Ne bi li bilo bolje da se Tomislav Karamarko jednostavno protukandidirao Andreju Plenkoviću? U redu, svi se slažemo, njegova je karijera šefa HDZ-a doista neslavno završila i to sad izgleda kao vic. Kako bi se mogao kandidirati ako je tek pred tjedan dana dao ostavku?! E pa, odgovor je jednostavan – bolje bi bilo da se izravno kandidirao nasuprot novoj zvijezdi Plenkoviću, nego što sad moramo istrpjeti novi obavještajni rat u HDZ-u. Bitka za moć opet se preselila u rovove, a što je najgore, čini se da Karamarko i nije toliko politički mrtav kako se činilo – njegov obavještajni duh još lebdi.

To što će njegova žrtva lako moguće biti Milijan Brkić, nije velika šteta za budućnost te stranke, no svjedočimo novim nezdravim i »nehigijenskim« obračunima u HDZ-u. Model Fimi medije, neslužbene pozajmice od privatnih (tada javnih) tvrtki bez odluka Predsjedništva stranke, curenje dokumenata u medije koji jesu dragocjeni za demokratsku klimu Hrvatske, ali često služe samo međusobnim obračunima političkih elita, i na kraju još i dubiozna priopćenja – dokaz su da HDZ uvijek može pasti još malo niže. Ako se nova afera s PPD-om ne riješi brzopotezno, HDZ će u anketama, ali i na izborima, do kraja potonuti. Imidž stranke koja se netransparentno financira, čini se, nikad neće nestati kad je HDZ u pitanju, a birači su to 2011. već jednom drastično kaznili. No, oni ponovno po svom, uvijek muljavina i neriješeni računi.

Nažalost, kad je u pitanju Milijan Brkić, koji će vjerojatno biti prva i najteža žrtva ove afere, mada živopisan lik i drag novinarima kao zahvalan »proizvođač« vijesti, ipak će biti da »tko se mača laća, od mača i pogiba«. Mogla bi mu se dogoditi dvostruka zla sreća: prvo, nije za vjerovati da objava teksta o PPD-u nema nikakve veze s Tomislavom Karamarkom ili njemu bliskim ljudima. Vaso ga se odrekao i kazna je morala stići, prije ili kasnije. Dogodilo se – prije. Prije nego je itko očekivao, samo nekoliko dana nakon Karamarkove ostavke na meti je baš onaj koji ga je u stranci srušio, njegov nekadašnji pouzdanik Brkić.

I drugo, Brkić neće imati sreće i zato što je novi predsjednik, jedini mogući novi predsjednik Andrej Plenković, sa zaleđem s kojim je do ove pozicije i došao, ionako tražio način kako da se riješi Brkića, koji je pred EPP-om sinonim za onu vrstu desnog političara kakvog se moderni europski pučani žele riješiti. Priča i dokumenti koji su plasirani u jedan tjednik (s punim pravom, da se razumijemo) plasirani su od jednog kruga Brkićevih »neprijatelja«, ali zapravo će pomoći drugoj stranačkoj grupaciji, u kojoj je sad po novome i glavni tajnik Domogoj Ivan Milošević koji se uokolo žali da ne zna kako će se izboriti sa svim što ga je dočekalo u ladici glavnog tajnika.

Teško je zamisliti da Brkić netaknut politički preživi ovu aferu, previše mu je suparnika u stranci za vratom i daska mu je nasapunana, kao Karamarku prije samo nekoliko dana. A to će biti test i za novog predsjednika Plenkovića. Jasno, ako uspije biti izabran 17. srpnja i ako se prije toga bratoubilački rat u ovoj stranci ne pretvori u Galipolje i opći masakr. Kako god bilo, dvije su stvari jasne: HDZ će na izborima u rujnu doista imati male šanse da povrati vlast, na bilo koji način. I drugo, modus operandi u toj stranci je, čini se, uvijek isti. A birači bi zbilja bili naivni ponove li pogrešku i oproste novu varijantu Fimi medije. Jest da je HDZ nacionalni pokret i stožerna stranka Hrvatske, kako si vole tepati, ali povijest čak ni njima ne može dovijeka opraštati.