I baš me zanima je li Miroslav Tuđman spreman da, u borbi za nekoliko glasova više nego što ih je do sada dobivao na izborima, dokaže da ono što smo slušali iz Vukovara nije bio Glavaševićev glas, da one gorke i očajničke riječi osude na račun sitih i napojenih političara u Zagrebu za »svaku odrezanu herojsku ruku, nogu, za svaku na živo izrezanu ranu i izvedenu operaciju« nisu bile Sinišine, nego da ih je sročio i montirao tim operativaca KOS-a?
Na skupu ratnih reportera HRT-a, održanom prije desetak dana u Vukovaru, Jadranka Kosor se – kako sama reče – prepustila emocijama. I onda je ta emocionalna prepuštenica održala govor u kojemu je posebno istaknula »značaj radijskih i televizijskih novinara, jer oni su upućivali poruku najbrže i omogućavali da se istina o tome što se ovdje događalo sazna i čuje«, kazala kako im »dugujemo zahvalnost za sve što su u tim teškim danima učinili«, jer »nisu imali adekvatnu opremu i zaštitu, ali su imali srce«. Sjetila se ratna reporterka iz zagrebačkoga studija s koliko su strepnji ona i njezini suborci »čekali na radiju glas Siniše Glavaševića i od njega, iako su bili na razmjerno sigurnom, očekivali iz Vukovara utjehu«.
Dan-dva kasnije, Jadranka Kosor je opet pustila da je preplave emocije. I onda je tako preplavljena pružila ruku Miroslavu Tuđmanu i popela ga na drugo mjesto HDZ-ove liste u prvoj izbornoj jedinici. Uslijedila je dvadeseta obljetnica pada Vukovara, potom i spomen-dan na žrtve pokolja na Ovčari, pa se novinar HRT-a Hrvoje Zovko sjetio Siniše Glavaševića i u Dnevniku emitirao onaj njegov »J’accuse«. Ne zna se je li Jadranka Kosor te nedjeljne večeri propustila Dnevnik, ali se zna da je nošena bujicom emocija stigla u Vukovar i da je tamo – baš dok su se članovi obitelji, prijatelji i sugrađani, kao i svake godine na taj dan, u tišini spominjali pobijenih na Ovčari – sva razdragana i raspištoljena, osmijeha razvučenog od naušnice do naušnice, skakutala i hopsala, tancala i tralalakala. Upriličila je tako počasna građanka Vukovara nešto što u tom gradu još nikome nije palo na pamet: razuzdani predizborni dernek u Danima sjećanja.
Miroslav Tuđman je te večeri odgledao HRT-ov Dnevnik. Toliko se Kosoričin izborni adut i simbol retuđmanizacije HDZ-a sablaznio dokumentarnim materijalom emitiranim u Zovkovu prilogu u spomen Vukovaru da je koliko sutradan posredstvom Hine plasirao sljedeću izjavu: »Ono što je pročitano kao Glavaševićev tekst jest pismo nastalo u KOS-ovoj propagandnoj operaciji ‘Opera’ sa svrhom da se demoraliziraju branitelji Vukovara koji su se borili ne samo u vojnoj blokadi nego i u potpunoj informacijskoj izolaciji.«
Što je nekadašnjega šefa hrvatskih obavještajnih službi nagnalo da nam tek sada otkrije strogo čuvanu tajnu da onaj toliko puta objavljeni krik Siniše Glavaševića iz razorenoga grada, u kojemu hrvatske sabornike optužuje »za sudjelovanje u zločinu nad 15.000 Hrvata iz Vukovara« nije sročen u podrumu iz kojega se javljao legendarni vukovarski novinar, nego u nekoj kancelariji Kontraobaveštajne službe? I baš me zanima je li Miroslav Tuđman spreman da, u borbi za nekoliko glasova više nego što ih je do sada dobivao na izborima, dokaže da ono što smo slušali iz Vukovara nije bio Glavaševićev glas, da one gorke i očajničke riječi osude na račun sitih i napojenih političara u Zagrebu za »svaku odrezanu herojsku ruku, nogu, za svaku na živo izrezanu ranu i izvedenu operaciju« nisu bile Sinišine, nego da ih je sročio i montirao tim operativaca KOS-a?
Živo me zanima posjeduje li Miroslav Tuđman autentičnu Glavaševićevu poruku i glasi li ona: »Dragi gospodine Franjo, oprostite što se javljam iz Vukovara. Molim vas, nemojte se brinuti za nas u ratu. Stojte mi dobro i posvetite se čuvanju svoga Mira.«? I da li bi Glavašević, da je kakvom srećom preživio Vukovar, u Zagrebu bio premlaćen pod optužbom da je suradnik KOS-a? I što bi na to rekla emotivna spikerica s početka teksta?
Trafika Predraga Lucića
"Kosovac" Glavašević
Predrag Lucić
23. studeni 2011 18:13
Siniša Glavašević
I baš me zanima je li Miroslav Tuđman spreman da, u borbi za nekoliko glasova više nego što ih je do sada dobivao na izborima, dokaže da ono što smo slušali iz Vukovara nije bio Glavaševićev glas, da one gorke i očajničke riječi osude na račun sitih i napojenih političara u Zagrebu za »svaku odrezanu herojsku ruku, nogu, za svaku na živo izrezanu ranu i izvedenu operaciju« nisu bile Sinišine, nego da ih je sročio i montirao tim operativaca KOS-a?
Na skupu ratnih reportera HRT-a, održanom prije desetak dana u Vukovaru, Jadranka Kosor se – kako sama reče – prepustila emocijama. I onda je ta emocionalna prepuštenica održala govor u kojemu je posebno istaknula »značaj radijskih i televizijskih novinara, jer oni su upućivali poruku najbrže i omogućavali da se istina o tome što se ovdje događalo sazna i čuje«, kazala kako im »dugujemo zahvalnost za sve što su u tim teškim danima učinili«, jer »nisu imali adekvatnu opremu i zaštitu, ali su imali srce«. Sjetila se ratna reporterka iz zagrebačkoga studija s koliko su strepnji ona i njezini suborci »čekali na radiju glas Siniše Glavaševića i od njega, iako su bili na razmjerno sigurnom, očekivali iz Vukovara utjehu«.
Dan-dva kasnije, Jadranka Kosor je opet pustila da je preplave emocije. I onda je tako preplavljena pružila ruku Miroslavu Tuđmanu i popela ga na drugo mjesto HDZ-ove liste u prvoj izbornoj jedinici. Uslijedila je dvadeseta obljetnica pada Vukovara, potom i spomen-dan na žrtve pokolja na Ovčari, pa se novinar HRT-a Hrvoje Zovko sjetio Siniše Glavaševića i u Dnevniku emitirao onaj njegov »J’accuse«. Ne zna se je li Jadranka Kosor te nedjeljne večeri propustila Dnevnik, ali se zna da je nošena bujicom emocija stigla u Vukovar i da je tamo – baš dok su se članovi obitelji, prijatelji i sugrađani, kao i svake godine na taj dan, u tišini spominjali pobijenih na Ovčari – sva razdragana i raspištoljena, osmijeha razvučenog od naušnice do naušnice, skakutala i hopsala, tancala i tralalakala. Upriličila je tako počasna građanka Vukovara nešto što u tom gradu još nikome nije palo na pamet: razuzdani predizborni dernek u Danima sjećanja.
Miroslav Tuđman je te večeri odgledao HRT-ov Dnevnik. Toliko se Kosoričin izborni adut i simbol retuđmanizacije HDZ-a sablaznio dokumentarnim materijalom emitiranim u Zovkovu prilogu u spomen Vukovaru da je koliko sutradan posredstvom Hine plasirao sljedeću izjavu: »Ono što je pročitano kao Glavaševićev tekst jest pismo nastalo u KOS-ovoj propagandnoj operaciji ‘Opera’ sa svrhom da se demoraliziraju branitelji Vukovara koji su se borili ne samo u vojnoj blokadi nego i u potpunoj informacijskoj izolaciji.«
Što je nekadašnjega šefa hrvatskih obavještajnih službi nagnalo da nam tek sada otkrije strogo čuvanu tajnu da onaj toliko puta objavljeni krik Siniše Glavaševića iz razorenoga grada, u kojemu hrvatske sabornike optužuje »za sudjelovanje u zločinu nad 15.000 Hrvata iz Vukovara« nije sročen u podrumu iz kojega se javljao legendarni vukovarski novinar, nego u nekoj kancelariji Kontraobaveštajne službe? I baš me zanima je li Miroslav Tuđman spreman da, u borbi za nekoliko glasova više nego što ih je do sada dobivao na izborima, dokaže da ono što smo slušali iz Vukovara nije bio Glavaševićev glas, da one gorke i očajničke riječi osude na račun sitih i napojenih političara u Zagrebu za »svaku odrezanu herojsku ruku, nogu, za svaku na živo izrezanu ranu i izvedenu operaciju« nisu bile Sinišine, nego da ih je sročio i montirao tim operativaca KOS-a?
Živo me zanima posjeduje li Miroslav Tuđman autentičnu Glavaševićevu poruku i glasi li ona: »Dragi gospodine Franjo, oprostite što se javljam iz Vukovara. Molim vas, nemojte se brinuti za nas u ratu. Stojte mi dobro i posvetite se čuvanju svoga Mira.«? I da li bi Glavašević, da je kakvom srećom preživio Vukovar, u Zagrebu bio premlaćen pod optužbom da je suradnik KOS-a? I što bi na to rekla emotivna spikerica s početka teksta?