Riječki timbar Tihane Tomičić

Slučaj Energo – najbolja škola

Tihana Tomičić

Snimio Ivica TOMIĆ

Snimio Ivica TOMIĆ

Totalna indolencija politike i establishmenta prema korisnicima usluga i urednim platišama, apsolutna bahatost u kojoj se čak ni informacija o povećanju cijena od 35 posto ne smatra potrebnom javno objaviti, i neodgovornost prema upravljanju tvrtkama u većinskom javnom vlasništvu kao da je riječ o nečijim privatnim zabavama, valjda neće proći nekažnjeno

placeholder


Dakle, nakon mjesec dana, koliko se već proteže priča o Energu i visokim računima za grijanje, što smo suma sumarum saznali? 


  Saznali smo da su avi akteri priče račune nazvali prevelikima i neizdrživima, uključujući čak i same aktere iz Energa i Grada Rijeke, no da cijene nisu smanjene. Saznali smo da je zbog toga Gradsko vijeće donijelo odluku po kojoj će se građanima sada naplatiti samo dio računa, a ostatak protegnuti kroz godinu, pa i ljeti, što je zapravo samo varka za naivne. Shvatili smo i da nisu baš svi akteri priče neizostavno i ultimativno govorili istinu – na primjer, čak ni svi gradski vijećnici SDP-a nisu znali da državna agencija HERA gospodari i upravlja cijenom tek u dijelu toplana u Rijeci, dok sve druge cijene samostalno formira Energo, a da se ne spominju koalicijski partneri iz HNS-a, koji su oko tih informacija i teksta zaključaka čak bili i izravno izigrani. 


  Najnovije, naučili smo da u HERA-i smatraju i interpretiraju da građani doslovce ne moraju platiti cijeli iznos spornih računa, iz razloga što im »na sudu sigurno nitko ne može pobiti da su u pravu« – osim što građani tada moraju znati koliko traju sudski postupci i koliko će privatnog novca treba utrošiti na sudske procese da bi dokazali ono što ionako svi znaju: da su u pravu, kako su i potvrdili iz HERA-e. 


 Na kraju svih krajeva, saznali smo i za tumačenje po kojem su čak toplane, koje su starije od dvadeset godina, a u cijelosti su već amortizirane – postale vlasništvo korisnika, a ne energetskih subjekata, uz ogradu da u slučaju da je bilo ulaganja, energetski subjekt ima pravo zadržati ih u vlasništvu do amortizacije. U prijevodu, dalo bi se Energu osporavati čak i pravo da upravlja tim toplanama i cijenama grijanja, osim što se i to naravno mora dokazivati u dugotrajnim sudskim postupcima.   I zadnje, ali ne i najmanje važno, cijela priča završila je i podatkom o tome da su gradska komunalna i trgovačka društva u 2012. i 2013. godini platila privatnoj tvrtki Ri stan za posao objedinjene naplate troškova stanovanja oko 9,5 milijuna kuna, a sam Energo oko 3,8 milijuna kuna. Dakle, tvrtka koja grca u gubicima, zbog kojih građani i jesu toliko financijski opterećeni, samo je za slanje i naplatu računa »iskrčmila« skoro četiri milijuna posredniku za naplatu. Koliko li je još curenja iz sustava bilo, primjerice u ogromnim projektima plinofikacije, ne možemo ni pretpostaviti, samo pouzdano znamo da Uprava Energa nije u stanju financirati vlastite potrebe, projekte i funkcioniranje, a da sve rupe u bilanci pokrivaju građani.    Sve u svemu, u slučaju Energo Riječani su imali prilike naučiti niz lekcija – da ih sustav potkrada, da politika ne govori istinu, da su u pravu, samo to na sudovima tek trebaju dokazati, a da dosad u tih mjesec dana, kao ni u godinama i desetljećima ranije, nitko nije odgovarao za ovakav odnos prema građanima.  

  Totalna indolencija politike i establishmenta prema korisnicima usluga i urednim platišama, apsolutna bahatost u kojoj se čak ni informacija o povećanju cijena od 35 posto ne smatra potrebnom javno objaviti, i neodgovornost prema upravljanju tvrtkama u većinskom javnom vlasništvu kao da je riječ o nečijim privatnim zabavama, valjda neće proći nekažnjeno. Barem na nekim sljedećim izborima, ako ne ranije. 


  Nećemo valjda opet morati prolaziti slične lekcije.