Čini se, da će ovo medijsko obračunavanje s Marinom Lovrić Merzel ostati uglavnom neobjašnjiv fenomen, nešto poput asteroida sa šest repova
Valjda ne postoji značajniji hrvatski kolumnist koji se u zadnjih petnaestak dana nije izredao na sisačkoj županici Marini Lovrić Merzel. Neki i više puta. Otkad je Ivo Sanader podnio ostavku na dužnost premijera, niti o jednom političaru nije u tako kratkom razdoblju napisano toliko komentara i drugih tekstova. A ogromna je razlika između njih dvoje. Sanader je do trenutka odlaska iz Banskih dvora bio najmoćniji čovjek u Hrvatskoj dok je Marina Lovrić Merzel, kao i svi župani, razmjerno nebitna, a niti činjenica da je jedna od 17 članova predsjedništva SDP-a ne daje joj naročitu političku težinu. Dakle, razlog medijske pomame kojoj svjedočimo ne može biti važnost županice Sisačko-moslavačke županije.
O čemu se onda tu radi? Je li možda povod prekršaj koji je ona napravila? Marina Lovrić Merzel svakako je učinila veliku glupost. U vrijeme dugotrajne gospodarske i socijalne krize odlučila je da njezin službeni auto treba biti skupocjena limuzina. Opravdanja da se za nabavljeni Audi A6 iz županijskog proračuna plaća manji leasing nego za prijašnje vozilo, prazna su priča. Županica je dovoljno dugo u politici da je morala razviti instinkte koji bi je upozorili da će ovakav automobil izazvati logično zgražanje građana, njezinih birača iscrpljenih stalnim padanjem životnog standarda i najavama iz Vlade novih mjera štednje. Bio je to nepromišljen potez koji upućuje da je Marina Lovrić Merzel socijalno neosjetljiva političarka.
Međutim, usporedno s njom vozni park je, po otprilike istoj cijeni, obnovio i vinkovački gradonačelnik Mladen Karlić. On vodi grad 17. u Hrvatskoj po broju stanovnika, samim tim ima jači status nego sisačka županica, pa je bilo za očekivati da će Karlić biti u fokusu interesa novinara. Ali, gradonačelnik se u medijima provukao ispod radara, skoro bez ogrebotine. Kako to objasniti? Treba li krenuti od toga da je Karlić HDZ-ovac, pa je onda nekako normalno da si naruči auto vrijedan pola milijuna kuna i stoga ne privlači ozbiljniji interes javnosti? Ali, to bi značilo da novinari prema nejednakim kriterijima ocjenjuju članove HDZ-a i SDP-a i da ovi potonji moraju biti dvostruko ili trostruko bolji i pošteniji, a takva selektivnost sigurno nije karakteristika hrvatskih novinara.
Je li Marini Lovrić Merzel možda otegotna okolnost što je, eto, za razliku od Karlića, žena? Teško jer s neopisivim su je užitkom čerečile i kolumnistice, a nisu se oglasile niti uvijek tankoćutne B.a.B.e., pa ovdje u pitanju vjerojatno nije spolna neravnopravnost. Nažalost, čini se, da će ovo medijsko obračunavanje s Marinom Lovrić Merzel ostati uglavnom neobjašnjiv fenomen, nešto poput asteroida sa šest repova. A da je to doista fenomen govori i njezino današnje gostovanje u »Nedjeljom u 2«. Ne pamti se da je u tu emisiji bio pozvan političar samo zbog stvari kao što je vožnja u preskupom službenom, na leasing plaćenom autu.
Komentar Dražena Ciglenečki
Fenomen Lovrić
Dražen Ciglenečki
10. studeni 2013 17:20
Marina Lovrić Merzel
Čini se, da će ovo medijsko obračunavanje s Marinom Lovrić Merzel ostati uglavnom neobjašnjiv fenomen, nešto poput asteroida sa šest repova
Valjda ne postoji značajniji hrvatski kolumnist koji se u zadnjih petnaestak dana nije izredao na sisačkoj županici Marini Lovrić Merzel. Neki i više puta. Otkad je Ivo Sanader podnio ostavku na dužnost premijera, niti o jednom političaru nije u tako kratkom razdoblju napisano toliko komentara i drugih tekstova. A ogromna je razlika između njih dvoje. Sanader je do trenutka odlaska iz Banskih dvora bio najmoćniji čovjek u Hrvatskoj dok je Marina Lovrić Merzel, kao i svi župani, razmjerno nebitna, a niti činjenica da je jedna od 17 članova predsjedništva SDP-a ne daje joj naročitu političku težinu. Dakle, razlog medijske pomame kojoj svjedočimo ne može biti važnost županice Sisačko-moslavačke županije.
O čemu se onda tu radi? Je li možda povod prekršaj koji je ona napravila? Marina Lovrić Merzel svakako je učinila veliku glupost. U vrijeme dugotrajne gospodarske i socijalne krize odlučila je da njezin službeni auto treba biti skupocjena limuzina. Opravdanja da se za nabavljeni Audi A6 iz županijskog proračuna plaća manji leasing nego za prijašnje vozilo, prazna su priča. Županica je dovoljno dugo u politici da je morala razviti instinkte koji bi je upozorili da će ovakav automobil izazvati logično zgražanje građana, njezinih birača iscrpljenih stalnim padanjem životnog standarda i najavama iz Vlade novih mjera štednje. Bio je to nepromišljen potez koji upućuje da je Marina Lovrić Merzel socijalno neosjetljiva političarka.
Međutim, usporedno s njom vozni park je, po otprilike istoj cijeni, obnovio i vinkovački gradonačelnik Mladen Karlić. On vodi grad 17. u Hrvatskoj po broju stanovnika, samim tim ima jači status nego sisačka županica, pa je bilo za očekivati da će Karlić biti u fokusu interesa novinara. Ali, gradonačelnik se u medijima provukao ispod radara, skoro bez ogrebotine. Kako to objasniti? Treba li krenuti od toga da je Karlić HDZ-ovac, pa je onda nekako normalno da si naruči auto vrijedan pola milijuna kuna i stoga ne privlači ozbiljniji interes javnosti? Ali, to bi značilo da novinari prema nejednakim kriterijima ocjenjuju članove HDZ-a i SDP-a i da ovi potonji moraju biti dvostruko ili trostruko bolji i pošteniji, a takva selektivnost sigurno nije karakteristika hrvatskih novinara.
Je li Marini Lovrić Merzel možda otegotna okolnost što je, eto, za razliku od Karlića, žena? Teško jer s neopisivim su je užitkom čerečile i kolumnistice, a nisu se oglasile niti uvijek tankoćutne B.a.B.e., pa ovdje u pitanju vjerojatno nije spolna neravnopravnost. Nažalost, čini se, da će ovo medijsko obračunavanje s Marinom Lovrić Merzel ostati uglavnom neobjašnjiv fenomen, nešto poput asteroida sa šest repova. A da je to doista fenomen govori i njezino današnje gostovanje u »Nedjeljom u 2«. Ne pamti se da je u tu emisiji bio pozvan političar samo zbog stvari kao što je vožnja u preskupom službenom, na leasing plaćenom autu.