– Evo nam je velečasni Franjo Jurčević, župnik kastavski i uvjetno osuđeni propovjednik mržnje, opet pun force… 

   – A otkad ja govorim da njega treba poslat na ekumensko hodočašće u Beograd ili Moskvu, da skupa s pravoslavnom braćom mlati pedere i lezbe?! To bi za njega bio čisti wellness: izbacio bi višak energije, družio bi se sa srodnim dušicama… 

   – Čini se meni, trafikant, da je u điru neka opaka epidemija, jer ni tebi, koliko vidim, nije ništa bolje nego velečasnom Jurčeviću. 

   – Šta si rekao? 

   – To što si čuo. Kao što ti njega šalješ u Moskvu i u Beograd, tako i on ove tri umjetnice, čije je slike poskidao sa zidova Galerije Svete Trojice u Kastvu, šalje na poznata gay-pride odredišta u Splitu i Zagrebu, da te svoje – kako je rekao – »preglupe i nepristojne tvorevine« izlažu tamo. 

   – Kakve veze imaju ženski aktovi s gay-prideovima? 

   – Možda je velečasni Franjo od Boga obdaren da u svemu vidi LGBT, u ovom slučaju: Likovnost – Gvaš – Boje -Tempere… 

   – Onda ga treba poslat na Ugljan, da svojoj duši nađe lijeka. 

   – Trafikant, nije lijepo to što govoriš! 

   – A šta fali Ugljanu? Tamo ima i duša i duhovnika što bi na velečasnog Franju blagotvorno djelovale… Naprimjer onaj župnik iz mjesta Kali, velečasni Josip Radić, koji je prije sedam godina tražio da se ukloni bogohulna skulptura Posejdona, autora Mihaela Štebiha, postavljena u sklopu kiparskog simpozija »Otok Ugljan – otok skulptura«. Franji Jurčeviću bi baš prijalo društvo duhovnoga brata koji je tada zagrmio da se »ne može dopustiti postavljanje kipova suprotnih katoličkim načelima, a posebno ako su to kipovi poganskih bogova i obnaženih tijela«. 

   – I šta bi njih dvojica tamo radili? 

   – Organizirali duhovni simpozij »Otok Ugljan – otok cenzura«. Naravno, uz potporu Zadarske nadbiskupije koja je i u slučaju nepoćudnog antičkog boga držala župnikovu stranu tvrdeći kako je »višestoljetna otočna kaljska tradicija duboko kršćanska, što potvrđuju križevi koje su naši preci postavljali na najvišim uzvisinama naših otočnih brda, te ne poznaje intervenciju u prostoru postavljanjem kipova poput Posejdona, tipičnog za helensku kulturu i doba poganskog štovanja bogova«. 

   – Svejedno, trafikant, nije lijepo čut kad kažeš da bi kastavskog svećenika trebalo poslat na Ugljan… 

   – A gdje bi ga ti onda poslao? U Vatikan, da svim razodjevenim kipovima i obnaženim likovima sa slika u Vatikanskim muzejima navuče propisnu obleku? 

   – Ma slali su ga već u tri krasna Vatikana, ali se nije dao otjerati ni u jedan. Za ove je tri umjetnice – Mariju Korugu, Moniku Meglić i Melindu Šefčić – već izjavio da »očito misle međunožjem, a ne glavom, jer da misle glavom, ne bi takve slike izlagale u kapelici« i da svoje radove »sada uspoređuju sa Sikstinskom kapelom, što nema veze s mozgom«, jerbo »nije točno da takve stvari mogu proći u Vatikanu«. 

   – A je li on vidio kakve sve gole ljepote ima u Vatikanskim muzejima? Kamo bi on sa svim tamošnjim aktovima? U Tiber, pa nek ih voda nosi? 

   – Mislim da bi ih on potrpao u kupleraj. 

   – Nemoj pretjerivat! Jest da se radi o velečasnom Jurčeviću, ali to je ipak malo puno… 

   – On sam je preporučio da umjetnice koje slikaju aktove »osnuju svoj vlastiti prostor na kojem će pisati ‘kupleraj’ pa neka tamo izlažu«. Evo, pročitaj u novinama… 

   – Onda on ne bi iznosio nepoćudne slike i kipove iz Vatikana, već bi posegnuo za praktičnijim rješenjem: na ulazu u Vatikanske muzeje bi napisao »kupleraj« i tako riješio problem. 

   – Šta si toliko zapeo za Vatikanske muzeje? Skokni da Kastva i spomeni ih velečasnom Jurčeviću, pa ćeš čut što te sljeduje! 

   – Ma šta ću čut? 

   – Čut ćeš da je »čak jedan papa naložio da se ti likovi u Sikstinskoj kapeli malo obuku«. 

   – Vrlo zanimljivo kako se ti naši klerikalni umovi grčevito hvataju za svaki primjer uskraćivanja slobode. Od svega što čovjek može pronaći u kršćanstvu, njih rajcaju jedino stege, zabrane, represija… To im je glavna duhovna hrana. 

   – Možeš ti do Sudnjega dana bugarit o mentalnom sklopu župnika na opjevanom Predziđu kršćanstva, ali to ništa neće promijenit. Velečasni Jurčević ostaje vrhovni umjetnički arbitar, a ono što on naziva »preglupim i nepristojnim tvorevinama« neće pa neće bit izloženo u Kastvu. 

   – Bez obzira što kapelica Svete Trojice nema nikakvu crkvenu namjenu, već funkcionira kao od države zaštićeni spomenik kulture? 

   – Možeš mislit kako će država zaštitit i živu umjetnost i spomenik kulture od nasrtaja crkvenoga cenzora… 

   – Pa neka onda prenamijene Galeriju Svete Trojice u zaštićeni spomenik cenzure. I neka se tamo, umjesto izložbi, organiziraju trijumfalna hodočašća bojovnih katoličkih udruga za zaštitu javnoga ćudoređa nakon svake uspješne akcije protiv ljudskih i umjetničkih sloboda. Jebote, 2013. godine oni uspijevaju skinut plakat za »Fine mrtve djevojke«, sad evo i ovu izložbu ženskih autoportreta, postavljenu kao hommage Vincentu iz Kastva… Šta je sljedeće? 

   – Nije teško pogodit. 

   – Misliš da će poskidat i Picassove »preglupe i nepristojne« aktove s Jezuitskog trga? 

   – Možda, onako u prolazu, na njihovom zacrtanom putu ka skidanju ljudskih prava i sloboda iz Ustava Republike Hrvatske.