Sjednica Gospodarskog vijeća u kojemu sjede najmoćniji riječki privrednici više je nalikovala na vašar i komediju zabune nego na ozbiljnu izbornu skupštinu. Pravila nema, ili se utvrđuju u hodu, poslovnik nije Sveto pismo, a kamoli Ustav
Najprije je Vinko Mičetić odlučio iskoristiti pravo da prvoga dana kad je to po zakonu mogao, ode u mirovinu. Što nikoga nije osobito utuklo jer ga se smatra najlošijim predsjednikom Županijske gospodarske komore, i to baš u doba krize, kakav se mogao dogoditi.
Pa su u svibnju pokušali iza zatvorenih vrata organizirati nove izbore. Što naravno nije uspjelo jer nije bilo ni javnog poziva niti ikakve javnosti dostupne rasprave. Pa su se – logično – svi međusobno isposvađali jer i u Komori, kao i svugdje drugdje, postoje jaki lobiji i struje. Građevinari protiv konzultanata i obratno, pa na kvadrat. Pa je sve propalo. Pa je centrala s Nadanom Vidoševićem na čelu odlučila otvoriti vrata i raspisati javni poziv za izbor novog predsjednika. Pa se javilo njih devet, među kojima je obavljen uži izbor. HDZ-ovi kandidati odmah su ispali. Šef Nadan Vidošević ovoga puta je svim kandidatima bez problema verificirao kandidaturu, i time ipak pokazao da neće osobno sprečavati nikoga barem u kandidaturi, mada se spominjalo da neke izričito ne želi – a kasnije, tko živ, tko mrtav…
Ostao je jedan PGS-ovac, Franjo Butorac; jedan SDP-ovac i najkrupnija riba, bivši župan Vidoje Vujić; jedan srednjestrujaš, ali ujedno i rafinerac iz Ine Ratko Baretić, koji se time odmah pripisuje najmoćnijem igraču Slavku Liniću; i jedan slobodni strijelac, Dražen Kostelac koji je odmah otpao jer nije imao dovoljan background, očito je premlad sa 45 godina da bi ga stvorio.
Sjednica Gospodarskog vijeća u kojemu sjede najmoćniji riječki privrednici više je nalikovala na vašar i komediju zabune nego na ozbiljnu izbornu skupštinu. Pravila nema, ili se utvrđuju u hodu, poslovnik nije Sveto pismo, a kamoli Ustav. Kad najmudrije glave ovoga kraja vide da nemaju dovoljan broj glasova za legitimnost izbora, htjeli bi na licu mjesta, ad hoc, promijeniti poslovnik. Kuvertirani glas malo vrijedi, malo ne. Na jednom krugu glasanja smiju glasati svi, na drugom samo oni koji su došli na vrijeme. Čovjeku dođe da ih malo pošalje u kumrovečku partijsku školu, da se nauče što je demokracija i procedura. Ako ćemo se našaliti. No, svakako, kratki tečaj iz regulative i demokratske procedure dobro bi im došao. A Nadan, nikako da se pojavi i kao deus ex machina riješi ovaj problem. Kao Čarobnjak iz Oza, djeluje iza paravana u svojoj Smaragdnoj dvorani u Zagrebu. Svakoga dana ima drugi oblik. Tako riječka Komora, kao da je Sodoma i Gomora, ostaje najveći problem HGK u Hrvatskoj. »Eh, vi Riječani, nikada se ne znate dogovoriti i istrgovati. Vi biste demokraciju. Onda glasajte u sto krugova«, navodno se komentira u centrali.
Onda se, dakle, među spomenutom četvoricom napravio uži izbor – Vujić i Baretić; jer PGS je uvijek samo PGS. Pa se među njima glasalo u četiri kruga, a predsjednik ipak nije izabran. Na kraju, u play offu ostaju i dalje dva kandidata, oba bliska SDP-u ili iz SDP-ova kruga. Klasika. Štogod se dogodi u Rijeci, bitka se uvijek vodi između dva SDP-ovca. Trećih nema. Čini se da je Nadan u pravu. Jedan Riječanin, dva SDP-ovca, da parafraziramo staru uzrečicu.
Kako sada stvari stoje, Ratko Baretić je u vodstvu s dva glasa prednosti pred Vidojem Vujićem, najupornijim čovjekom ikada. Čeka ga mjesto redovitog profesora na Hotelijerskom fakultetu u Iki, bio je župan skoro dvije godine, godinama je već vedrio i oblačio baš u Komori, gdje je bio aktivan deset godina i nakon svega navodno još imao sudske sporove u kojima je tražio još svojih materijalnih prava (što je naravno sve potpuno legitimno), a sada se ponovo natječe. Nije krio razočaranje što je ostvario manji broj glasova od protukandidata Baretića, jer logično je očekivao da mu ljudi koji sjede u Gospodarskom vijeću daju povjerenje, ipak ih sve godinama zna i s mnogima je surađivao. Ali, tajno glasanje je vrag. Ovako je samozatajni Baretić ostao favorit, u iščekivanju rujna i ponovnog glasanja, uz novo predstavljanje programa i novi krug zabave za cijelo riječko gospodarstvo.
Koje je u dubokoj krizi i kao gladnome kruha treba mu zajedništva, povezivanja, suradnje, izlaska na vanjska tržišta, ideja, inovacija… Svega što Komora dosad nije uspjela stvoriti. Zato ovakvi izbori u riječkoj HGK izgledaju samo kao dodatni argument onima koji misle da bi tu skupu i samodostatnu instituciju trebalo dokinuti u ovom obliku.
Riječki timbar Tihane Tomičić
Sodoma i Komora
Tihana Tomičić
28. srpanj 2013 22:24
Foto Petar FABIJAN
Sjednica Gospodarskog vijeća u kojemu sjede najmoćniji riječki privrednici više je nalikovala na vašar i komediju zabune nego na ozbiljnu izbornu skupštinu. Pravila nema, ili se utvrđuju u hodu, poslovnik nije Sveto pismo, a kamoli Ustav
Najprije je Vinko Mičetić odlučio iskoristiti pravo da prvoga dana kad je to po zakonu mogao, ode u mirovinu. Što nikoga nije osobito utuklo jer ga se smatra najlošijim predsjednikom Županijske gospodarske komore, i to baš u doba krize, kakav se mogao dogoditi.
Ostao je jedan PGS-ovac, Franjo Butorac; jedan SDP-ovac i najkrupnija riba, bivši župan Vidoje Vujić; jedan srednjestrujaš, ali ujedno i rafinerac iz Ine Ratko Baretić, koji se time odmah pripisuje najmoćnijem igraču Slavku Liniću; i jedan slobodni strijelac, Dražen Kostelac koji je odmah otpao jer nije imao dovoljan background, očito je premlad sa 45 godina da bi ga stvorio.
Sjednica Gospodarskog vijeća u kojemu sjede najmoćniji riječki privrednici više je nalikovala na vašar i komediju zabune nego na ozbiljnu izbornu skupštinu. Pravila nema, ili se utvrđuju u hodu, poslovnik nije Sveto pismo, a kamoli Ustav. Kad najmudrije glave ovoga kraja vide da nemaju dovoljan broj glasova za legitimnost izbora, htjeli bi na licu mjesta, ad hoc, promijeniti poslovnik. Kuvertirani glas malo vrijedi, malo ne. Na jednom krugu glasanja smiju glasati svi, na drugom samo oni koji su došli na vrijeme. Čovjeku dođe da ih malo pošalje u kumrovečku partijsku školu, da se nauče što je demokracija i procedura. Ako ćemo se našaliti. No, svakako, kratki tečaj iz regulative i demokratske procedure dobro bi im došao. A Nadan, nikako da se pojavi i kao deus ex machina riješi ovaj problem. Kao Čarobnjak iz Oza, djeluje iza paravana u svojoj Smaragdnoj dvorani u Zagrebu. Svakoga dana ima drugi oblik. Tako riječka Komora, kao da je Sodoma i Gomora, ostaje najveći problem HGK u Hrvatskoj. »Eh, vi Riječani, nikada se ne znate dogovoriti i istrgovati. Vi biste demokraciju. Onda glasajte u sto krugova«, navodno se komentira u centrali.
Onda se, dakle, među spomenutom četvoricom napravio uži izbor – Vujić i Baretić; jer PGS je uvijek samo PGS. Pa se među njima glasalo u četiri kruga, a predsjednik ipak nije izabran. Na kraju, u play offu ostaju i dalje dva kandidata, oba bliska SDP-u ili iz SDP-ova kruga. Klasika. Štogod se dogodi u Rijeci, bitka se uvijek vodi između dva SDP-ovca. Trećih nema. Čini se da je Nadan u pravu. Jedan Riječanin, dva SDP-ovca, da parafraziramo staru uzrečicu.
Kako sada stvari stoje, Ratko Baretić je u vodstvu s dva glasa prednosti pred Vidojem Vujićem, najupornijim čovjekom ikada. Čeka ga mjesto redovitog profesora na Hotelijerskom fakultetu u Iki, bio je župan skoro dvije godine, godinama je već vedrio i oblačio baš u Komori, gdje je bio aktivan deset godina i nakon svega navodno još imao sudske sporove u kojima je tražio još svojih materijalnih prava (što je naravno sve potpuno legitimno), a sada se ponovo natječe. Nije krio razočaranje što je ostvario manji broj glasova od protukandidata Baretića, jer logično je očekivao da mu ljudi koji sjede u Gospodarskom vijeću daju povjerenje, ipak ih sve godinama zna i s mnogima je surađivao. Ali, tajno glasanje je vrag. Ovako je samozatajni Baretić ostao favorit, u iščekivanju rujna i ponovnog glasanja, uz novo predstavljanje programa i novi krug zabave za cijelo riječko gospodarstvo.
Koje je u dubokoj krizi i kao gladnome kruha treba mu zajedništva, povezivanja, suradnje, izlaska na vanjska tržišta, ideja, inovacija… Svega što Komora dosad nije uspjela stvoriti. Zato ovakvi izbori u riječkoj HGK izgledaju samo kao dodatni argument onima koji misle da bi tu skupu i samodostatnu instituciju trebalo dokinuti u ovom obliku.