Teme za sve

Veliki ljetni vodič: Odabrale smo 10 super knjiga koje bi svakako trebali ponijeti sa sobom na plažu

Sanda Milinković

Foto: Dijana Ljubanović

Foto: Dijana Ljubanović

Na popis smo uvrstile i lagana ljetna štiva ljubavne tematike koja su nas oduševila svojim likovima i zapletima, psiho triler koji nam je izazvao anskioznost i knjige koje se čitaju uz maramice.



Obožavatelji knjiga ne biraju sezonu niti lokaciju da bi uživali u novom štivu, ali ljeti kao da više ljudi posegne za knjigom. Možda je riječ o tome što imamo nekoliko slobodnih trenutaka u kojima se želimo opustiti uz knjigu koju želimo pročitati već neko vrijeme, ali jednostavno ne stižemo.


Možda je riječ o tome da smo napokon odlučili usvojiti novogodišnje odluke kojih se sjetimo kada shvatimo da je godina “na pola”. A na popisu novogodišnjih odluka našla se i ona: “Želim više čitati!”


A možda je riječ o onoj bezbrižnosti koju sa sobom nosi odlazak na plažu, kada želimo uzeti vrijeme samo za sebe i kada želimo da nam jedino društvo bude odlična knjiga.




Kao knjigoljupcima, vrlo nam je teško izdvojiti naslove koji su nas oduševili jer volimo pročitati baš sve. U pomoć nam je skočila ekipa Znanja koje je ove godine lansiralo neke kultne naslove u novom ruhu, ali i neke novitete od kojih se nismo mogli razdvojiti.


Na popis smo uvrstile i lagana ljetna štiva ljubavne tematike koja su nas oduševila svojim likovima i zapletima, psiho triler koji nam je izazvao anskioznost i knjige koje se čitaju uz maramice.


knjiga

Foto: Dijana Ljubanović


Pazeći da se na našem popisu pronađe naslov za svakoga, izdvojile smo deset knjiga koje bi vam ovoga ljeta trebale praviti društvo na plaži. Ili kod kuće. Ili u planinama. Ili bilo gdje, jer – knjiga je doista idealan suputnik gdje god krenuli.


Nekoliko ljubavnih knjiga za odmor u hladu


“Slučajni cimeri” Beth O’ Leary


“Leon Twomey radi noćne smjene kao bolničar i potreban mu je dodatni novac, pa pronalazi savršeno rješenje: iznajmit će noću svoj jednosobni stan, dok će on u stanu boraviti tijekom dana. Za Tiffy, koja hitno mora pronaći što jeftiniji stan, to je idealno rješenje.


No, budući da se nikad ne susreću, Tiffy i Leon međusobno komuniciraju pomoću poruka koje ostavljaju posvuda po stanu. I dok jedno drugome kroz poruke otkrivaju sve više o sebi, svojim otkačenim prijateljima, zahtjevnim klijentima na poslu ili bratu koji se nalazi u zatvoru, Tiffy i Leon će otkriti da ih povezuje mnogo više od poruka na zidu i da prestaju vrijediti ona pravila koja su postavili na početku ugovora o najmu…”



Lako čitljivo štivo pisano je iz perspektive i Leona i Tiffy zbog čega još bolje shvaćamo njihove namjere. Njihova se čitava komunikacija svodi na ostavljanje poruka jer se nikada ne susreću u stanu, iako dijele zaista sve.


Jednostavno, pitko i lagano štivo koje ćete s guštom pročitati u jednom dahu.


“Sve što smo ikad željeli”, Emily Griffin


Nina Browning živi savršenim životom. Udala se u elitu Nashvillea, a njezin se suprug nedavno obogatio prodajom svoje tvrtke. Njihov obožavani sin primljen je na vrhunsko sveučilište Princeton i čini se da će njihova bajka imati sretan kraj.


Ipak, Nina se katkad pita je li se zauzvrat odrekla vlastite duše. Tom Volpe samohrani je otac koji je radio sve što mu se pruža kako bi osigurao kakav-takav život svojoj tvrdoglavoj kćeri Lyli.


Život im je bio težak, no kad Lyla dobije stipendiju za prestižnu Akademiju Windsor, čini se da se i on napokon može opustiti.


Lyla se nije baš uvijek uklapala u svijet privilegija i elite, no bila je sretna tinejdžerica koja je davala sve od sebe da bude prihvaćena u društvu u kojemu se iznenada našla.



Nije ni razmišljala o tome da bi je to moglo stajati više nego što je spremna platiti. A onda će jednoga dana jedna fotografija, snimljena u trenutku pijanstva na zabavi, promijeniti sve…


Usred laži, skandala i kontroverzija, Tom, Nina i Lyla nekako se nađu na istoj strani i moraju preispitati svoje odnose prema drugima i samima sebi te pronaći hrabrost da počnu živjeti u skladu sa svojim najdubljim vrijednostima.”


“Možda ovaj put” Jill Mansell


“Kad Mimi prvi put posjeti novi dom svog oca u engleskoj pokrajini Cotswolds oduševe je živopisno selo Goosebrook i njezini zanimljivi stanovnici.


Dobro, možda ne baš svi, no tu su zasigurno šarmantni zavodnik Paddy, kao i simpatična i zabavna Lois, a i nevjerojatno zgodan i karizmatičan Cal.


Kako vrijeme prolazi, Mimi se okreće svojoj karijeri i povremeno se vraća na selo gdje se njezin život sve više isprepliće s njihovima, kroz mnoge sretne događaje, kao i one tragične.


I dok u karijeri i ljubavnim vezama u Londonu niže razočaranja, Mimi utjehu uvijek pronalazi u opuštenom Goosebrooku gdje je upravo Cal osoba koja joj pruža osjećaj da je zaista dobrodošla.


No, čini se da im se nikada ne pruži prilika da postanu više od prijatelja, jer im stalno netko ili nešto stoji na putu. Hoće li ikada doći pravo vrijeme za njih?”


Foto: Sandy


Ovu knjigu ne ispuštamo iz ruku, a Mimi nas je oduševila zbog načina na kojeg je upoznala Cala. Pješačila je do Goosebrooka kada je vidjela da netko “zlostavlja ovcu”.


Brzinski je preskočila ogradu ne bi li ju spasila, a na kraju se ispostavilo da je muškarac na kojeg je vikala da ostavi sirotu životinju, Cal koji je skotnoj ovci pomagao da se ustane na svoje noge.


“O, moj Bože, prestani….” Akumulirala je brzinu dok je trčala kroz visoke humke trave koji su je šibali po golim nogama.


“Što to radiš? Makni se od te ovce!”


Većinom lagano štivo koje ima tragičnih događaja uz vremenske preskoke, ali čitava se radnja odvija prirodno i nenametnuto. Od gubitka voljenih do prijevara i otkrivanja da ćeš podnijeti koliko ti život pruži, knjiga se doista čita vrlo brzo.


Nekoliko knjiga koje se čitaju uz maramice


“Melodije srca”, Emma Collins


“Melody King već godinama pati od rijetkog poremećaja, još otkad je nezgodno udarila glavom o pod. Da nije bilo toga, sada ne bi počela nekontrolirano, i glasno, pjevati kad god zapadne u stres.


I svakako ne bi u školi svojega sina pred svima otpjevala I Bet You Look Good on the Dancefloor. Ne može joj pomoći nijedan liječnik, nijedan psiholog. Njezinoj djeci, Flynnu i Rose, sve je to strahovito neugodno, ali otkako ih je napustio otac, obitelj se s puno ljubavi drži zajedno.


No kada Kingovi naiđu na obavijest o nestalim osobama, suočit će se s istinom koja će im život okrenuti naopačke. Na mjestu na kojem su to najmanje očekivali, otkrit će što zaista znači biti obitelj.”


Knjiga u kojoj je obitelj najveća podrška, Foto: iStock


Ova je knjiga jedna od onih koje istovremeno mogu biti užasno smiješne i užasno tužne. Čitajući gore navedeni opis knjige, miješao se dojam o tome u kojem će smjeru radnja krenuti.


 


Rijetki poremećaj u zdravlju nikako nije smiješan, ali Collins je približavanju ovog poremećaja pristupila majstorski, tako da je u prvi plan stavila komičan dojam kako bi se čitatelj na prvu nasmijao. A onda bi se poprilično zamislio.


“Zar ne možemo poći autom?”, upita Rose dok umače pileću kuglicu u posudicu sa slatko kiselim umakom.
“Ne možemo, dušo.


Što ako poželim zapjevati uz Cha Cha Slide i počnem naglo skretati udesno pa ulijevo?”
Odmahujem glavom dok u usta ubacujem komadić pačetine u umaku od zelenog papra i crnog graha.


“Previše je opasno.”


Svih 409 stranica priče o životu koji nije idealan, o situacijama na koje se nikada ne možete naviknuti i o događajima na koje ne možete utjecati, čita se u jednom dahu. Uz maramice. Autorica je vješto ubacila pozadinsku priču o podršci, obitelji i ljubavi koja je neiscrpna i koja nam pomaže i u najtežim danima.


Dodatno je zanimljivo što se naizmjenično isprepliću perspektive svih glavnih likova pa možemo vidjeti kako je svaki član obitelji određenu situaciju doživio na svoj jedinstven način.


“Djevojka iz močvare”, Delia Owens


Godinama su glasine o djevojci iz močvare, Kyi Clark, opsjedale Barkley Cove, mirni gradić na obali Sjeverne Karoline. Tako da je 1969. godine, kad je mladić Chase Andrews pronađen mrtav, lokalno stanovništvo spremno uperilo prst u Kyu kao krivca za tu zagonetnu smrt.


No, Kya nije onakva kakvom je smatraju. Ona je djevojka koja je preživjela napuštanje jednog po jednog člana svoje obitelji. Najprije ju je ostavila majka, bježeći pred nasilnim, vječito pijanim suprugom, a za njom su, jedno po jedno, pošli i braća i sestre.


Nedugo za njima, nestao je i Kyin otac, a ona je, sa samo šest godina, ostala posve sama u trošnoj kolibi na rubu puste močvare.


Kya je osjetljiva i inteligentna djevojka, srasla sa samoćom, toliko izolirana da je u divljini opstala sprijateljujući se s pticama i učeći iz pijeska. No, kad dvojicu mladića iz grada privuče njezina divlja ljepota, Kya se otvara novom životu – dok se ne dogodi nezamislivo…”


Foto: Sandy


Ne čudi nas da je Reese Whiterspoon ovu knjigu (u originalu naslova “Where the Crawdads sing“) odabrala za svoj knjižni klub jer je neopisiva. Owens nevjerojatnom lakoćom u jednom trenutku opisuje močvarni pejzaž toliko vješto da pomislite da je raj na zemlji, a već u drugom trenutku govori o teškim socijalnim problemima.


“Koliba je stajala iza pojasa sabal palmi koji se prostirao pješčanim ravnicama do niske zelenih laguna i još dalje, uduž močvare.”


O ostanku bez majke. Bez braće i sestara. Bez oca. O djevojčici koju je čitava obitelj napustila i ostavila u kolibi. O djevojčici koja nije išla u školu jer su joj se tamo svi izrugivali zbog rasparane odjeće i bosih nogu. O djevojčici koja se u najnježnijim godinama susrela s predrasudama, izopćenju, uvredama i pogrdnim pogledima. Pa u kasnijoj dobi, i s optužbom za ubojstvo.


“Bosonoga i odjevena u prekratak kombinezon, Kya je stajala na mjestu gdje se močvarna staza spajala s cestom.


Zagrizla je usnu, poželjela potrčati kući.


Nije znala što će reći kada je pitaju odakle joj novac za potrepštine. No, glad je bila neumoljiva”


Kada čitate ovu knjigu, posramite se društva u kojem živite jer iako je “Djevojka iz močvare” fikcija, svjesni smo da i danas postoje socijalno ugrožene skupine na marginama društva.


Ovo je knjiga uz koju poželite mijenjati i sebe i svijet.


“Moja Aljaska”, Kristin Hannah


Ernt Allbright, ratni zarobljenik, vraća se iz Vijetnamskog rata kao promijenjen čovjek nepredvidljive ćudi. Kada ponovno ostane bez posla, donosi impulzivnu odluku: odselit će se s obitelji na sjever, u Aljasku, gdje će živjeti izvan komunalnog sustava, na posljednjoj američkoj divljoj granici.


Trinaestogodišnja Leni, djevojčica koja sazrijeva u burnom vremenu, uhvaćena je u vrtlog strastvenog i olujnog odnosa svojih roditelja. Usuđuje se nadati da će nova zemlja omogućiti njezinoj obitelji bolju budućnost.


Leni očajnički želi pripadati nekom mjestu. Njezina majka, Cora, spremna je učiniti sve za čovjeka kojega voli, poći s njim kamo on želi, čak ako to znači slijediti ga u nepoznato.


Isprva se čini da je Aljaska odgovor na njihove molitve. U divljoj zabiti te države nalaze odlučnu i neovisnu zajednicu snažnih muškaraca i još snažnijih žena.


Dugi sunčani dani i velikodušnost domaćih ljudi pomažu obitelji Allbright, koja je nedovoljno pripremljena i bez zaliha hrane za život u divljini.


Ali kako se približava zima i tama počinje obavijati Aljasku, Erntovo se krhko mentalno stanje pogoršava i obitelj počinje pucati…”


Foto: Sandy


Ova nam knjiga spada u kategoriju potresnijih romana taman iza “Djevojke iz močvare”. Hannah je vješto predstavila likove, portretirala ih psihološkom preciznošću i iznjedrila nam roman o bolnim temama.


Knjiga počinje 1974. godinom i “kišom koja je bubnjala u proljeće”. Leni je nervozna jer je nova djevojka u školi i jer se njeni roditelji ne prestaju svađati.


Knjiga prati život veterana i približava nam osobu koja boluje od PTSP-a te dokazuje koliko to utječe na čitavu obitelj u kojoj svi pate. Njezina majka pokušava pomoći svome mužu, ali vrlo problematičan postaje alkohol nakon kojeg Ernt jednostavno više nije uračunljiv.


“Cijelim putem kući Leni je vidjela kako u tati raste bijes, vidjela je to po tome kako su mu se nosnice povremeno širile, po načinu kako je stiskao šake, čula je to u riječima koje nije izgovorio.”


Da vam ne pokvarimo radnju, nećemo otkrivati previše jer knjiga nudi zaplet za zapletom i jednostavno pogađa ravno u srce.


Ljubav, bol, tuga, nada da će sve krenuti nabolje i onaj očajan pad kada shvatite da neće, sve je to autorica uobličila u jednu priču koja se bez obzira na 485 stranica knjige, čita nevjerojatnom lakoćom.


Nekoliko knjiga u kojima tražimo ubojice


“Posljednji susret”, Liv Constantine


“Baltimore. Otmjeno društvo, elitne škole i obiteljsko bogatstvo. Predivni interijeri, skupocjeni predmeti i naizgled savršeni životi. Naizgled… Ispod površine kriju se tajne, nevjera, laži, izdaje… Kriju se pitanja i zagonetke.


Kakva značenja kriju iskrenost, brižnost, vjernost i dobronamjernost? Junakinje ove knjige same će morati otkriti odgovore i tek onda – u svjetlu novootkrivene istine – spoznati pitanja koja si iznova moraju postaviti. Kate i Blaire. Najbolje prijateljice. Kate je postigla gotovo sve što je mogla poželjeti.


Živi savršenim životom. Okružena je ljudima koji je vole, radi posao kojemu je potpuno posvećena, nasljednica je golema bogatstva. No u jednome trenutku njezin život kreće sasvim drugim smjerom.


Njezina voljena majka Lily pronađena je mrtva. Pukotina na savršenoj porculanskoj površini njezina života sve je više.


Može li vjerovati mužu? Ocu? Prijateljima? Policiji? Šokantni obrati nižu se jedan za drugim. Tajanstvene poruke. Prijetnje. Pitanja je sve više. Tko je ubojica njezine majke? Što želi od nje? Je li Kate sljedeća? Može se povjeriti samo jednoj osobi.


Foto: Sandy


Najboljoj prijateljici iz djetinjstva… Blaire je spisateljica, uspješna mlada žena koja se nakon dugo vremena vraća u grad svoga djetinjstva. Majka njezine najbolje prijateljice je mrtva i ona zna što joj je činiti.


Kate sad treba njezinu pomoć. Godine su prošle, ali prijateljstvo je sposobno izdržati i najveće kušnje. Kate i Blaire u opsesivnoj će se potrazi za ubojicom suočiti s vlastitim strepnjama i morati posegnuti duboko u proživljene strahove kako bi pobijedile u opasnoj igri mačke i miša.”


Foto: iStock


Knjiga s naslovnom ilustracijom koju krasi zaručnički prsten, nije nas odmah natjerala da pomislimo da je riječ o teškoj psihološkoj igri, ubojstvu i tolikoj količini prijevara i laži da bi na kraju imali osjećaj kao da smo gledali sapunicu. Ali odličnu, vješto napisanu sapunicu.


Kate je izgubila majku na okrutan način, a jedini tračak vjere u bolje sutra, u tom joj je trenutku predstavljalo ponovno povezivanje sa svojom nekadašnjom najboljom prijateljicom.


“O, Kate. Još ne mogu vjerovati.”


Osjeti Blairein topao dah u uhu kad ju je čvrsto zagrlila i privukla k sebi.


“Jako sam je voljela.”


Nakon ponovnog susreta s prijateljicom, ubojstva majke i klimavog braka, Katein život nastavlja silaznom putanjom i uskoro dobiva jezive poruke. Ne samo da su poruke jezive, već ih šalje netko tko kao da u svakom trenutku zna što Kate radi.


Blaire i Kate sumnjaju na njezinog supruga i tu kreće prava zavrzlama, prava psihološka igra, gnjusne poruke i pokloni te sumnja u sve i svakoga. Knjiga je vrlo čitljiva, prevladavaju dijalozi umjesto opisa i radnja se svakom stranicom sve više komplicira.


“Uf, ova knjiga nije za tebe. Netko je sigurno pogriješio, dušo.” Krv joj se sledi u žilama kad je pročitala naslov – Gledaj mamiccu kako umire. Istinita priča o serijskom ubojici.


Na kraju… ah, nećemo vam otkriti što se dogodilo na kraju. Samo da smo se iznenadili. 


“Nema je”, Joy Fielding


“Neočekivan telefonski poziv vraća Caroline Shipley u prošlost, u elitno meksičko odmaralište, u zlokobnu noć kada joj se srušio cijeli svijet jer joj je netko oteo kćer.


Uslijedili su dani, tjedni i godine boli.


Caroline redovito opsjedaju mediji koji je opisuju kao hladnu i nesposobnu majku, dok ona pokušava spasiti svoj brak. Njezina zahtjevna starija kći, sklona autodestruktivnom ponašanju, također joj zadaje muke.


Uza sve to, Caroline se i dalje očajnički nada da će Samantha jednoga dana biti pronađena, ali svaki put je osvijesti bolna stvarnost.


Tuga zbog kćerina nestanka ne prolazi, sumnje i nedosljednosti vezane za slučaj odavno su zaboravljene, a nakon čudnog telefonskog poziva Caroline Shipley više ne zna kome vjerovati.


Foto: iStock


Ipak, jedno je sigurno: netko poduzima sve da se sakrije istina o onome što se dogodilo Samanthi.”


A kako na popis ne uvrstiti knjigu koja već u prvih desetak stranica pruži nevjerojatan telefonski poziv? Poziv koji stiže 15 godina nakon što je Caroline oteta kćer. Jedan od onih poziva koji vas kao samog čitatelja, potrese do srži i onda jednostavno morate okrenuti drugu stranicu.


“U tome i jest stvar”, djevojka ju je prekinula, a Caroline je osjetila kako je izdaju koljena i dah joj se u prsima pretvara u led, “mislim da se ja ne zovem Lili.”


Ponovno tišina.


“Mislim da je moje pravo ime Samantha. Mislim da sam vaša kći.”


Nakon ovog poziva, knjiga nas vraća 15 godina u prošlost. Pa nas ponovno vraća u sadašnjost. Pa ponovno u prošlost. Nekima je ovakav raspored događanja u knjigama zanimljiv, neki ipak više vole da je radnja “poredana” jer (poput nas) dođu u iskušenje vrtjeti samo stranice na kojima piše “prošlost” ne bi li odmah doznali što se sve točno dogodilo.


Caroline je odjednom preplavila nada. Je li moguće da je Samantha oteta i da će netko tražiti otkupninu?


Zove li to otmičar, hoće li im sada reći svoje uvjete?


Što god poželi, pomislila je.


Ali, knjiga je s razlogom pisana na takav način i svako “zašto”, pronaći će svoje “zato” na stranicama koje slijede. Jedno je sigurno, Fielding je majstorica zanata i kao što je i sama jednom izjavila, u svojim djelima joj je najdraže čitatelja uhvatiti “nespremnog”. A bome, to je i napravila.


“Pretpostavka zla”, Donato Carrisi


“Barem jedanput u životu, svi smo poželjeli nestati. Samo jednog dana išetati iz ureda i zatrti sve svoje tragove. Međutim, za neke to nije samo privlačna sanjarija, nego opsesija koja ih na kraju proguta. Ti ljudi jednostavno iščeznu.


Nitko ne zna zašto i nitko ne zna što se s njima poslije dogodilo, dok na kraju ne potonu u zaborav. Iskusna istražiteljica Mila Vasquez okružena je njihovim pogledima u policijskom odjelu za nestale osobe koji njezini kolege nazivaju Čistilištem.


Nestali su za nju živi i stvarni jer ona dobro poznaje igru s mračnim sjenkama i neumoljivi zov tame. Možda je baš zbog toga Mila najbolja u svom poslu: pronalazi one koje je svijet otpisao.


Kada je šef policije pozove da preuzme zagonetan slučaj Rogera Valina, njezin je prvi instinkt da odbije, jer zarekla se da više nikada neće kročiti na mjesto zločina.



Upravo će Roger, samozatajni knjigovođa koji je iznenada nestao prije sedamnaest godina, izroniti iz mraka i vratiti Milu u samo srce njezinih najgorih noćnih mora…”


Nismo sigurni zašto, ali ima nešto u tim hladnim slučajevima za koje novi dokazi (ili osobe) isplivaju godinama kasnije. Možda je riječ o našoj želji da ništa ne ostavljamo neriješenim?


Ovaj je psiho triler poetičan i inteligentan, prepun dijaloga, mračnih slutnji, opisivanja istrage na način da pomislite da ste i sami u ulozi detektiva. Kratki opisi, žustri dijalozi, utrka s vremenom i veliki upitnik iznad glave (za čitatelja i Vasquez), najjednostavniji su opis romana.


Carrisi, inače i pravnik, redatelj te scenarist, postao je popularan objavom romana “Šaptač” u kojem smo se prvi put susreli s istražiteljicom Milom Vasquez.


“Duga noć je počela. Vojska sjena već je došla u grad. Pripremaju njegov dolazak, jer uskoro će biti ovdje.


Mag, Opčinitelj Duša, Gospodin Laku Noć: Kairus ima više od tisuću imena.”


Vojska sjena, pomislila je Mila. “Što to znači?”


Briljantan triler u kojem se čitavo vrijeme pitamo i tko je ubojica i zašto baš Mila dobiva poruke o slučaju i tko je negativac i što se događa.


Da, roman ponekad izaziva blagi napad panike u ovom adrenalinskom putovanju. Ionako smo već znali da se uz knjige itekako može putovati.


Kultna knjiga kojoj se rado vraćamo


“Ubiti pticu rugalicu”, Harper Lee


Ova knjiga ne spada u novitete već u klasik kojem se uvijek iznova vraćamo. Postoje te neke knjige koje jednostavno volimo čitati ispočetka, a kada je ovaj naslov dobio prekrasno novo plavo ruho, ponovno smo ga uzeli u ruke.


Lee je nagrađena Pulitzerovom nagradom za ovo djelo iz 1960. godine, a roman kao da je pisan bez vremena jer su neki njegovi dijelovi još uvijek aktualni.


“Pucaj u šojke koliko god hoćeš ako ih uspiješ pogoditi, ali upamti, sramota je ubiti pticu rugalicu… one ne čine ništa, osim što nam pjevaju.


Ne uništavaju ljudima vrtove, ne gnijezde se u kukuruzu, samo pjevaju.


Zato je grijeh ubiti pticu rugalicu.”


“Ubiti pticu rugalicu prekrasna je priča o ljubavi, moralu, odgoju, prijateljstvu, životnoj mudrosti, ali i o toleranciji i razumijevanju drukčijeg – razumijevanju ljudi drukčije boje kože, drukčijeg načina života.


Priča je to o odrastanju i o diskriminaciji crnaca na američkom Jugu 30-tih godina prošlog stoljeća, a pripovijeda je djevojčica Scout koja raširenih očiju promatra i doživljava život u svojem rodnom, uspavanom gradiću u Alabami.”


Foto: Sandy


Priča je ispričana iz perspektive Jean Louise Finch (nadimka Scout) i odvija se tijekom vremenskog perioda od tri godine u fiktivnom gradu Maycombu.


Scout živi sa starijim bratom Jeremyjem (Jer) i ocem odvjetnikom, Atticusom. Odrastaju bez mame, ali tu im veliku rupu u životima pokušava nadomjestiti njihova crna služavka Calpurnia.


– Jeme- upitala sam – što je to miješano dijete?


– Napola bijelac, napola crnac. Vidjela si ih, Scout. Znaš onog s riđom kovrčavom kosom koji dostavlja robu iz drogerije. On je napola bijelac. Doista su jadni.


– Jadni? Kako to?


– Nikamo ne pripadaju. Crnci ih neće jer su napola bijeli, a bijelci ih neće jer su napola crni, pa nikamo ne pripadaju.


Atticus dobija slučaj u kojem treba braniti crnca Toma Robinsona. Tom je otpužen za silovanje mlade bjelkinje Mayelle Ewell.


– S obzirom na to – rekao je Atticus – da je Tom Robinson crnac, Jeme, nema te porote u ovom dijelu svijeta koja će reći “mislimo da si kriv, ali ne jako” kada je riječ o takvoj optužbi.


Kad ga nisu izravno oslobodili, ostalo nije bilo upitno. –


Roman pisan vrlo kreativno tako da se jednako isprepliću dijalozi i odnosi, a na sasvim razuman način bez ikakve patetike i politike, “gura” veliki problem.


Ovo je štivo zaslužilo biti na našem popisu zbog psihološke analize, predrasuda koje imamo jedni o drugima, ljubavi, borbe, nepravde i velike poruke koju nosi. A to je da ljudski rod još uvijek ima puno toga za naučiti.