Komentar Branka Mijića

Bandiera Rossa

Branko Mijić

Alenka Bratušek / Foto Reuters

Alenka Bratušek / Foto Reuters

Tusta i KUD Idijoti su ti koji su redovito pjevali obradu »komunističke« pjesme »Bandiera Rossa« i objavili je na svom albumu »Mi smo ovdje samo zbog para” 1990. godine za slovenski Helidon, što ih je u tadašnjoj HDZ-ovoj državnoj tvorevini svrstalo u narodne neprijatelje i domaće izdajnike. Možda ih je tada i dvadesetogodišnja punčka Alenka čula i zarazila se ne samo »Bandierom Rossom« već i ostalim »opasnim« pjesmama, poput »Bella Ciao!«, koje je do svog posljednjeg glasa, 14. listopada 2012. godine, izvodio Branko Črnac.

placeholder
Ovim putem pokorno priznajem HDZ-ovoj zastupnici u Europskom parlamentu Dubravki Šuici da sam 4. listopada 2014. godine u istarskom mjestašcu Čabrunići iz sveg glasa i stasa pjevao »Bandieru Rossu«. I da mi to nije bilo ni prvi ni posljednji put, i da to činim dok i ovo pišem, i da ću to do smrti činiti.   

Njoj i njojzi sličnima to će biti dokaz mog ostrašćenog i neizlječivog komunizma. Baš kao što je Šuica bivšu slovensku premijerku i kandidatkinju za Europsku komisiju, Alenku Bratušek, pokušala denuncirati kao nedostojnu te visoke i prestižne EU funkcije, ne zato što je, mlađahna i ljepuškasta, snimila neki pornić, već jer je s njezinih usnica strasno odzvanjalo »El viva comunismo e la liberta!«


   Valjda šokirana što je netko s 44 godine proglašava boljševikom, gospođa Bratušek nije se sjetila priupitati gospođu Šuicu kada je ona u svojoj državi Hrvatskoj, u kojoj je saborska zastupnica, i u svojoj stranci, HDZ-u, prozivala one svoje prijatelje i kolege koji su pjevali ustaške pjesme.


Dakle, kada se prije nego što je nju optužila za komunizam distancirala od fašizma. Da, i usput, »Bandiera Rossa« nije prvobitna komunistička pjesma, ona je i antifašistička, ali izvorno narodna, talijanska, koja se u mnogim prigodama izvodi, koncertno ili spontano, svuda po svijetu.




   »Branko Črnac Tusta formalno je i posve zasluženo dobio ulicu u Puli, uspon na Monte Zaru, točno do ulaza u rock klub Uljanik. Bez velikih govora i protokola, dvije godine nakon njegove smrti (preminuo je nakon višegodišnje teške borbe s rakom) preksutra će, u subotu u 15 sati, prvo biti službeno otkrivena ploča na Tustinom usponu, da bi zatim u sklopu hepeninga od 16 sati nadalje, lik našeg legendarnog Tuste počeo postupno stasavati u obliku murala u unutarnjem dvorištu Rojca.«


   Ovo je vijest koja je europska i svjetska za sve one koji su čuli za Tustu i za sve one koji su barem jednom u životu slušali KUD Idijote. Dubravki Šuici i svim njezinim jurišnim odredima za obranu ćudoređa, ovo je posljednja prilika da spriječe takvo svetogrđe i veličanje komunističke ideologije dok Tustin moral ne zasja poput zvijezde petokrake u svom punom sjaju.


Jer, Tusta i KUD Idijoti su ti koji su redovito pjevali obradu »komunističke« pjesme »Bandiera Rossa« i objavili je na svom albumu »Mi smo ovdje samo zbog para” 1990. godine za slovenski Helidon, što ih je u tadašnjoj HDZ-ovoj državnoj tvorevini svrstalo u narodne neprijatelje i domaće izdajnike.


   Možda ih je tada i dvadesetogodišnja punčka Alenka čula i zarazila se ne samo »Bandierom Rossom« već i ostalim »opasnim« pjesmama, poput »Bella Ciao!«, koje je do svog posljednjeg glasa, 14. listopada 2012. godine, izvodio Branko Črnac.


»Tako je govorio ZaraTusta«, mogla bi i sada odgovoriti Dubravki Šuici Alenka Bratušek i svojim kistom ovih dana odati počast čovjeku koji je na svako, pa i europsko licemjerstvo, odavno pljunuo.


   Nažalost, »Bandiera Rossa« himna je koju ću osobno uvijek pjevati i koja će me zauvijek podsjećati na još jednog preranog otišlog prijatelja, Milorada Bibića Mosora, čija mi je izvedba i jučer odzvanjala dok smo se posljednji put u Rukavcu opraštali s još jednim velikim čovjekom i velikim novinarom, Vladimirom Jugom – Velim. 


  Smrt fašizmu!