Konačno se vidi kraj papagajskoj dernjavi oko toga što Vlada još nije objavila termin izbora (… Zašto nije? Kad li će? Već je odavna trebala! To nije fer! Što li se čeka? Puštaju probne balone! Kakav bezobrazluk!…) – jer čujemo da je Milanović ponudio tri datuma, 29. studenoga, 6. prosinca, ili 13. prosinca. Idemo, dakle, na izbore najranije za 103 dana, najdalje za 117 dana, a i jedno i drugo je prije nego što Saboru ističe madat, a dva do skoro tri mjeseca prije krajnjeg ustavnog roka.
Pa će sada valjda i prestati ta paklena nervoza, koja iz nekog neobjašnjivog, a zakonski svakako neutemeljenog razloga, već mjesecima nagoni kritičare da bijesno izvikuju pitanja o datumu izbora najmanje tri puta dnevno.
Stvar je nekidan čak toliko eskalirala da je s Pantovčaka ustao – doduše na krivu nogu – i Vladimir Šeks te, sav crven u licu, zaprijetio da će Kolinda Grabar-Kitarović morati sama raspisati izbore ako se Zoran Milanović do ujutro ne izjasni. No pretpostavljam da ga je predsjednica odmah ukorila da priča gluposti, jer je za 24 sata potpuno promijenio ploču i umiljato se okrenuo verziji da je, s pozicije savjetnika Predsjednice Republike za ustavna pitanja, javno istupio samo i isključivo zato jer je htio natukuti »što bi bilo najbolje«.U svakom slučaju, kako je opasnost da se izbori više nikad ne održe ipak minula, nacija sada može odahnuti i smjesta započeti s pripremama za izlazak na birališta, s izborom odjeće i nabavkom konfeta za slučaj da njihovi pobijede.
Premijer vjeruje da može i treba dobiti još jedan mandat budući da je njegova vlada učinila Hrvatsku uređenijom nego što je bila ikada u povijesti, kao što je rekao Mislavu Bagi. A Karamarko smatra kako nema teorije da izgubi izbore zato što je, po njegovom mišljenju, ova vlada najgora od svih koje smo ikada u povijesti imali.
U te historijske prosudbe mali se ljudi vjerojatno ne bi usudili petljati. Ali kako svatko ipak mora odlučiti što će učiniti, ne bi bilo zgorega da netko nadstranački megaugledan – imamo li takvoga uopće? – napiše nekoliko jednostavnih i općih upozorenja za birače svih ukusa i opredjeljenja da se ljudima savjetuje kako sa svojim glasom raspolagati bar minimalno razumno i racionalno.
Tamo bi, na primjer, i to apsolutno pod broj jedan, trebalo stajati upozorenje da se na izborima ne odlučuje o Drugom svjetskom ratu i o tome čiji je djed ili pradjed zaslužio da mu se u njegovom selu podigne spomenik. Bilo bi dobro kazati i koju o tome da su tolerancija i razgovor uvijek jedina metoda da se dođe do rješenja nasuprot sukobu i kavgi. Da ne treba organizirati vojne parade kao dokaz domoljublja i da su milijuni koji se potroše za takve spektakle uvijek bačen novac. Zatim svakako i to da politički suparnici ne bi smjeli jedni druge tretirati kao neprijatelje, nego kao respektabilne takmace na tržištu ideja.
A posebno bi važno bilo jednom objasniti to da su i konzervativni i liberalni birači u redu ako su dobri i ispravni ljudi, da nema veze u što tko vjeruje ako je častan čovjek i da se uvijek treba čuvati svakoga tko ljude dijeli i okreće jedne protiv drugih raspaljujući mržnju i ratničke strasti.
Kad bi što više birača usvojilo samo tih nekoliko stvari, bila bi to dobra garancija da će se donositi bolje odluke. Treba nam nadigravanje programima, a ne ideološkim toljagama. Samo ne znamo kad će to biti iako datum izbora napokon imamo.
Komentar Sanje Modrić
Što je važno znati prije izbora
Sanja Modrić
28. kolovoz 2015 13:25
Foto S. DRECHSLER
Konačno se vidi kraj papagajskoj dernjavi oko toga što Vlada još nije objavila termin izbora (… Zašto nije? Kad li će? Već je odavna trebala! To nije fer! Što li se čeka? Puštaju probne balone! Kakav bezobrazluk!…) – jer čujemo da je Milanović ponudio tri datuma, 29. studenoga, 6. prosinca, ili 13. prosinca. Idemo, dakle, na izbore najranije za 103 dana, najdalje za 117 dana, a i jedno i drugo je prije nego što Saboru ističe madat, a dva do skoro tri mjeseca prije krajnjeg ustavnog roka.
Pa će sada valjda i prestati ta paklena nervoza, koja iz nekog neobjašnjivog, a zakonski svakako neutemeljenog razloga, već mjesecima nagoni kritičare da bijesno izvikuju pitanja o datumu izbora najmanje tri puta dnevno.
Premijer vjeruje da može i treba dobiti još jedan mandat budući da je njegova vlada učinila Hrvatsku uređenijom nego što je bila ikada u povijesti, kao što je rekao Mislavu Bagi. A Karamarko smatra kako nema teorije da izgubi izbore zato što je, po njegovom mišljenju, ova vlada najgora od svih koje smo ikada u povijesti imali.
U te historijske prosudbe mali se ljudi vjerojatno ne bi usudili petljati. Ali kako svatko ipak mora odlučiti što će učiniti, ne bi bilo zgorega da netko nadstranački megaugledan – imamo li takvoga uopće? – napiše nekoliko jednostavnih i općih upozorenja za birače svih ukusa i opredjeljenja da se ljudima savjetuje kako sa svojim glasom raspolagati bar minimalno razumno i racionalno.
Tamo bi, na primjer, i to apsolutno pod broj jedan, trebalo stajati upozorenje da se na izborima ne odlučuje o Drugom svjetskom ratu i o tome čiji je djed ili pradjed zaslužio da mu se u njegovom selu podigne spomenik. Bilo bi dobro kazati i koju o tome da su tolerancija i razgovor uvijek jedina metoda da se dođe do rješenja nasuprot sukobu i kavgi. Da ne treba organizirati vojne parade kao dokaz domoljublja i da su milijuni koji se potroše za takve spektakle uvijek bačen novac. Zatim svakako i to da politički suparnici ne bi smjeli jedni druge tretirati kao neprijatelje, nego kao respektabilne takmace na tržištu ideja.
A posebno bi važno bilo jednom objasniti to da su i konzervativni i liberalni birači u redu ako su dobri i ispravni ljudi, da nema veze u što tko vjeruje ako je častan čovjek i da se uvijek treba čuvati svakoga tko ljude dijeli i okreće jedne protiv drugih raspaljujući mržnju i ratničke strasti.
Kad bi što više birača usvojilo samo tih nekoliko stvari, bila bi to dobra garancija da će se donositi bolje odluke. Treba nam nadigravanje programima, a ne ideološkim toljagama. Samo ne znamo kad će to biti iako datum izbora napokon imamo.