Poseban problem za Stankovića je što radi za javnu televiziju. Onu koju svakog mjeseca financira praktički svako kućanstvo u zemlji, bez mogućnosti izbora. Osjetljivost javnosti na profesionalne gafove novinara HTV-a je stoga, jasno, neusporedivo veća. Svaka njihova lijenost, neprofesionalnosti i krivo postavljeno pitanje jednostavno imaju mnogo veću težinu nego kad se isto dogodi konkurenciji s privatnih televizija
Aleksandar Stanković je u emisiji o kojoj bruji cijela zemlja već tjedan dana napravio najveću profesionalnu pogrešku u svojoj karijeri.
Da, veću, mnogo veću od one kad je lika koji razgovara s vilama u okolici Zagreba predstavio kao vrhunski školovanog ekonomskog analitičara i sat vremena s njim razgovarao o bespućima liberalnog kapitalizma, iako je za nekoliko sekundi na webu mogao lako vidjeti da mu je gost sumnjivog kredibiliteta. Tad je jednostavno bio lijen.
Ovaj put, barem sam tako tvrdi, nije se radilo o lijenosti i nepripremljenosti. Već je svjesno zatajio javnosti činjenicu (dohvatljivo preko Googlea u roku od desetak sekundi) da je osoba koja je u njegovoj emisiji optužila sisačko-moslavačku županicu za isisivanje milijuna kuna županijskog novca falsificiranim knjigovodstvom, samo šest mjeseci prije toga, u izbornoj kampanji, vodila PR protukandidatu Marine Lovrić Merzel, Ivi Žiniću iz HDZ-a.
To je, bez obzira na težinu optužbi koje je u emisiji iznijela gošća, Jasmina Jovev, nevjerojatno bitan detalj cijele priče. Iz dva razloga: prvo, jer bi gledatelji trebali imati cijelu informaciju o tome tko je osoba koja iznosi tako teške optužbe.
Detalj iz biografije o radu za osobu koja je na izborima trebala srušiti vlast za koju se tvrdi da je korumpirana apsolutno je ključan za kontekst cijele priče. I drugo, Stanković je svojim prešućivanjem činjenice da je Jovev vodila PR kampanje HDZ-ovog protukandidata itekako narušio kredibilitet i njenog cijelog javnog istupa.
Jer se, zbog toga što Stanković “nije htio mutiti vodu njenim radom za HDZ u slobodno vrijeme”, stiče prilično neugodan dojam da se nije radilo o novinarskom uratku, već o medijski pomno aranžiranom pucnju na političkog protivnika.
Dojam se još više pojačava činjenicom da je Stanković “zaboravio” postaviti još jedno nevjerojatno bitno pitanje: kad je Jovev govorila o tome da se obratila sa svojim sumnjama jednom od ministara u aktualnoj Vladi, voditelju nije pala na pamet najjednostavnija stvar na svijetu: da pita, pa dobro, o kojem se ministru radi.
Ništa od ozbiljnosti optužbi koje je Jovev iznijela ne bi izgubilo na težini da je Stanković obavio svoj posao: da je dao kontekst cijele priče i priliku da ona u emisiji objasni zašto je vodila odnose s javnošću i pisala govore HDZ-ovom takmacu osobi za koju je već tada znala da se, kako tvrdi, bavi kriminalnim izvlačenjem novca iz županijskog proračuna.
Da ju je upitao, pa dobro, zaboga, zašto niste te informacije dali kandidatu za kojeg ste radili i tako pomogli da pobijedi na izborima i demontira kriminalnu mrežu za koju tvrdite da tamo postoji.I dalje bi optužbe koje je Jovev iznijela jako odjekivale. I dalje bi pritisak javnosti na policiju i DORH da utvrde istinu bio velik. Štoviše, eventualnoj obrani županice bi se unaprijed iz ruku izbile teze o orkestriranoj i osobnoj kampanji protiv nje prešućivanjem ovih bitnih detalja cijele priče.
Samo se trebalo malo, sitnu mrvicu baviti onim, kako se zove, novinarstvom.
Poseban problem za Stankovića je što radi za javnu televiziju. Onu koju svakog mjeseca financira praktički svako kućanstvo u zemlji, bez mogućnosti izbora. Osjetljivost javnosti na profesionalne gafove novinara HTV-a je stoga, jasno, neusporedivo veća. Svaka njihova lijenost, neprofesionalnosti i krivo postavljeno pitanje jednostavno imaju mnogo veću težinu nego kad se isto dogodi konkurenciji s privatnih televizija.
Pa bi stoga, kad već bude uhvaćen u profesionalnom “zaleđu”, bilo u redu i da bude nešto samokritičniji. No, on se odlučio za bučni (i neistiniti) napad na one koji su ukazali na golemost njegovog propusta. Nitko, naime, nije zahtijevao kod njegovih nadređenih da zbog nedjeljnog propusta treba biti kažnjen.
Ali kad smo već kod toga i kako kauboj s Prisavlja očito loše stoji s postavljenjem pravih pitanja, evo mu jedno za daljnju kontemplaciju: što bi se dogodilo novinaru BBC-a da u ovakvoj emisiji odluči “ne mutiti vodu” s informacijama o tome da mu je “zviždač”, zapravo, bio šef PR-a protukandidatu osobe koju prokazuje?
Zaleđe Jasmina Klarića
Daleko je BBC: Stanković sam sebi "zamutio vodu"
Jasmin Klarić
07. veljača 2014 09:07
Aleksandar Stanković / Foto Novi list arhiva
Poseban problem za Stankovića je što radi za javnu televiziju. Onu koju svakog mjeseca financira praktički svako kućanstvo u zemlji, bez mogućnosti izbora. Osjetljivost javnosti na profesionalne gafove novinara HTV-a je stoga, jasno, neusporedivo veća. Svaka njihova lijenost, neprofesionalnosti i krivo postavljeno pitanje jednostavno imaju mnogo veću težinu nego kad se isto dogodi konkurenciji s privatnih televizija
Aleksandar Stanković je u emisiji o kojoj bruji cijela zemlja već tjedan dana napravio najveću profesionalnu pogrešku u svojoj karijeri.
Da, veću, mnogo veću od one kad je lika koji razgovara s vilama u okolici Zagreba predstavio kao vrhunski školovanog ekonomskog analitičara i sat vremena s njim razgovarao o bespućima liberalnog kapitalizma, iako je za nekoliko sekundi na webu mogao lako vidjeti da mu je gost sumnjivog kredibiliteta. Tad je jednostavno bio lijen.
Ovaj put, barem sam tako tvrdi, nije se radilo o lijenosti i nepripremljenosti. Već je svjesno zatajio javnosti činjenicu (dohvatljivo preko Googlea u roku od desetak sekundi) da je osoba koja je u njegovoj emisiji optužila sisačko-moslavačku županicu za isisivanje milijuna kuna županijskog novca falsificiranim knjigovodstvom, samo šest mjeseci prije toga, u izbornoj kampanji, vodila PR protukandidatu Marine Lovrić Merzel, Ivi Žiniću iz HDZ-a.
To je, bez obzira na težinu optužbi koje je u emisiji iznijela gošća, Jasmina Jovev, nevjerojatno bitan detalj cijele priče. Iz dva razloga: prvo, jer bi gledatelji trebali imati cijelu informaciju o tome tko je osoba koja iznosi tako teške optužbe.
Detalj iz biografije o radu za osobu koja je na izborima trebala srušiti vlast za koju se tvrdi da je korumpirana apsolutno je ključan za kontekst cijele priče. I drugo, Stanković je svojim prešućivanjem činjenice da je Jovev vodila PR kampanje HDZ-ovog protukandidata itekako narušio kredibilitet i njenog cijelog javnog istupa.
Jer se, zbog toga što Stanković “nije htio mutiti vodu njenim radom za HDZ u slobodno vrijeme”, stiče prilično neugodan dojam da se nije radilo o novinarskom uratku, već o medijski pomno aranžiranom pucnju na političkog protivnika.
Dojam se još više pojačava činjenicom da je Stanković “zaboravio” postaviti još jedno nevjerojatno bitno pitanje: kad je Jovev govorila o tome da se obratila sa svojim sumnjama jednom od ministara u aktualnoj Vladi, voditelju nije pala na pamet najjednostavnija stvar na svijetu: da pita, pa dobro, o kojem se ministru radi.
Ništa od ozbiljnosti optužbi koje je Jovev iznijela ne bi izgubilo na težini da je Stanković obavio svoj posao: da je dao kontekst cijele priče i priliku da ona u emisiji objasni zašto je vodila odnose s javnošću i pisala govore HDZ-ovom takmacu osobi za koju je već tada znala da se, kako tvrdi, bavi kriminalnim izvlačenjem novca iz županijskog proračuna.
Samo se trebalo malo, sitnu mrvicu baviti onim, kako se zove, novinarstvom.
Poseban problem za Stankovića je što radi za javnu televiziju. Onu koju svakog mjeseca financira praktički svako kućanstvo u zemlji, bez mogućnosti izbora. Osjetljivost javnosti na profesionalne gafove novinara HTV-a je stoga, jasno, neusporedivo veća. Svaka njihova lijenost, neprofesionalnosti i krivo postavljeno pitanje jednostavno imaju mnogo veću težinu nego kad se isto dogodi konkurenciji s privatnih televizija.
Pa bi stoga, kad već bude uhvaćen u profesionalnom “zaleđu”, bilo u redu i da bude nešto samokritičniji. No, on se odlučio za bučni (i neistiniti) napad na one koji su ukazali na golemost njegovog propusta. Nitko, naime, nije zahtijevao kod njegovih nadređenih da zbog nedjeljnog propusta treba biti kažnjen.
Ali kad smo već kod toga i kako kauboj s Prisavlja očito loše stoji s postavljenjem pravih pitanja, evo mu jedno za daljnju kontemplaciju: što bi se dogodilo novinaru BBC-a da u ovakvoj emisiji odluči “ne mutiti vodu” s informacijama o tome da mu je “zviždač”, zapravo, bio šef PR-a protukandidatu osobe koju prokazuje?