Vlada koja je friško donijela odluku o zabrani zapošljavanja, zapravo bi se građanima trebala ispričati. Jer, donijela je odluku na odluku koja odavno postoji. Jedna iz vremena dok je Vladu vodila Jadranka Kosor. Pa ako tu odluku sadašnja vlada nije primjenjivala, jer u ovoj zemlji svaka vlast radi kako da prije njih nikog bilo nije, onda je trebala primjenjivati vlastitu odluku iz prosinca prošle godine
Kada ne znaš kako riješiti neki problem, onda je najbolje osnovati povjerenstvo koje će se tim problemom baviti. Prastara je to praksa koja u konačnici uglavnom ne rezultira nekim rješenjem. No, unatoč tome i dalje je riječ o vrlo popularnom načinu zabavljanja javnosti.
I nije to jedina beskorisna praksa kojoj pribjegava politika, političari, vlast. Drugi najčešći primjer zamagljivanja stvarnosti su odluke o zabranama zapošljavanja. Uglavom, one ne daju rezultata, osim što se u javnosti želi stvoriti dojam kako se nešto radi.
I tako, gotovo da svake godine imamo neku novu odluku koja se svodi na zabranu zapošljavanja u državnoj upravi, stručnim službama i uredima Vlade te u javnim službama. No, koliko god se zabrana donijelo, državna administracija buja.
I svoje kadrove kako u administraciju tako i u javna poduzeća smještaju i lijevi i desni. Čine to od trenutka kada osvoje vlast, no kako se mandat približava svome kraju tako jačaju poruke o sređivanju vlastitih redova.
Normalno bi bilo od svake vlasti očekivati da zna što radi i da pazi kako troši javna sredstva. Normalno bi bilo očekivati da će u državnoj upravi, stručnim službama i uredima Vlade zapošljavati kadrove koji joj doista trebaju.
Da neće pumpati administraciju kako bi nekom vratili uslugu ili kako bi zaposlili kadrove, odnosno stručnjake od povjerenja. Naravno, normalno bi trebalo biti i da su te stručne službe »apolitične«, da se zna tko što radi i da taj svoj posao obavlja bez obzira koja politička boja vodila državu.
I normalno bi bilo da kadrovi koje se postavi po javnim poduzećima kadroviranje provode onda kada je to doista potrebno, a ne kako bi se gomilala podobna radna snaga. Normalno bi bilo da se u javnom sektoru, obrazovanju ili zdravstvu, primjerice, zapošljavaju nastavnici, profesori, medicinske sestre, liječnici jer su oni potrebni za normalno funkcioniranje sustava.
No, nije normalno da se u administraciji gomilaju kadrovi, a kada dođe stani-pani onda se problem prekomjernog zapošljavanja lomi i na leđima onih kojih realno nedostaje. Dobar primjer za to su medicinske sestre.
Vlada koja je friško donijela odluku o zabrani zapošljavanja, zapravo bi se građanima trebala ispričati. Jer, donijela je odluku na odluku koja odavno postoji. Jedna iz vremena dok je Vladu vodila Jadranka Kosor. Pa ako tu odluku sadašnja vlada nije primjenjivala, jer u ovoj zemlji svaka vlast radi kako da prije njih nikog bilo nije, onda je trebala primjenjivati vlastitu odluku iz prosinca prošle godine.
U godinama iza nas nagledali smo se modela sređivanja stanja u državnom i javnom sektoru. Igralo se »dva za jedan«, što bi značilo – jedan se zapošljava na dva upražnjena mjesta zbog odlaska radnika u mirovinu.
Donosile su se opće zabrane zapošljavanja. No, svejedno je broj zaposlenih bujao, uglavnom tamo gdje ne treba. Zabrane i modeli mogućeg zapošljavanja nisu davali rezultata jer nikog nije bila briga.
Da je bilo obrnuto, i da jest obrnuto, onda problema prekomjernog zapošljavanja pa time i viška radnika u državnom i javnom sektoru ne bi bilo. Vlade su se u tom segmentu pokazale lošim gospodarima. I tu se, nažalost, ništa nije promijenilo.
Pod svijećama burze rada Gabrijele Galić
Zamagljivanje stvarnosti
Gabrijela Galić
30. rujan 2014 13:42
Snimio Sergej DRECHSLER / NL arhiva
Vlada koja je friško donijela odluku o zabrani zapošljavanja, zapravo bi se građanima trebala ispričati. Jer, donijela je odluku na odluku koja odavno postoji. Jedna iz vremena dok je Vladu vodila Jadranka Kosor. Pa ako tu odluku sadašnja vlada nije primjenjivala, jer u ovoj zemlji svaka vlast radi kako da prije njih nikog bilo nije, onda je trebala primjenjivati vlastitu odluku iz prosinca prošle godine
Kada ne znaš kako riješiti neki problem, onda je najbolje osnovati povjerenstvo koje će se tim problemom baviti. Prastara je to praksa koja u konačnici uglavnom ne rezultira nekim rješenjem. No, unatoč tome i dalje je riječ o vrlo popularnom načinu zabavljanja javnosti.
I nije to jedina beskorisna praksa kojoj pribjegava politika, političari, vlast. Drugi najčešći primjer zamagljivanja stvarnosti su odluke o zabranama zapošljavanja. Uglavom, one ne daju rezultata, osim što se u javnosti želi stvoriti dojam kako se nešto radi.
I tako, gotovo da svake godine imamo neku novu odluku koja se svodi na zabranu zapošljavanja u državnoj upravi, stručnim službama i uredima Vlade te u javnim službama. No, koliko god se zabrana donijelo, državna administracija buja.
I svoje kadrove kako u administraciju tako i u javna poduzeća smještaju i lijevi i desni. Čine to od trenutka kada osvoje vlast, no kako se mandat približava svome kraju tako jačaju poruke o sređivanju vlastitih redova.
Normalno bi bilo od svake vlasti očekivati da zna što radi i da pazi kako troši javna sredstva. Normalno bi bilo očekivati da će u državnoj upravi, stručnim službama i uredima Vlade zapošljavati kadrove koji joj doista trebaju.
Da neće pumpati administraciju kako bi nekom vratili uslugu ili kako bi zaposlili kadrove, odnosno stručnjake od povjerenja. Naravno, normalno bi trebalo biti i da su te stručne službe »apolitične«, da se zna tko što radi i da taj svoj posao obavlja bez obzira koja politička boja vodila državu.
I normalno bi bilo da kadrovi koje se postavi po javnim poduzećima kadroviranje provode onda kada je to doista potrebno, a ne kako bi se gomilala podobna radna snaga. Normalno bi bilo da se u javnom sektoru, obrazovanju ili zdravstvu, primjerice, zapošljavaju nastavnici, profesori, medicinske sestre, liječnici jer su oni potrebni za normalno funkcioniranje sustava.
No, nije normalno da se u administraciji gomilaju kadrovi, a kada dođe stani-pani onda se problem prekomjernog zapošljavanja lomi i na leđima onih kojih realno nedostaje. Dobar primjer za to su medicinske sestre.
U godinama iza nas nagledali smo se modela sređivanja stanja u državnom i javnom sektoru. Igralo se »dva za jedan«, što bi značilo – jedan se zapošljava na dva upražnjena mjesta zbog odlaska radnika u mirovinu.
Donosile su se opće zabrane zapošljavanja. No, svejedno je broj zaposlenih bujao, uglavnom tamo gdje ne treba. Zabrane i modeli mogućeg zapošljavanja nisu davali rezultata jer nikog nije bila briga.
Da je bilo obrnuto, i da jest obrnuto, onda problema prekomjernog zapošljavanja pa time i viška radnika u državnom i javnom sektoru ne bi bilo. Vlade su se u tom segmentu pokazale lošim gospodarima. I tu se, nažalost, ništa nije promijenilo.