Nekada se program sam od sebe tako složi da vicu naliči. Elem, na Drugom HRT-a košarka Hrvatske i Nizozemske, a na Prvom »Počivali u miru«. Ako se zna da su samo koji dan prije naši momci izgubili od Rumunjske odigravši najgoru utakmicu ikad viđenu, onda je jasno da ono »Počivali u miru« sugerira da nam košarka stremi sudbi što je imaju junaci serijala u kojem briljira Lucija Car. To sa Rumunjskom je izgledalo taman tako da se čini kako bi Judita Franković, s Deanom Ačimovićem i Slavkom Štimcem, da Mladena Vulića i ne spominjemo, garant odigrala bolje. Ma, pali kontra Rumunjske, dobili Nizozemce i život, ha, ide dalje.

Danas ionako svi igraju košarku i lopta je okrugla. A kako svi igraju sve, tako se svi razumijemo i u kulturu. Da nismo, ne bi ona pivovara složila reklamu koja kaže kako se isplati u kulturu ulagati. U kulturu smo taman toliko uložili da danas svi kuže što je u trećem stavku velika dijela htio kompozitor reći. Jedini koji nije gradivo naučio posve je, čini se, Aleksandar Stanković. Ili je, posve kulturno, odlučio ugostiti ministricu kulture džentlmenski, da ni ne osjeti ona kako je propustila nedjeljni objed.

I bome, uspio je umiliti joj se, što pričom o baki, što dovođenjem Vakule da pričaju o tome kako je ministrica mogla biti meteorologinja. Dubrovačka diplomacija pobijedila je zdravi um. Nismo čuli ništa bitno o bremenitosti kulturne nam politike, osim da je sve po propisu i zakonu te, sad već mantru, da ministar nije ideološki komesar.

I to što se HRT uredno raspada, jamčano je OK kad je po propisu i zakonu. A moglo se, zašto ne, ministricu suočiti recimo i s činjenicom da je jedno tri dana za redom, u jedno tri formata HRT-ova, vezano za barem dvije teme gostovao Slobodan Prosperov Novak. Zašto!?! Zato! Jednom da sekundira notornoj Karolini Vidović Krišto dok razapinje Zorana Ferića uz neistinu da se je njegov »Anđeo u ofsajdu« dio školske lektire, drugi put da se založi za izbor rektora zagrebačkog Borasa i njegovu ekipu uz napomenu da nema što ulica o tome odlučivati, niti imaju zašto novinari izboru nazočiti.

U »Pola ure kulture« je novinar, u »Otvorenom« ih želi istrijebiti, a u »Dobar dan Hrvatska« je ‘ulica’ koja kroji kurikulum. Sve može taj gospodin, po potrebi. A kada već spomenusmo »Dobar dana, Hrvatska«, kojeg eto urediti može i Vidović Krišto, vrijedi dvije stvari ponoviti. Prvo, tamo se i dalje o pojedinim temama bezrazložno govori i pola sata, što je nevjerojatno bacanje u vjetar dragocjenog i skupog televizijskog vremena.

DRUGO, kada čovjek krene s nostalgijom spominjati »Hrvatsku uživo«, red je sjetiti se kako nije »Kod nas doma« supstitut kojeg su za HuŽ smislili, već baš ovaj začudni kljunaš od emisije u kojem Krišto tjera Mirka Fodora da čita »inkriminirane« dijelove Ferićeva romana ne bi li razigrala nešto što odavno nije tema i temom ne bi smjelo ni biti.

Kad čovjek bolje promisli, svim TV trudbenicima ovi su snjegovi došli k’o naručeni. Ako i nije kataklizma to što i na jugu pada koja pahulja, eto nas i njih da to napumpamo sve do kataklizme. Dani su ovo u godini kad se i državni vrh sjeti da ima Gorski kotar, taj čudesni komad zemlje u kojem bi veće čudo bilo da država uloži štogod i od njega napravi zimski raj, nego da još ovoliko snijega napada. Ali, nije ovo zemlja od čudesa, štogod da vam sugerirali reporteri koji su se razmilili od nemila do nedraga da vide puše li, pada li, hrani li vojska potrebite i ima li u pustopoljini kandidata za povjerenika. Ovo je zemlja skrojena po mjeri drugoj, recimo mjeri Milana Bandića velemajstora.

Elem, ni manje ni više nego u prime timeu Prvog programu HRT-a – čiji su programski magovi protjerali sve domaće a kulinarsko s ekrana, pa sad kreću na tjeranje biljaka – prikazuje se gastro-putopisna razglednica majstora kuhara Dhruva Bakera. Nema tu spektakla, špranca je nekonfliktna i bezbolna, i sve je u nas, baš kao i svuda gdje zagazi njegov pokretni štednjak, sjajno.

Ali, kad je štednjak na ledini zagrebačkoj tik do fontana, i kad ti u goste dođe gradonačelnik, i kad za ispomoć povede prevoditeljicu, i kad od svega uspije promucati jedno značajno svejezično »super« nakon zalogaja patke s mlincima, to je ipak klasik. Zato je Dhruv na Prvom! Da su bar autori »Vrtlarice« katkad zazvali kog važnog da ruke u vrtu zaprlja. Ovako, Dhruv ode dalje, a Vrtlarica silom programske kratkovidnosti ode u povijest, koliko god tisuće pretplatnika tražili drugačije.