Otvoreno smo tržište i, kao takvo, moramo svašta »progutati«. Zato što sami ništa ne proizvodimo, sa svih nam strana stiže roba sumnjive kvalitete, banke su nam odavno strane i odavno skupe, a sad su plodno tlo kod nas namirisali i oni koji građanima nude mini-kredite. Rade potpuno legalno, ne naplaćujući kamate, ali uzimajući naknade za obradu kredita od čak 30 posto iznosa samog zajma. Tolike kamate, osim možda one lihvarske, u državi nema, no resorna ministarstva i regulatori se ovim problemom ne mogu pozabaviti budući da su mu, propustima u zakonu, dali zeleno svjetlo. To je špranca koja se u nas godinama, desetljećima ponavlja – na brzinu i s puno rupa napišemo zakone, a onda se čudu čudimo, kao da je zakone pisao netko drugi, pa prekasno, ili nikako, ispravljamo krive Drine.
Zakon o potrošačkom kreditiranju, na snazi nam od početka prošle godine, kaže, naime, da onaj koji posuđuje nekome manje od 1.500 kuna, ne mora dozvolu za rad pitati od nadležnih tijela. Pa za zajam, kojeg obradi u samo nekoliko minuta, može tražiti naknadu za obradu od čak 30 posto od iznosa kojeg posuđuje. Zašto je, zaboga, to tako, odnosno zašto bi kredit manji od 1.500 kuna, ili bilo kojeg drugog iznosa, bio izuzet od pravila, ako je kredit?
Ovaj je financijski proizvod, kažu u agencijama-pozajmljivačicama, vani općeprohvaćen, makar je vani ujedno i skuplji. U Velikoj Britaniji naplaćuju naknadu i do 40 posto od iznosa kredita, a u cijeloj je zapadnoj Europi milijun korisnika ovakvih kreditića. Drugim riječima, sve što je izvana, nesumnjivo je dobro i za nas, samo našem osiromašenom narodu treba malo vremena da se »okuraži«, na nov stranjski proizvod navikne, i krene od stranaca koji posuđuju »na malo«, posuđivati. Sve će ići kako je i zamišljeno. Nažalost, hoće, jer je narod bez para, mnogobrojni su u »crvenom«, a posljedično im se onda ukida i minus. Živjeti se mora, a onda i posuđivati, kako god, i pod kojim god uvjetima. Od banaka, agencija za mini kredite, lihvara. Sve da se izvuče živu glavu. Oni koji nam posuđuju i dalje će se bogatiti, a država će, već poslovično, svoju glavu gurnuti u pijesak.
Osvrt Bojane Mrvoš Pavić
Legalno lihvarenje
Bojana Mrvoš Pavić
09. rujan 2011 13:58
Foto: S. Drechsler
Otvoreno smo tržište i, kao takvo, moramo svašta »progutati«. Zato što sami ništa ne proizvodimo, sa svih nam strana stiže roba sumnjive kvalitete, banke su nam odavno strane i odavno skupe, a sad su plodno tlo kod nas namirisali i oni koji građanima nude mini-kredite. Rade potpuno legalno, ne naplaćujući kamate, ali uzimajući naknade za obradu kredita od čak 30 posto iznosa samog zajma. Tolike kamate, osim možda one lihvarske, u državi nema, no resorna ministarstva i regulatori se ovim problemom ne mogu pozabaviti budući da su mu, propustima u zakonu, dali zeleno svjetlo. To je špranca koja se u nas godinama, desetljećima ponavlja – na brzinu i s puno rupa napišemo zakone, a onda se čudu čudimo, kao da je zakone pisao netko drugi, pa prekasno, ili nikako, ispravljamo krive Drine.
Zakon o potrošačkom kreditiranju, na snazi nam od početka prošle godine, kaže, naime, da onaj koji posuđuje nekome manje od 1.500 kuna, ne mora dozvolu za rad pitati od nadležnih tijela. Pa za zajam, kojeg obradi u samo nekoliko minuta, može tražiti naknadu za obradu od čak 30 posto od iznosa kojeg posuđuje. Zašto je, zaboga, to tako, odnosno zašto bi kredit manji od 1.500 kuna, ili bilo kojeg drugog iznosa, bio izuzet od pravila, ako je kredit?
Ovaj je financijski proizvod, kažu u agencijama-pozajmljivačicama, vani općeprohvaćen, makar je vani ujedno i skuplji. U Velikoj Britaniji naplaćuju naknadu i do 40 posto od iznosa kredita, a u cijeloj je zapadnoj Europi milijun korisnika ovakvih kreditića. Drugim riječima, sve što je izvana, nesumnjivo je dobro i za nas, samo našem osiromašenom narodu treba malo vremena da se »okuraži«, na nov stranjski proizvod navikne, i krene od stranaca koji posuđuju »na malo«, posuđivati. Sve će ići kako je i zamišljeno. Nažalost, hoće, jer je narod bez para, mnogobrojni su u »crvenom«, a posljedično im se onda ukida i minus. Živjeti se mora, a onda i posuđivati, kako god, i pod kojim god uvjetima. Od banaka, agencija za mini kredite, lihvara. Sve da se izvuče živu glavu. Oni koji nam posuđuju i dalje će se bogatiti, a država će, već poslovično, svoju glavu gurnuti u pijesak.