Tamo negdje na razmeđi europskog istoka i europskog još daljeg istoka u blagoj budućnosti nakon niza političkih i ratnih previranja smjestila se država u nastajanju Karpatija Libera. Negdje u to vrijeme prekrajanja istočnih europskih granica u Europi se dogodila i antielektronička revolucija, mobiteli i internet su zabranjeni, ne samo zato što su postali medij za širenje laži i manipulacija, već i stoga što su počeli izazivati konkretne bolesti kod ljudi. U takvom ozračju, glavni lik ovog romana, sveučilišni profesor, izvodi psa u uobičajenu šetnju, ali pas mu pobjegne pa on tragajući za njim zađe u ulicu u kojoj nikad dotad nije bio.Ta je ulica kao portal u neku drugu dimenziju, drugi svijet, prisutan i utjecajan u odnosu na onaj poznati, ali dotad, barem njemu, nevidljiv. Započinje avantura koju bismo mogli nazvati »Alisom u zemlji čudesa« – ali za odrasle. Susreće u toj tajanstvenoj ulici ovaj profesor raznorazne likove, a svaki od njih mu, pojedinačno ili u skupini kojoj pripada, razotkriva po jedan djelić složenog mozaika koji čini sadašnjicu i neizvjesnu budućnost njegove domovine. Činjenica da je i sam bio jedan od teoretičara koji su postavili ideološke osnove antielektroničke revolucije jako utječe na ljude koje susreće: neki od njega očekuju da se stavi u službu novog režima, odnosno sustava, neki se nadaju njegovoj pomoći i zagovoru nasuprot tog istog režima, neki ga naprosto provociraju povećavajući vlastitu vrijednost u svome okruženju, a neki ga nastoje uvući u vlastite mutne poslove.
Tranzicijski kaos
Rastrzan između ponuda koje ne može prihvatiti i poslova kojima se ne želi baviti, profesor svoju jedinu misiju u toj oazi apsurda pronalazi u spašavanju jednog ljudskog bića od neljudske sudbine, ali sve je u tom bulevaru sumraka međusobno uvjetovano i međuovisno i nijedna se namjera ne može glatko provesti; štoviše zdvojni se profesor čak nađe na meti nekoliko različitih ekstremističkih skupina kojima on iz različitih razloga smeta.
Možda jače nego u ijednom i ičijem stvarnosno-proznom ostvarenju ovaj roman maštovito, trpko i tragikomično pripovijeda o tzv. tranzicijskom kaosu, o mijeni društvenih sustava koji se prelamaju i preko osobnih i preko skupnih pitanja identiteta, opstanka i ljudskih prava. U toj opskurnoj ulici jedni kraj drugih postoje začeci budućih akademskih ustanova nove države i polunomadske zajednice koje se još drže običajnog prava, a interesi mnoštva usitnjenih grupica separatista, vjerskih i političkih fanatika, čak i terorista, suprotstavljeni su neokolonijalističnom apetitu interesa krupnog kapitala. U očima ljudi koje u toj ulici susreće, naš je profesor u jednom trenutku dugo očekivani guru ili mesija, u drugome uljez koji narušava ustrojstvo dotadašnjeg kakvog-takvog suživota, u trećemu omraženi eksponent režima, u četvrtome ljubavnik na bijelome konju ili brižni skrbnik, a on sam sve je labilniji kako se ti susreti i interakcije nastavljaju i ponavljaju.
Teorijske rasprave
Negdje pred kraj romana pomislit ćemo da je već pomalo dosta ponavljanja varijacija na istu ili sličnu temu i zapitati se gdje je dovraga pas s početka romana, i vjerojatno ustvrditi da je ovo jedan sasvim drukčiji Ludwig Bauer u odnosu na onog kakvog poznajemo iz prethodnih njegovih djela. No baš u pravo vrijeme događaji se frenetično usmjeravaju ka kulminaciji, i roman završava tipično »bauerovski«, neočekivano i šokantno, romantično i tragično.S obzirom na njihovu atribuciju kao dužnosnika nekih važnih institucija ili samozvanih stručnjaka za lokalne i globalne prilike, mnogi se likovi s profesorom upuštaju u dugačke teorijske rasprave, vrlo često groteskne, pa i njemu samom nevjerojatne. U tim se raspravama (budite strpljivi kad na njih naiđete, isplati se!) zrcali spektar ideologija koje su utjecale na sudbinu čovječanstva barem u posljednjim dvama stoljećima, a neke su usmjerene i na budućnost. Dok premisa o svijetu ili društvu bez bežičnih komunikacija na samu fabulu ne utječe previše vidno, u raspravama između profesora i njegovih sugovornika baš se od toga, od tehnologije koja institucionalizira laž i manipulaciju, polazi kao od osnove za presuđivanje prošlosti i skiciranje budućnosti. Ali stvarni životi i stvarne sudbine akademske će zaključke prilično efikasno – negirati.
