Hrvatska trenutno ne razmišlja o priznanju Palestine, izjavio je jučer premijer Andrej Plenković.

Postoje elementi za priznanje Palestine, ali ne na način da se napakosti Izraelu, izjavio je jučer predsjednik Zoran Milanović.

I tako, mjesec dana nakon izbora, sve po starom. Ne slažu se gotovo ni oko čega, a ni ne sastaju se s ciljem da bi se pokušali složiti. Premijer i predsjednik i dalje imaju različite stavove o ključnim temama koje su im u zajedničkoj nadležnosti – od teme Ukrajine i Rusije, preko NATO-a i HV-a, pa evo sada do Izraela i Palestine.

Postoji samo jedna mala razlika u odnosu na razdoblje prije 17. travnja, naime, u međuvremenu je Plenković dobio novi mandat za vođenje Vlade, a Milanović je sudjelovao u izborima i – izgubio. Istina, u tome je mnogo kumovao stav Ustavnog suda koji Milanoviću nije dozvolio da uđe izravno kao kandidat na listi u izborni proces, a »pomoglo« mu je i to što nije dao ostavku na funkciju na Pantovčaku. Suma sumarum, ni Milanović ni SDP koji je iza njega kao kandidata za premijera stao, nisu uspjeli postići cilj i danas je SDP opet u oporbi. Milanović je i dalje na Pantovčaku, ali mu se mandat primiče kraju, i uskoro i on ide na nove predsjedničke izbore.

To je sve staro i poznato. No, ono što jest novo jest moment koji dokazuje da ni predsjednik Milanović, a ni SDP ne priznaju poziciju u kojoj su se nakon izbora našli. Najprije su to negirali nakon objave izbornih rezultata, s pokušajem da u Saboru formiraju većinu, a sada to negiraju primjerice inicijativom SDP-a da se u saborsku proceduru uputi prijedlog izmjena zakona o mirovinskom osiguranju i tzv. lex AP. I dalje očekuju da ih Domovinski pokret u tome podrži, iako je DP u međuvremenu ušao u Vladu s HDZ-om.

Sada predsjednik Milanović i dalje zaziva podršku DP-a za sebe, tvrdeći kako problem Hrvatske nije nikakva »crna desnica«, nego samo i jedino HDZ, s »koruptivnim i lopovskim modelom vlasti«.

Kaže Milanović da s DP-om Hrvatskoj nikakav ustašluk ne prijeti, a i da prijeti on osobno bio bi jamac da ustašluk ne ujaše na bijelom konju u Vladu. Ja ću braniti Hrvatsku ako bude trebalo, kaže Milanović, kojem je veliki problem, kaže, to što je HDZ svojedobno opstruirao izbor Zlate Đurđević u Vrhovni sud, kao i to da sada Ivan Turudić ulazi na posao u DORH.

I dalje vergla o istome, iako su se okolnosti promijenile. Njegov omiljeni DP koji je ranije glasao protiv Turudića, sada diže ruku za HDZ i Plenkovića. Ali za Milanovića oni su još uvijek poželjni partner.

Dakle, taj silogizam po kojem je Andrej Plenković »kriv« što koalira s DP-om, dok bi on i SDP da koaliraju s DP-om bili branitelji Hrvatske od njihova ustašluka – koliko logičkih prepona ima u tom zaključku?

Naravno, Milanović ima takvu retoriku jer DP-ovce, odnosno njihove naivne birače i dalje snubi da podrže baš njega na predsjedničkim izborima u prosincu. Da bi pobijedio, ne treba mu sve, ali treba mu dovoljno (da ga parafraziramo), a tog dovoljnog neće biti ako za njega budu glasali samo birači ljevice. Kad se svi zbroje, njih je maksimalno 40 posto, a jasno da neće(mo) svi ljevičari glasati za njega – stoga mu treba DP. Matematika je jasna, ali logika?!

Ovakva njegova retorika nažalost opet pokazuje da je, kao i na parlamentarnim izborima koji su iza nas, spreman učiniti sve samo kako bi dobio, odnosno zadržao vlast. U ovom slučaju Predsjedničke dvore.

Zna da s Domovinskim pokretom ima posla s biračima koji glasaju domoljubnim srcem, mnogo više nego hladnim razumom. To je karta na koju planira zaigrati do kraja godine. I to je legitimno. Prvo će se još malo pritajiti kako bi se zaboravio brutalni rječnik koji je koristio u nedavnoj kampanji, da odobrovolji lijeve birače, a onda će zaigrati na srca junaka i malo dobrih ljudi u ponosnoj Slavoniji. Kampanja pada baš u vrijeme vukovarske obljetnice – idealno za iskru u oku i vatru oko srca.

Samo, kad doživiš deja vu, prvi put se malo zbuniš, ali kad ti se ista slika počne ponavljati pred očima svakih nekoliko mjeseci, onda i na deja vu oguglaš. Trepneš, i odeš dalje u političku realnost.