Stalni stres povezan sa sve lošijim okolišnim uvjetima može vas “istrošiti”. Mnogi ljudi u današnjem svijetu pate od onoga što se naziva eko-tjeskoba ili zabrinutost za okoliš.

Ovo kronično stanje je krovni izraz za zabrinutost i tjeskobu uzrokovanu vremenskim prilikama, ali i za posttraumatski stres onih koji su pogođeni nepredviđenim i teškim vremenskim prilikama.

U posljednjih nekoliko godina te su se pojave intenzivirale. Upravo iz tog razloga bitno je imati strategiju za podupiranje stresa eko-tjeskobe, kako se ne bi opteretili i mogli nastaviti živjeti svoj život, usmjeren prema nadi u bolju budućnost.

Koji su simptomi eko-anksioznosti?

Prije nego što opišemo simptome, važno je prepoznati čimbenike koji olakšavaju razvoj ovog kroničnog stanja. Među najčešćim nalazimo:

• mlada dob s obzirom na još raspoloživo vrijeme i izloženost ovom problemu od djetinjstva
• medijska izloženost – mediji često pogoršavaju stvari, stvarajući priče očaja
• biti aktivist – oni koji su na prvoj liniji razumijevanja i zaustavljanja klimatske krize više su izloženi povezanom psiho-emocionalnom stresu
• rade u sektoru održivosti – slično, oni u opskrbnom lancu održivosti mogu patiti od ovog stanja

Dakle, ako pripadate jednoj od ovih kategorija, početni savjet mogao bi biti da smanjite svoju medijsku izloženost i usredotočite se na pozitivne aspekte.

Sada da vidimo koji su najčešći simptomi:

• tjeskoba ili razdražljivost – kao što možete pogoditi iz naziva, stanje stalnog, iscrpljujućeg straha od budućnosti planeta je poziv na buđenje. Isto vrijedi i ako ste često lako razdražljivi ili vrlo nervozni.
• anksioznost se pojačala tijekom rasprava o klimi, što je rezultiralo poteškoćama u prestanku razmišljanja o klimi i pitanjima okoliša
• zadržati ekstremne stavove o vlastitoj budućnosti, od kojih je najupečatljiviji primjer odricanje od rađanja djece iz straha da ih ne osude na život u još kriznijem svijetu od sadašnjeg
• poteškoće u koncentraciji i svakodnevnom životu
• solastagija, termin koji je uveo filozof Glenn Albrecht, a koji označava složenu bolest povezanu s pogoršanjem uvjeta u mjestu gdje se živi. Osobito prisutan kod onih koji su patili od iznenadnog klimatskog događaja, također može dovesti do razvoja depresije, boli, poremećaja spavanja i suicidalnih impulsa.

Među ljudima koji su najviše pogođeni eko-anksioznošću nalazimo segmente stanovništva koji su najviše povezani sa stabilnošću ekosustava, poput poljoprivrednika, koji se moraju nositi sa sušama i/ili iznenadnim olujama.

Bez mreže socijalne podrške, ti se ljudi mogu suočiti s financijskim problemima koji će zakomplicirati njihovu psihičku situaciju.

Kako se boriti protiv eko-anksioznosti?

Prva i najvažnija mjera suzbijanja tjeskobe je konzultacija sa stručnjakom.

Psihološka terapija može vam pomoći da postanete otporniji, ali i da shvatite kako bolje upravljati svojim emocijama, što će vam postati dragocjeni saveznici u motivaciji da još više promijenite svoj stil života i date više poticaja zelenom pokretu diljem svijeta.

Kratkoročno, smanjite svoju izloženost medijima (osobito onima koji stvaraju katastrofalan senzacionalizam) i odvojite vrijeme za brigu o sebi.

Zapamtite da je vaše mentalno zdravlje najjači korijen koji možete zasaditi u sadašnjosti kako biste postigli održiviju budućnost.