA
Položen ispit
Kod Korlata, jer riječ je ipak o velikom proizvođaču, plijeni bogatstvo ponude, a njihov sauvignon koji dolazi s daruvarskih pozicija također ide u red boljih koje smo ikad imali prigodu kušati.
Miroslav Palinkaš pak ove godine nije najsretniji čovjek. Loše vremenske prilike, bolje rečeno neprilike uništile su mu urod. No, s obzirom da je riječ o čovjeku koji je iz Šarengrada zbog ratnih progonstava došao u Vinodol, spas je pronađen u otkupu grožđa od proizvođača u tom znanom vinorodnom mjestu na krajnjem istoku Hrvatske. Tako da nas je oduševio svojom graševinom koja je također dobila takav balans da je vino pogodno uz jako velik broj jela.
Sve u svemu Hedonist&wine je položio ispit. Bilo bi dakako jako mudro da organizatori saslušaju primjedbe izlagača, pa i posjetitelja kako bi se to moglo u perspektivi ispraviti, no forma festivala je u svakom slučaju pogođena.
