Zaražen ludilom vokalno-ritmičkog izražavanja«, potpisani autor zamišlja svoju verziju spota za pjesmu Happy. Pozivu pjevača Pharella Williamsa na sreću odazvao se već svaki grad i svaka općina u Hrvatskoj pa nije red izdvajati se iz stada. Stigla je plaća, autor je happy, happy, happy jer u glavi vrti kadrove za spot koji samo što nije snimio. U njemu, na samom početku, ministar financija Slavko Linić pleše s uspješnim i nimalo kontroverznim poduzetnicima, a najagilniji među njima vlasnici su firmi kojima je država u hrvatskoj verziji bailouta oprostila desetine i stotine milijuna kuna. Uvijaju bokovima Slavko Linić i Ninoslav Pavić, iz pozadine se u ritmu muzike približavaju Antun Crlenjak, Miroslav Kutle, Jozo Kalem i drugi drugari, a iza njih panorama Dubaija. Slavko u jednom trenutku u kameru pokazuje papir na kojem piše: »Ne dam ostavku!« U idućem kadru neka svadba i na njoj rasplesana županica Marina Lovrić Merzel zijeva: happy, happy, hapyy..! Zatim kadar specijalnih policajaca s fantomkama na licu, približavaju se šatoru sa svatovima, koračaju u ritmu popularne pjesme: »Here come bad news talking this and that, yeah / Well, give me all you got, and don’t hold it back, yeah…« Zatim svi zajedno, Marina i policija u ritmu stupaju hodnicima Remetinca. Tišinu istražnog zatvora paraju stihovi: »happy, happy, happy….« Županica napravi piruetu i pred oko kamere stavlja natpis: »Ne dam ostavku!« 

 Iduća scena, ugodan ambijent restorana Tač, a za jednim od stolova najveći hrvatski socijaldemokrat Zoran Milanović i njegov drug, general-ribar Ante Gotovina. Pred njima na tanjuru komadi tune, a general Gotovina i premijer Milanović mašu rukicama, jer su »happy, happy, happy…«. Konobar ih služi plešući oko stola, a restoranom odjekuje: »Bring me down / Can’t nothing bring me down / My level’s too high…« Zatim kadar cijele vlade, švenk koji završava na licu poštenog (?) ministra Mihaela Zmajlovića. Svi su happy, happy, happy… Nakon izvršne vlasti jedan »strikomanski kadar« odozgo: rulja pred Zavodom za zapošljavanje koja maše kameri i pjeva: »Well, I should probably warn you I’ll be just fine, yeah / No offense to you, don’t waste your time…« Slijedi krupan kadar, kontejner i na njemu presavijen penzioner, koji u jednom trenutku vadi glavu iz kante i kameri nudi širok osmjeh: »Clap along if you know what happiness is to you / Because I’m happy…« S obzirom da u spotu za pjesmu happy, što smo načuli iz brojnih dosadašnjih verzija, naprosto moramo imati i djecu, valjalo bi snimiti i jedan kadar iz školske učionice. U toku je kontrolni rad. Dvoje po dvoje, sjede osnovci, njišu se u ritmu lijevo i desno, a među njima Milijan Vaso Brkić, zamjenik šefa oporbe Tomislava Karamarka. On se ne njiše. Kamera ga snima u trenutku dok mu je glava okrenuta prema klupi iza njegove. Milijan prepisuje od dječaka koji bolje uči, a kad se okrene s namjerom da realizira kompilaciju viđenog shvati da je u kadru pa se široko nasmije: happy, happy, happy… 

 U svakom spotu za Happy daje se i neka livada i na njoj rasplesani omladinci te bi u ovom spotu dobro došla livada po kojoj u ritmu nevino skakuću Tomislav Karamarko, Božidar Kalmeta, Dubravka Šujica, Petar Čobanković, Ivan Jarnjak i ostali nevini i manje nevini HDZ-ovi kadrovi. Svi su odjeveni u narodne nošnje i mašu hrvatskom zastavom. Nekoliko sekundi potrošili bi na taj anđeoski koloplet igara, a zatim bi oko kamere prebacili pred kakav frizerski salon u koji plešući stupa predsjednik Ivo Josipović. Došao je da naplati pristojbu za ZAMP pa je happy, happy, happy, a dočekuje ga jednako happy, happy, happy prijatelj mu Marko Vojković sa stihovima na usnama: »It might seem crazy what I’m about to say / Sunshine she’s here, you can take a break…« Potom bi se moglo skočiti u najpoznatije hrvatske gradove; u Vukovar gdje s čekićima u rukama plešu članovi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara pa u Dubrovnik gdje na optuženičkoj klupi pleđše Andro Vlahušić, jer je happy, happy, happy… Moglo bi se proći i po uništenim tvornicama, gdje bi plesali happy radnici u trlišima, a zatim po bolnicama, gdje u kilometarskim redovima čekaju happy, happy, happy korisnici usluga javnog zdravstva. Možda bi jedan takav spot mogao ukazati koliko je glupa inicijativa da se po hrvatskim gradovima i općinama snimaju spotovi na temu sreće. A možda je u pitanju samo namćorasta narav potpisanog autora, odavno otrovanog politikom, kriminalom i drugim srodnim djelatnostima.