Ivić Pašalić u intervjuu Večernjem listu jasno i glasno kaže da se nitko od kandidata za predsjednika HDZ-a, koji su nedavno zadobili teže povrede jezika pokušavajući uvjeriti i sebe i javnost kako ne uživaju potporu nekoć svemoćnog Herr Flicka, ne treba plašiti njegova posve izvjesnog povratka u stranku. Jer on se ne vraća da bi bio »neki dužnosnik« niti da bi lobirao ni za ni protiv bilo koga od njih koji se već vide u fotelji Jadranke Kosor.

On se, neka mu vjeruju na riječ, ne kani aktivno baviti politikom, a HDZ mu je sada tek – najdraži hobi. I iz hobija želi da HDZ »ponovno postane čestita i kvalitetna stranka« u kojoj će njemu onda – onako hobistički, a ne lobistički – biti čast da radi i kao portir.

Kaže Pašalić da ljudski razumije sve te aspirante na stranačko prijestolje koji tako nervozno reagiraju na njega i ne može se načuditi zašto on, za kojega listom tvrde da je beznačajan, toliko živcira svakoga od njih, toliko značajnih.

Pretpostavljam da jednako ljudski razumije i zabrinute reakcije izvanstranačkih komentatora koji tvrde da bi njegov povratak u HDZ označio »početak stvarne, dubinske propasti te stranke«.

Vjerujem da se, štoviše, sjajno zabavlja dok u Jutarnjem listu čita kako je »Hrvatska demokratska zajednica (ili bilo koja druga snažna, ali bar donekle umjerena nacionalna stranka) ovoj zemlji itekako potrebna«. I da mu je još zabavnije dok čita listu svojih davnih grijeha na kojoj – kao što je i mogao predvidjeti – ima i kadroviranja na HTV-u i manipuliranja »trećerazrednim zagrebačkim tabloidima« poput ST-ekskluziva i Imperijala, ali nema ni spomena afere »Grupo« ni izvjesnoga Hrvoja Franjića čiji je identitet Iviću Pašaliću nepoznat koliko i onima koji ga prozivaju zbog svega izuzev tajnog ortaštva s ciljem zajedničkog ovladavanja medijskim prostorom.

Zabavlja se stoga Pašalić i kada svojim tobožnjim sotonizatorima baca rukavicu u lice kazujući kako je »2000-ih vladala fama o strašnim, teškim kriminalnim radnjama iz tzv. Tuđmanove ere«, a da »nakon svega nije bilo kaznenih postupaka protiv Tuđmanovih dužnosnika, ministara, osim napuhavanja priča sa zadatkom diskreditacije«.

 I kada se hvali da je on osobno, unatoč tolikim progonima s naslovnih stranica, na koncu kažnjen samo zbog nepropisnog parkiranja i brze vožnje.

HDZ-ov doktor opće prakse danas ležerno, kao što je prije nekoliko mjeseci zatražio povlaštenu saborsku mirovinu, priča o svojim poslovnim uspjesima s proizvodnjom peleta – biogoriva koje ima sve bolju prođu na tržištu.

A kad smo već kod tržišta, onog političkog na kojem se nekadašnji Tuđmanov doglavnik navodno ne kani repozicionirati, Pašalićevom kreditnom rejtingu sigurno neće naškoditi komplimenti što ih je uputio aktualnom premijeru Zoranu Milanoviću koji, prema njegovim riječima, »jest nova generacija« i kod kojega su »stari ideološki ratovi, tipa ustaša i partizana, lijevih i desnih, stvar prošlosti«. I kojemu Ivić Pašalić sugerira da »nastavi s ostvarivanjem onih ideja s kojima je pobijedio«.

Čemu onda moralna panika oko povratka tog i takvog Pašalića u HDZ, kad bi on tamo, makar i u svojstvu portira, otvarao prostor za suradnju s novim ortacima, uz koje su dobrodošli i oni stari, javni i tajni?