Eto ti bloga! Darka Pajića

Najljepši stadion na svijetu

Darko Pajić

Nigdje drugdje na svijetu ne postoji takav stadion, na samoj obali mora, a opet okovan u stijenama. Nikad nitko neće isprojektirati još jedan takav. Taman da mu daju sve pare na svijetu

placeholder


Meni je Kantrida najljepši stadion na svijetu. Neobično je samo što će takva rečenica prije izaći iz usta nekoga tko u Rijeci nikada nije bio, negoli od samih Riječana.


Prvi sam put na Kantridu otišao s pokojnim ocem, negdje početkom  osamdesetih godina. Bila je to jedna od rijetkih stvari koju smo zajedno učinili. Sjećam se da smo sjedili negdje na centralnoj, stisnuti u gužvi. Rijeka je igrala sa Zvezdom, mislim da je završilo 2:2. Ostalo je više-manje u magli. Bio sam klinac i nisam imao pojma tko je Desnica, kakvo je to ime Minta i zašto viču Krlja tamo nekom Radoviću.


Pa ipak i danas mogu osjetiti onaj val sreće kod gola, uzbuđenje i nadu. Nisam ni znao da će me pratiti stalno, da ću se vraćati čak i onda kad bude uzaludno.




U knjigama je zapisano da je Rijeka bila velik i važan grad puno prije negoli smo počeli živjeti u njemu.


Prva nogometna utakmica na području Hrvatske odigrana je daleke 1873. godine tamo negdje pri kraju Industrijske ulice. Ekipa djelatnika Mađarskih željeznica igrala je protiv engleskih radnika kod ulaza u tvornicu Torpedo. Onda su sušački studenti negdje 1911. godine počeli s čišćenjem kamenoloma da bi godinu kasnije uredili i otvorili nogometno igralište na kojem su 1. lipnja 1912. godine prvu službenu utakmicu odigrali sušačka Victoria i zagrebački Građanski. Tako je stvoren riječki nogometni hram, isti onaj teren na kojem danas igraju prvotimci NK Rijeke.      


Eto, Kantrida iduće godine slavi svoj stoti rođendan. Nekako u tišini. Ljepotica kao da je posramljena, iako slutim da svatko ima neku svoju malu priču o Kantridi. Spomenar iz djetinjstva, pogled na zeleni teren, stijene i more.


Nigdje drugdje na svijetu ne postoji takav stadion, na samoj obali mora, a opet okovan u stijenama. Nikad nitko neće isprojektirati još jedan takav. Taman da mu daju sve pare na svijetu. Nema te lokacije.


Znam, stara je i derutna. Prilaz je težak, tribine su sive, a beton ispucao. I stolice su prljave, komfor slab, nema krova, nema zaštite od kiše…


Dalo bi se nabrajati, ali se umjesto toga rađe sjetim prizora s terase kafića s kojeg se pruža pogled na cestu što prolazi iznad stadiona Kantrida. Bilo je to prije nekoliko godina. Ljeto, usred sezone i svakih pet minuta jedan bi se auto zaustavio, netko bi izašao i bacio pogled na stadion. Onda bi se vratili u auto, izvadili fotoaparat i počeli škljocati. Tablice njemačke, francuske, talijanske… Da čovjek ne povjeruje.


I unatoč tome stadiona na Kantridi više ne bi trebalo biti.


Umjesto današnje arhitektonske atrakcije i povijesne znamenitosti zamišljena je gradnja stadiona kakav je izgrađen u Splitu prije više od 30 godina. Novi vizualni pečat Gradu Rijeci bi trebala dati kopija Poljuda, prerađena verzija projekta Borisa Magaša, koji u izboru rješenja za budući stadion na Rujevici nikada nije izložen konkurenciji, jer natječaj nikad nije ni bio raspisan.


Jednako tako nikada nije raspisan ni natječaj za arhitektonsko rješenje obnove i širenja stadiona Kantridi, natječaj koji ne bi nepotrebno tražio okretanje stadiona u smjeru sjever-jug, pa ni nasipavanje mora ne bi bilo potrebno, te bi sve koštalo barem nekoliko puta manje od splitskog stadiona na Rujevici. 


Umjesto toga javljaju se ljudi s raznih strana svijeta.


Zadnji je Ćirin Kinez, arhitekt po struci, koji je odmah počeo sanjariti o gradnji tribine u stijeni na tom predivnom stadionu. Ima njih još. Sjeća li se netko oduševljenja Fredija Bobića kad je došao u klub. Silnih pohvala stranih arhitekata, najvažnijeg razloga zbog kojeg Milan Mandarić tvrdi kako je Rijeka jedini hrvatski klub kojeg želi kupiti. Zadnji je novopridošli Crnogorac Đurišić: “Vidio sam stadion na slici, ali nisam mogao ni sanjati da je tako lijep.”          


Kantrida ćuti i slavi. Jedini je razlog zbog kojeg bi Rijeka sutra ponovo mogla postati veliki klub. Sve drugo su samo tlapnje.