Ali, praktično ništa ne ukazuje da su narodnjaci prethodnih tjedana i mjeseci, od kako se u medijima raspravlja o varijantama spomenutog poreza, kolegama iz SDP-a grčevito pokušavali objasniti da treba odustati od tog koncepta štetnog za Hrvatsku i njezine građane. Primjerice, potpredsjednik HNS-a, novi ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, u intervjuu što ga jučer objavio Večernji list, nije niti spomenuo porez na nekretnine. Kako je to moguće ako se radi o projektu koji je razmjerno dugo kost u grlu vodećih ljudi HNS-a? Nekako se zato uvjerljivijim čini da Vrdoljak nije ni znao da njegova stranka ne podupire taj porez, sve dok im to u petak na sjednici predsjedništva Čačić nije priopćio. Naime, do medija se prije toga nisu probile čak niti neslužbene informacije da HNS pruža otpor porezu koji gura Slavko Linić. 

  Da Čačić nije napustio Vladu, po svemu sudeći niti danas ne bismo doznali da HNS, kako je rekao Tomislav Karamarko, podržava HDZ u protivljenju porezu na nekretnine. A to onda na površinu izvlači još jednu osobinu predsjednika HNS-a. U ovih godinu dana malo je koja tema toliko zaokupljala novinske komentatore kao popustljivost Milanovića prema Čačiću. Ispisane su plahte pune čuđenja zašto premijer i dalje drži u Vladi besprimjerno bahatog čovjeka koji je skrivio prometnu nesreću od čijih je posljedica umrlo dvoje Mađara, a još je i neuspješan u svojem osnovnom poslu pokretanja investicija. Nije to bilo tako jednostavno, Čačića, kao predsjednika stranke koja je SDP-ov ključni partner, nije se moglo samo tako potjerati iz Vlade. Ali, Milanović nije niti želio da on ode. Javno ga je branio, pritom tvrdio da je Čačićev sudar bio etički neutralan. Čačić, međutim, to ne cijeni.

  Politika je djelatnost u kojoj nema previše mjesta za odnose uobičajene u svakodnevnom životu. No, Čačićevo sadašnje zaplotnjačko ponašanje ipak je nepojmljivo i za niske standarde hrvatske politike. Nedostatak osjećaja lojalnosti kod Čačića jednako je fascinantan, gotovo epski kao izostanak bilo kakvog srama i bojazni da bude otkriven kod Milijana Brkića u trenutcima kad je kopirao svoj diplomski rad. Milanović je možda ispao politički naivan, ali ništa vas ne može pripremiti za tipove poput Čačića.