Jasno je da je pred PGS-om, čak i da je našao idealnog životnog partnera u Gabriću, zadatak da redefinira program, izbrusi ga, pojasni i iskomunicira
Je li politika umijeće mogućeg ili možda – nemogućeg, dalo bi se ispitati na primjeru PGS-a. Ovih dana čitamo da je nova koalicija, Partnerstvo za centar, koju čine Nacionalni forum Nikice Gabrića, HSLS, PGS i Lista za Rijeku predstavila Amira Muzura kao petoplasiranog kandidata na listi za Europski parlament, a dvije riječke i regionalne stranke, PGS i Lista za Rijeku, najavili su da će političku suradnju nastaviti i na mjesnim izborima, kao i na parlamentarnim izborima sljedeće godine. PGS i Lista za Rijeku zajedno?
I to je moguće. Ali još je puno veća špica da se PGS našao na izbornoj listi zajedno s Jadrankom Kosor, bivšom premijerkom i bivšom predsjednicom HDZ-a koja je na Gabrićevoj listi na simboličnom, zadnjem mjestu. Kosoričina suradnja s Gabrićem već je dovoljno sama po sebi intrigantna, a još i PGS i HSLS u paketu – živo kino! Dezideologizacija kao svrha samoj sebi – it’s ok.
To je samo dokaz da je PGS još uvijek na svom »putu ka putu«, na kojem se gubi već nekoliko godina u bespućima povijesne zbiljnosti hrvatske politike. Nije možda loše u životu stalno mijenjati partnere, stvar je izbora, ali nije zgorega podsjetiti s kim je sve PGS u zadnjih nekoliko godina koalirao: od SDP-a s kojim je nekad bio strateški partner, preko HNS-a s kojim se rastao u grubim riječima, pa raznih HSS-ova i HSLS-ova kad su bili najslabiji, cijelog niza regionalaca iz Dalmacije, Međimurja, Slavonije – u jednom trenutku čak i HDSSB-a – naravno i IDS-a, zatim Nadana Vidoševića na predsjedničkim izborima 2009., zatim Ljube Jurčića s kojim je još u ljubavi i poštovanju, ali i BUZ-a (koji je potom postao partner HDZ-a), pa sve do Akcije mladih na lokalnim izborima i sada Liste za Rijeku. U tijeku su čak i razgovori sa ARS-om – disidentskom frakcijom proizašlom iz PGS-a, te je moguće da se nakon više od 10 godina zatvori i taj krug.
PGS je regionalna stranka lijevog centra, antifašistička i građanska, i ima svako pravo da se pokuša udaljiti od SDP-a. Ima pravo na punu vlastitu autonomiju, treći put – svoj put. Sve to nije nimalo sporno. Među tim ljudima ima pravih erudita, istinskih regionalaca, spretnih operativaca, svega što je potrebno za razvoj stranke… I još se jedno mora priznati – PGS nikada nije surađivao s HDZ-om, barem ne izravno, te se može reći da su uvijek bili vjerni lijevom političkom polu. Ali, postoji i jedno – ali. Pretjeranim koalicijskim kapacitetom, da se eufemistički izrazimo, PGS je na kraju zbunio svoje birače. I najgore – izgubio sve izbore na kojima se u zadnje vrijeme pojavljivao, od niza lokalnih vlasti u Delnicama, Jelenju, Kostreni itd., pa evo do posljednjih izbora u Općini Čavle gdje kandidat PGS-a nije uspio proći u drugi krug.
Stoga je jasno da je pred PGS-om, čak i da je našao idealnog životnog partnera u Gabriću, zadatak da redefinira program, izbrusi ga, pojasni i iskomunicira. U trenutku kad je jasno da svaka buduća vlada ionako mora regionalizirati zemlju – isključivo zbog ušteda, ali da čak ni za to novca u Hrvatskoj sada jednostavno nema, postavlja se i pitanje smisla postojanja regionalaca općeg PGS-ovog tipa. To jest, ako postoji – molim, podsjetite nas…
Riječki timbar Tihane Tomičić
PGS na putu...
Tihana Tomičić
07. travanj 2014 15:10
Ilustracija
Jasno je da je pred PGS-om, čak i da je našao idealnog životnog partnera u Gabriću, zadatak da redefinira program, izbrusi ga, pojasni i iskomunicira
Je li politika umijeće mogućeg ili možda – nemogućeg, dalo bi se ispitati na primjeru PGS-a. Ovih dana čitamo da je nova koalicija, Partnerstvo za centar, koju čine Nacionalni forum Nikice Gabrića, HSLS, PGS i Lista za Rijeku predstavila Amira Muzura kao petoplasiranog kandidata na listi za Europski parlament, a dvije riječke i regionalne stranke, PGS i Lista za Rijeku, najavili su da će političku suradnju nastaviti i na mjesnim izborima, kao i na parlamentarnim izborima sljedeće godine. PGS i Lista za Rijeku zajedno?
To je samo dokaz da je PGS još uvijek na svom »putu ka putu«, na kojem se gubi već nekoliko godina u bespućima povijesne zbiljnosti hrvatske politike. Nije možda loše u životu stalno mijenjati partnere, stvar je izbora, ali nije zgorega podsjetiti s kim je sve PGS u zadnjih nekoliko godina koalirao: od SDP-a s kojim je nekad bio strateški partner, preko HNS-a s kojim se rastao u grubim riječima, pa raznih HSS-ova i HSLS-ova kad su bili najslabiji, cijelog niza regionalaca iz Dalmacije, Međimurja, Slavonije – u jednom trenutku čak i HDSSB-a – naravno i IDS-a, zatim Nadana Vidoševića na predsjedničkim izborima 2009., zatim Ljube Jurčića s kojim je još u ljubavi i poštovanju, ali i BUZ-a (koji je potom postao partner HDZ-a), pa sve do Akcije mladih na lokalnim izborima i sada Liste za Rijeku. U tijeku su čak i razgovori sa ARS-om – disidentskom frakcijom proizašlom iz PGS-a, te je moguće da se nakon više od 10 godina zatvori i taj krug.
PGS je regionalna stranka lijevog centra, antifašistička i građanska, i ima svako pravo da se pokuša udaljiti od SDP-a. Ima pravo na punu vlastitu autonomiju, treći put – svoj put. Sve to nije nimalo sporno. Među tim ljudima ima pravih erudita, istinskih regionalaca, spretnih operativaca, svega što je potrebno za razvoj stranke… I još se jedno mora priznati – PGS nikada nije surađivao s HDZ-om, barem ne izravno, te se može reći da su uvijek bili vjerni lijevom političkom polu. Ali, postoji i jedno – ali. Pretjeranim koalicijskim kapacitetom, da se eufemistički izrazimo, PGS je na kraju zbunio svoje birače. I najgore – izgubio sve izbore na kojima se u zadnje vrijeme pojavljivao, od niza lokalnih vlasti u Delnicama, Jelenju, Kostreni itd., pa evo do posljednjih izbora u Općini Čavle gdje kandidat PGS-a nije uspio proći u drugi krug.
Stoga je jasno da je pred PGS-om, čak i da je našao idealnog životnog partnera u Gabriću, zadatak da redefinira program, izbrusi ga, pojasni i iskomunicira. U trenutku kad je jasno da svaka buduća vlada ionako mora regionalizirati zemlju – isključivo zbog ušteda, ali da čak ni za to novca u Hrvatskoj sada jednostavno nema, postavlja se i pitanje smisla postojanja regionalaca općeg PGS-ovog tipa. To jest, ako postoji – molim, podsjetite nas…