Privatne kompanije, uostalom, nisu ni dužne voditi brigu o hrvatskim interesima, jer je to posao Vlade. Banski dvori, međutim, ništa nisu naučili iz dosadašnjih promašaja. Opet najavljuju seriju rasprodaje državne imovine
Tužna sudbina Ine nije jedini primjer nebrige hrvatskih vlada za upravljanje državnom imovinom i nacionalnim resursima. Ina je počela propadati i prije privatizacije, a kad ju je 2003. počeo preuzimati mađarski MOL, taj se proces samo ubrzao. Ispalo je da MOL ne želi razvijati hrvatsku proizvodnju i preradu nafte, već je postupno ukidati, jer je svoj dolazak u Hrvatsku shvatio samo kao širenje tržišta za vlastite proizvode. Hrvatske vlade nisu ga u tome spriječile.
Bitno bolji nisu ni rezultati ostalih privatizacija, koje su počele rasprodajom banaka i Telekoma. Njihovi novi vlasnici također su Hrvatsku shvatili kao tržište i kao priliku za zaradu. Privatne kompanije, uostalom, nisu ni dužne voditi brigu o hrvatskim interesima, jer je to posao Vlade. Banski dvori, međutim, ništa nisu naučili iz dosadašnjih promašaja. Opet najavljuju seriju rasprodaje državne imovine. Iako je već 90 posto bankarskog kapitala u stranim rukama, Vlada kani prodati još i Hrvatsku poštansku banku, koja ima 5 posto tržišta.
Da takvo postupanje više nema nikakvog smisla, slikovito pokazuje upravo primjer Mađarske, koja radi obrnuto od Hrvatske. Vlada premijera Viktora Orbana sustavno otkupljuje banke i ključne kompanije, koje su prodane strancima, te ih vraća u državno vlasništvo. Mađari su zaključili, na temelju loših iskustava, kako sami trebaju upravljati nacionalnom štednjom u bankama, ključnim energetskim i komunalnim poduzećima te ostalim nacionalnim resursima.
Budimpešta je ovih dana u mađarsko vlasništvo vratila čak 51 posto bankarskog sektora, koji je proteklih godina također bio uglavnom pod stranom kontrolom. Iduće godine banke u Mađarskoj, odlukom Vlade, morat će građanima vratiti 11 milijarda eura (više od 83 milijarde kuna) zbog »nepoštenog« povećavanja rata kredita vezanih za švicarske franke i ostale strane valute. Vlasti su onemogućile deviznu klauzulu, a svi postojeći krediti trenutačno se konvertiraju u forinte. Strane banke žestoko prosvjeduju žaleći se na gubitke, ali uglavnom ne žele napustiti Mađarsku.
Orbanova vlada je počela otkupljivanje sedam privatiziranih komunalnih tvrtki, koje ubuduće trebaju djelovati na neprofitnoj osnovi i sniziti cijene usluga. Od ove godine pisanje, tiskanje i distribucija školskih udžbenika vraćeni su pod kontrolu države, što će pojeftiniti školovanje djece. Vlada se riješila i prekomjernog proračunskog manjka, tako što je nacionalizirala drugi mirovinski stup, čime je stala na kraj tom pokušaju privatizacije dijela državnog mirovinskog osiguranja. Mađarska, uz Poljsku, trenutačno postiže najbolje gospodarske rezultate u EU.
Što Mađari mogu, Hrvati očito ne mogu. Čini se da bi vladajuća koalicija i HDZ trebali ozbiljno razmotriti poteze mađarskih vlasti u financijskom i ekonomskom sektoru prije nego nastave ponavljati kako je prodaja nacionalne imovine najbolji put do smanjenja deficita, do gospodarskih uspjeha i boljeg života za hrvatski narod. Rezultati te rasprodaje su žalosni. Pitaju li se SDP i HDZ zašto je Orbanova vlada već na dvama izborima dobila dvotrećinsku većinu u parlamentu? Vjeruju li oni, i dalje, da će život Hrvata poboljšati tako da režu njihovu osobnu i javnu potrošnju te da ispuštaju iz ruku kontrolu nad ključnim nacionalnim resursima?
Iza pozornice Branka Podgornika
Što Mađari mogu, Hrvati ne mogu
Branko Podgornik
04. listopad 2014 15:25
Viktor Orban / Foto REUTERS
Privatne kompanije, uostalom, nisu ni dužne voditi brigu o hrvatskim interesima, jer je to posao Vlade. Banski dvori, međutim, ništa nisu naučili iz dosadašnjih promašaja. Opet najavljuju seriju rasprodaje državne imovine
Tužna sudbina Ine nije jedini primjer nebrige hrvatskih vlada za upravljanje državnom imovinom i nacionalnim resursima. Ina je počela propadati i prije privatizacije, a kad ju je 2003. počeo preuzimati mađarski MOL, taj se proces samo ubrzao. Ispalo je da MOL ne želi razvijati hrvatsku proizvodnju i preradu nafte, već je postupno ukidati, jer je svoj dolazak u Hrvatsku shvatio samo kao širenje tržišta za vlastite proizvode. Hrvatske vlade nisu ga u tome spriječile.
Bitno bolji nisu ni rezultati ostalih privatizacija, koje su počele rasprodajom banaka i Telekoma. Njihovi novi vlasnici također su Hrvatsku shvatili kao tržište i kao priliku za zaradu. Privatne kompanije, uostalom, nisu ni dužne voditi brigu o hrvatskim interesima, jer je to posao Vlade. Banski dvori, međutim, ništa nisu naučili iz dosadašnjih promašaja. Opet najavljuju seriju rasprodaje državne imovine. Iako je već 90 posto bankarskog kapitala u stranim rukama, Vlada kani prodati još i Hrvatsku poštansku banku, koja ima 5 posto tržišta.
Da takvo postupanje više nema nikakvog smisla, slikovito pokazuje upravo primjer Mađarske, koja radi obrnuto od Hrvatske. Vlada premijera Viktora Orbana sustavno otkupljuje banke i ključne kompanije, koje su prodane strancima, te ih vraća u državno vlasništvo. Mađari su zaključili, na temelju loših iskustava, kako sami trebaju upravljati nacionalnom štednjom u bankama, ključnim energetskim i komunalnim poduzećima te ostalim nacionalnim resursima.
Budimpešta je ovih dana u mađarsko vlasništvo vratila čak 51 posto bankarskog sektora, koji je proteklih godina također bio uglavnom pod stranom kontrolom. Iduće godine banke u Mađarskoj, odlukom Vlade, morat će građanima vratiti 11 milijarda eura (više od 83 milijarde kuna) zbog »nepoštenog« povećavanja rata kredita vezanih za švicarske franke i ostale strane valute. Vlasti su onemogućile deviznu klauzulu, a svi postojeći krediti trenutačno se konvertiraju u forinte. Strane banke žestoko prosvjeduju žaleći se na gubitke, ali uglavnom ne žele napustiti Mađarsku.
Orbanova vlada je počela otkupljivanje sedam privatiziranih komunalnih tvrtki, koje ubuduće trebaju djelovati na neprofitnoj osnovi i sniziti cijene usluga. Od ove godine pisanje, tiskanje i distribucija školskih udžbenika vraćeni su pod kontrolu države, što će pojeftiniti školovanje djece. Vlada se riješila i prekomjernog proračunskog manjka, tako što je nacionalizirala drugi mirovinski stup, čime je stala na kraj tom pokušaju privatizacije dijela državnog mirovinskog osiguranja. Mađarska, uz Poljsku, trenutačno postiže najbolje gospodarske rezultate u EU.
Što Mađari mogu, Hrvati očito ne mogu. Čini se da bi vladajuća koalicija i HDZ trebali ozbiljno razmotriti poteze mađarskih vlasti u financijskom i ekonomskom sektoru prije nego nastave ponavljati kako je prodaja nacionalne imovine najbolji put do smanjenja deficita, do gospodarskih uspjeha i boljeg života za hrvatski narod. Rezultati te rasprodaje su žalosni. Pitaju li se SDP i HDZ zašto je Orbanova vlada već na dvama izborima dobila dvotrećinsku većinu u parlamentu? Vjeruju li oni, i dalje, da će život Hrvata poboljšati tako da režu njihovu osobnu i javnu potrošnju te da ispuštaju iz ruku kontrolu nad ključnim nacionalnim resursima?