Koliko braće, ratnih profitera kao što je i on sam, svih tih koji su se u Registar uvalili poput njega, a da ni jedne sekunde nisu bili oči u oči sa strahom
Sigurno ne postoji takav naivac i takva budala koja je mogla misliti da je s Registrom branitelja sve čisto, odnosno da je brojka od pola milijuna sudionika Domovinskog rata točna i istinita.
Međutim, ako sa stranica Registra nastavi kuljati sva ta odvratna prljava voda, ovako kao što je krenulo u prvih nekoliko dana, to će možda nadmašiti i najgora očekivanja čak i najotrovnijih kritičara poretka, sumnjičavaca i pesimista.
Jer, kako informacije izlaze na svjetlo dana, već sada se čini da su razmjeri cijele te braniteljske laži tako ogromni da se to nije dalo zamisliti ni u najgorem košmaru.
Mora ti se, recimo, smučiti kad vidiš da je Antunu Vrdoljaku – koji je od 1991. do 1995. sjedio u toplom kabinetu ravnatelja HRT-a u Zagrebu – priznat status branitelja u borbenom sektoru. U Registru piše da nas je Vrdoljak branio kao pripadnik MUP-a, sveukupno 880 dana.
Znači dvije i pol duge godine ratnog staža dobio je besprizorni ravnatelj HRT-a, koji je smrt i razaranja gledao samo na televiziji dok su pravi borci čučali u rovovima i pitali se hoće li biti te sreće da ikada više vide svoju djecu.
I sada se još k tome svima ruga taj paradni humanist i tipični domoljub iz interesa koji je 1991. s Prisavlja temeljito počistio sve novinare koji nisu imali besprijekorno hrvatski rodni list i bacio ih kao pse na cestu:
– Pa što je bio HRT nego prva crta bojišnice! – kaže jučer Vrdoljak novinaru Večernjaka koji ga pita otkud mu tih navodnih 880 dana ratne slave.
A koliko li samo braće ima Antun Vrdoljak?
Koliko braće, ratnih profitera kao što je i on sam, svih tih koji su se u Registar uvalili poput njega, a da ni jedne sekunde nisu bili oči u oči sa strahom.
Izgleda da ih ima na desetke i desetke tisuća, tih gutača javnog novca koji su na prijevaru uzeli stanove, mirovine, dionice, nauvozili se automobila bez carine, a pritom baš oni sve druge uče domoljublju, isto kao što kurve uvijek pričaju o poštenju.
Jedan od zapovjednika Tigrova već je sam našao »svojih« 50 lažnih branitelja: to su neki ljudi koje nikad nije ni čuo ni vidio, a koji su u Registru ipak zapisani kao Tigrovi.
Brigadir Dušan Viro, bivši pomoćnik ministra obrane, kaže kako lažnjaka ima na tone među PTSP-jevcima, te da su mnogi sa šalabahtera učili napamet kako će odglumiti da imaju simptome ratnog stresa.
Netko je već pogledao kako stoji stvar i s Josipom Manolićem pa je nađeno da je starom maheru uteftereno cijelih 2157 dana borbenog sektora. Dakle, Manolić se – usred Zagreba – borio za sve nas skoro šest punih godina, sve do 1997.
I tako se redaju i nadodaju u taj niz i poznati, i nepoznati, i kuharice u MORH-u, i kompletni civilni krizni štabovi, i vlasnici kafića, i cijela ta nepregledna i još nesagledana plejada lopuža koje su tako dobro zavalile ostatak Hrvatske. Dobro kaže jedan naš čitatelj da bi se ova građa koju je objavio ministar Fred Matić smjela smatrati samo radnim materijalom iz koje bi, u dogledno vrijeme – kad se poizbacuju svi koji među borce ne pripadaju – tek trebalo sastaviti onaj pravi i vjerodostojni registar.
No, malotko više vjeruje da će od te pravde išta biti. Ja, lično, počet ću se nadati kad se status oduzme Antunu Vrdoljaku. Samo što je to realno kao i smak svijeta.
Komentar Sanje Modrić
Koliko li braće ima Vrdoljak?
Sanja Modrić
22. prosinac 2012 13:54
Foto Marko GRACIN
Koliko braće, ratnih profitera kao što je i on sam, svih tih koji su se u Registar uvalili poput njega, a da ni jedne sekunde nisu bili oči u oči sa strahom
Međutim, ako sa stranica Registra nastavi kuljati sva ta odvratna prljava voda, ovako kao što je krenulo u prvih nekoliko dana, to će možda nadmašiti i najgora očekivanja čak i najotrovnijih kritičara poretka, sumnjičavaca i pesimista.
Jer, kako informacije izlaze na svjetlo dana, već sada se čini da su razmjeri cijele te braniteljske laži tako ogromni da se to nije dalo zamisliti ni u najgorem košmaru.
Mora ti se, recimo, smučiti kad vidiš da je Antunu Vrdoljaku – koji je od 1991. do 1995. sjedio u toplom kabinetu ravnatelja HRT-a u Zagrebu – priznat status branitelja u borbenom sektoru. U Registru piše da nas je Vrdoljak branio kao pripadnik MUP-a, sveukupno 880 dana.
Znači dvije i pol duge godine ratnog staža dobio je besprizorni ravnatelj HRT-a, koji je smrt i razaranja gledao samo na televiziji dok su pravi borci čučali u rovovima i pitali se hoće li biti te sreće da ikada više vide svoju djecu.
– Pa što je bio HRT nego prva crta bojišnice! – kaže jučer Vrdoljak novinaru Večernjaka koji ga pita otkud mu tih navodnih 880 dana ratne slave.
A koliko li samo braće ima Antun Vrdoljak?
Koliko braće, ratnih profitera kao što je i on sam, svih tih koji su se u Registar uvalili poput njega, a da ni jedne sekunde nisu bili oči u oči sa strahom.
Izgleda da ih ima na desetke i desetke tisuća, tih gutača javnog novca koji su na prijevaru uzeli stanove, mirovine, dionice, nauvozili se automobila bez carine, a pritom baš oni sve druge uče domoljublju, isto kao što kurve uvijek pričaju o poštenju.
Jedan od zapovjednika Tigrova već je sam našao »svojih« 50 lažnih branitelja: to su neki ljudi koje nikad nije ni čuo ni vidio, a koji su u Registru ipak zapisani kao Tigrovi.
Brigadir Dušan Viro, bivši pomoćnik ministra obrane, kaže kako lažnjaka ima na tone među PTSP-jevcima, te da su mnogi sa šalabahtera učili napamet kako će odglumiti da imaju simptome ratnog stresa.
Netko je već pogledao kako stoji stvar i s Josipom Manolićem pa je nađeno da je starom maheru uteftereno cijelih 2157 dana borbenog sektora. Dakle, Manolić se – usred Zagreba – borio za sve nas skoro šest punih godina, sve do 1997.
I tako se redaju i nadodaju u taj niz i poznati, i nepoznati, i kuharice u MORH-u, i kompletni civilni krizni štabovi, i vlasnici kafića, i cijela ta nepregledna i još nesagledana plejada lopuža koje su tako dobro zavalile ostatak Hrvatske. Dobro kaže jedan naš čitatelj da bi se ova građa koju je objavio ministar Fred Matić smjela smatrati samo radnim materijalom iz koje bi, u dogledno vrijeme – kad se poizbacuju svi koji među borce ne pripadaju – tek trebalo sastaviti onaj pravi i vjerodostojni registar.
No, malotko više vjeruje da će od te pravde išta biti. Ja, lično, počet ću se nadati kad se status oduzme Antunu Vrdoljaku. Samo što je to realno kao i smak svijeta.