Dalekog travnja 1995. u Strošincima, pograničnom selu smještenom na jugoistočnom korneru sjeverne Hrvatske, slavio se peti rođendan lokalnoga ogranka HDZ-a. Proslavu je svojom napoleonskom pojavom uveličao Tomislav Merčep, izgovorivši tom prigodom proročanske riječi:

»Njihove kćerke bit će naše konobarice, njihovi sinovi naši zidari…«, da bi u nastavku rečenice svojoj stranačkoj subraći propisao i naputak za vladanje u toj bogomdanoj situaciji: »… a vi, HDZ-ovci, budite gospodari!«

Tog sam se davnog Merčepovog proročanstva sjetio dok sam nedjeljnog jutra 4. ožujka 2012. čitao udarnu priču Slobodne Dalmacije o stranačkoj večeri gdje su kao besplatna radna snaga iskorišteni đaci koji se obrazuju za konobare i kuhare, priču koja udara na želudac već samim naslovom:

»HDZ-ovci se gostili, učenici ih dvorili«.

Gošćenje i dvorenje se nije dogodilo u Strošincima, nego stotinama kilometara jugozapadnije, u omiškoj srednjoj školi sa časnim imenom Jure Kaštelana, a u koju su lokalni HDZ-ovci – po završetku stranačkoga skupa održanog u zgradi nekadašnjega Ilirskog sjemeništa – svratili na prigodni krkanluk.

U skandaloznoj činjenici da su svečanu večeru njegove političke stranke opsluživala školska djeca, omiški gradonačelnik i boss lokalnog HDZ-a Ivan Škaričić ne vidi ništa sporno.

Štoviše, hvali se da je to već godinama ustaljena praksa i tvrdi kako ni ovom prigodom »nije narušen dignitet škole, jer je večera počela nakon završetka popodnevne nastave«.

Ravnateljica škole Ada Kuvačić pak veli da je večera za HDZ-ovce »odrađena kao dio učeničke prakse i kamo sreće da takvih događaja bude što više«. Kaže da su u školskom restoranu već imali i večere za udrugu pčelara i za nogometaše Omiša, »pa to nije nikome smetalo«. Ne razumije stoga ova prosvjetarka, koja svoj politički apetit zadovoljava članstvom u HSP-u, zašto novinari dižu halabuku oko dvorenja političara: »Ljudi dođu, sjednu i jedu, pa gdje vi tu vidite politiku?!«

Zdravko Omrčen, pročelnik županijskog Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport, mudruje kako »zakon ništa ne govori o odnosu politike i školstva«, pa ravnateljima prepušta da »sami ocijene do koje će mjere škole otvoriti prema političkim strankama«.

On osobno – kao prosvjetni dužnosnik i član HDZ-a – ne vidi zbog čega se gospoda iz političkih stranaka ne bi gostila po školskim restoranima, ako već »rekreativci, pa i stranački povezani, mogu koristiti školske dvorane«. I kaže kako bi on – da se njega pita – »škole otvorio svima«, te da bi na »ovakvim večerama pokušao i zaraditi koju kunu«.

Omrčen, jasno vam je, te kune ne bi zarađivao kao konobar nego kao menadžer u prosvjeti koji vješto manipulira prinudnim radom maloljetnih školaraca. Tako bi, eto, onaj nedavni poziv Omrčenova šefa, župana splitsko-dalmatinskog Ante Sanadera, da se za HDZ agitira i po školama dobio svoje ekonomsko opravdanje, a u potpunosti bi se realizirao i Merčepov gospodarski princip po kojemu je na HDZ-ovcima samo da zbore, a na nečijoj djeci da ih dvore.

Ali ako vas 1995. nije bilo briga čije će to »njihove kćerke« biti konobarice HDZ-ovih velmoža, ne dajte se uznemiriti ni danas.

Neka vas ne dekomodira to što se danas u Omišu, baš kao i onda u Strošincima, radi o vašoj djeci.