Trafika Predraga Lucića

Hodajuća sprdnja se nastavlja!

Predrag Lucić

Judith Reisman / Foto Ognjen ALUJEVIĆ

Judith Reisman / Foto Ognjen ALUJEVIĆ

Zašto je Judith Reisman, najuglednija svjetska znanstvenica, ponos slobodoumnog čovječanstva, gorljiva braniteljica ljudskih sloboda i humanistica kakvu Hrvatska još nije vidjela, u pravu kada podiže tužbe protiv hrvatskih medija...

placeholder


– Ideš li, trafikant, na presicu u Sheraton? 


   – A koga će presat? 


   – Hrvatske medije. 




   – Šta je to opet neki skup o slobodi medija? 


   – Upravo to. Objavit će koga će sve tužit u ime slobode. 


   – Tko će tužit? I koga? 


   – Judith Reisman će tužit »određene medije u Hrvatskoj«, jerbo se osjeća uvrijeđenom, a njezini odvjetnici Zvonimir Hodak i Tanja Vranjican Đerek će nam otkrit o kojim se »određenim medijima« radi. 


   – A zašto treba sazivat presicu da bi se izrecitiralo koga će gospođa Reisman privatno tužit? I Dikan Radeljak tuži pa ne saziva presice. 


   – Možda nema novaca za iznajmit dvoranu u Sheratonu… 


   – A Judith Reisman ima? 


   – Pa neće ona platit dvoranu, nego onaj tko organizira presicu. 


   – Njeni odvjetnici? 


   – Ma ne, nego udruga Vigilare. 


   – Zar oni nisu udruga skromnih vjernika? 


   – Zašto pitaš? 


   – Onako bezveze. A zašto oni organiziraju presicu na kojoj će se obznanjivat nečije privatne tužbe? 


   – Stvarno si naporan! Oni organiziraju presicu kako bi podnijeli izvještaj o posjetu Judith Reisman Hrvatskoj. 


   – Kakav izvještaj? Financijski? 


   – Nije sve u novcu, trafikant! Ima nečega i u idealima. 


   – A ideali su im takvi da ih moraju propovijedat baš u Sheratonu? 


   – Šta si zapeo za taj Sheraton? 


   – Nisam ja, nego skromni vjernici. A hoće li se i suđenja hrvatskim medijima održavat u Sheratonu? 


   – Ti bi od svega napravio sprdnju! 


   – Mislim da tu više nitko ništa ne mora pravit. Već je dovoljno urađeno. 


   – Bolje bi bilo da prestanemo govorit o sprdnji. Čuju li nas, evo i nama tužbe! 


   – Kako znaš? 


   – Tako što je Hodak dan uoči presice otkrio da će tužit Marka Špoljara iz Večernjeg lista zato što je za Judith Reisman napisao da je hodajuća sprdnja. 


   – Zašto hodajuća? 


   – Trafikant, upozorio sam te! 


   – A hoće li tužit i onaj portal koji je gospođi Reisman ne samo u usta već i u naslov intervjua stavio rečenicu: »Vlada želi oteti vašu djecu i dati je pedofilima!«? 


   – Pa zar to nije izjavila? 


   – Nije. Ona je rekla da postoji pokret za legalizaciju pedofilije i da je Crkva najveći neprijatelj tog pokreta, a da… 


   – Šta je htjela reć? Da se Crkvi više sviđa ilegalna pedofilija? 


   – Ne prekidaj me! Gospođa Reisman, dakle, kaže: »Crkva je najveći neprijatelj tog pokreta. A to je pokret koji će vam uzeti vašu djecu.« Na to autori intervjua – nekakav, nekakva ili nekakvo M. Holjevac i još nekakviji, nekakvija ili nekakvije G. M. – ili jedan, jedna ili jedno od dvojice, dviju ili dvoje tako potpisanih postavljaju sljedeće pitanje: »Vlada će nam uzeti djecu i dati je pedofilima?« 


   – A na to Judith Reisman odgovara protupitanjem: »Koliko djece vas dvojica, vas dvije ili vas dvoje imate?« 


   – Ne zajebavaj! Judith Reisman na to veli: »Nema razloga vjerovati da se vlada neće sastojati od pedofila. Jer kad su ljudi ovisni o pornografiji, ići će sve dalje i dalje, i onda će doći na tinejdžere, pa na djecu… Pogledajte Pentagon, 2.500 muškaraca i žena – o, da, imamo i mnogo žena pedofila, imamo mnogo napada na djecu…« 


   – Ništa ja sad ne razumijem. Je li ona mislila da će se buduća vlada Republike Hrvatske sastojat od pedofila po uzoru na Pentagon? 


   – Pitaj one koji su iz toga izvukli naslov »Vlada želi oteti vašu djecu i dati je pedofilima!« 


   – Čekaj, oni su, znači, shvatili da Judith Reisman tvrdi kako se sadašnja Vlada sprema otimat klince i izručivat ih pohotnim župnicima? 


   – Nije spominjala pedofile u Crkvi nego u Pentagonu. 


   – Šta bi to onda moglo značit? Da je Judith Reisman flower-power i da se ustvari bori protiv slanja hrvatske djece u Afganistan? 


   – Ona se bori protiv Hitlera koji u Hrvatskoj dolazi na vlast. 


   – Otkud ona zna da nam dolazi Hitler, ako joj nije došao ni na predavanje u Saboru? 


   – A otkud ti znaš da ona misli baš na tog Hitlera? Pusti me da ti pročitam šta je rekla, pa onda nagađaj na koga je mislila! Evo slušaj: »Nasilnike s kojima sam se susrela ovdje u Hrvatskoj ne bih nazvala liberalima. Možda oni sebe tako zovu, ali u njima nema ničeg liberalnog. Tu su nasilnici, to su ljudi koji koračaju u paradama… i moram reći da doista nikada prije nisam imala takvo iskustvo. Ali, stekla sam neki dojam da je tako izgledalo prije puno godina, u Njemačkoj, taman prije no što je Hitler preuzeo vlast.« 


   – A tko su njoj nasilnici? Studenti koji su joj postavljali neugodna pitanja na Fakultetu političkih znanosti? 


   – Taj faks je za gospođu Reisman posebna priča. Slušaj ovo: »Humanost je ono što dekan na Fakultetu političkih znanosti ne poznaje. Zapravo, tamo nema znanosti, samo politika. Bio je brutalan, i zbog toga mi je drago da nisam pod njegovom kontrolom. U svakom slučaju, to je bilo šokantno, a studenti na tom fakultetu – koji je dakle, vrlo političan i bez znanosti – bili su odraz svog dekana.« 


   – Gospođa, dakle, tvrdi da hrvatski studenti ne znaju šta je humanost, izjednačava Hrvatsku s Njemačkom uoči dolaska Hitlera na vlast i onda još najavljuje tužbe protiv hrvatskih medija! 


   – A kako drugačije da nam zahvali na medijskoj pozornosti kakvu teško da je ikada dobila i da će je igdje dobit?! I ja bih, na mjestu gospođe Reisman, tužio sve novine, sve radio i TV stanice, sve portale koji su joj posvetili toliki prostor. 


   – Zašto misliš da ih ona treba tužit? 


   – Zato što su od sebe napravili hodajuću sprdnju.