Ako vjerujemo Milijanu Vasu Brkiću – a naravno da mu vjerujemo, jer tko nam može biti vjerodostojniji svjedok vjerodostojnosti glavnoga tajnika HDZ-a od njega samoga?! – dužni smo mu povjerovati i kada nas uvjerava da govori o onome o čemu zapravo nema pojma. Zato mu, dakle, vjerujemo i da je intervju Večernjem listu na temu afere Barbika dao, a da prethodno nije ni zavirio u onaj umobolni uradak zbog kojega je Ivo Josipović digao ovoliku frku.

  »Ne zna se tko je uradak napravio, nisam ga vidio, ali oni koji su vidjeli njegove dijelove na webu kažu da je to klasičan uradak s potpisom udbaškog podzemlja. A znamo da je predsjednik, a ne mi u vrhu HDZ-a, okružen nekim ljudima koji su se ispraksirali u Udbi. Nakon svega ovoga, međutim, uvjeren sam još više, gđa Kolinda će biti iduća hrvatska predsjednica«, kaže gdin Vaso. A na nama je – ponavljam – da mu vjerujemo. I da pošaljemo u tri udbe materine svakoga tko misli da je Večernjakov novinar, u trenutku kad mu je Brkić rekao da nije vidio »dokument« zbog kojega su i dogovorili intervju, trebao isključiti diktafon, prištekati se na Internet i svome sugovorniku omogućiti uvid u objavljene dijelove »Akcijskog plana ‘Barbika’«, pa tek onda nastaviti razgovor.

  Na nama je – ponavljam i ponavljat ću – da vjerujemo da je Milijan Vaso Brkić pozvan govoriti o udbaškom rukopisu »akcijskog plana«, premda ga nije čitao. Jer ako čovjek nije imao vremena pročitati ni vlastiti diplomski rad, zašto od njega očekivati da svoje dragocjene minute troši na čitanje koječijih uradaka, kad već i bez pročitanog slova zna tko je što o kome i u čijoj službi napisao?!

  Na nama je također da glavnom tajniku HDZ-a vjerujemo na riječ i kada kaže da u njegovoj stranci nema niti je ikada bilo ljudi koji su se ispraksirali u Udbi. I da ničim ne dovedemo u sumnju ni Brkićevu iskrenu vjeru u pozitivne efekte afere Barbika, koja bi – kao što smo pročitali u Večernjaku – mogla poslužiti eto čak i tome kako bi se u ljudima njegova kova dodatno osnažilo uvjerenje da će gđa Kolinda biti iduća hrvatska predsjednica.

  Ako vjerujemo u nepogrešivost grafologa Milijana Vase Brkića u detektiranju udbaškog rukopisa, ne bismo se smjeli iščuđavati ni nad naizgled nezgodnom činjenicom da izvjesni Tomislav Stockinger, koji je u priopćenju objavljenom na portalu u vlasništvu udruge »U ime Obitelji« priznao svoje autorstvo nad »Akcijskim planom ‘Barbika’«, već godinama – najprije angažmanom u Stranci hrvatskog zajedništva, a potom i u Regimenti iliti Centru za suočavanje jugoslavena s prošlošću – zahtijeva da se stane na kraj »određenim društvenim, političkim, medijskim i kulturnim strukturama poniklim i odgajanim u bivšem jugoslavenskom komunističkom sistemu koje su, kao objekti desetljetne jugokomunističke indoktrinacije, zazirale od svega što je povezano sa mogućnošću raspada bivše SFRJ i uspostavom samostalne hrvatske države«, a koje danas vode nesmiljeni »medijsko-propagandno-psihološki specijalni rat protiv hrvatskoga naroda i njegovih temeljnih vrijednosti«.

  Ma koliko nam nezgodno zvučalo što Tomislav Stockinger nije jedini Tomislav koji se gorljivo zalaže za »lustraciju bivših istaknutijih članova Saveza komunista Hrvatske i Saveza komunista Jugoslavije te pripadnika tajnih službi bivšeg režima«, te za »zabranu veličanja i isticanja simbola i osoba vezanih uz zločinačku totalitarističku komunističku ideologiju, odnosno onu ideologiju koja se danas u Hrvatskoj naziva tzv. antifašizam«, nećemo valjda zbog toga sumnjati u utemeljenost tvrdnji Milijana Vase Brkića da se autor citiranih lustracijskih zahtjeva, objavljenih prije svega dva i pol mjeseca u »Prijedlogu Hrvatskog antimemoranduma«, služi klasičnim udbaškim rukopisom. Jer ako je ista ruka napisala i »Prijedlog Hrvatskog antimemoranduma« i »Akcijski plan ‘Barbika’«, onda je nesumnjivo riječ o istom rukopisu. O rukopisu – vjerujmo, zna se, Vasi – klasičnom udbaškom.

  I ne dajmo se zbuniti onom već spomenutom nezgodnom i napadno uočljivom činjenicom da Tomislav Stockinger piše skoro pa u riječ isto što Tomislav Karamarko govori. Vjerujmo, vjerujmo i vjerujmo – koliko vam treba ponavljati?! – da u ovoj zemlji postoji osoba od javnoga ugleda i stručnoga autoriteta koja će nam pomoći da razlučimo koji je od ta dva Tomislava onaj pravi. Dok je Milijana Brkića Vase, znat će se i zna se čiji je rukopis autentičan udbaški, a tko nam podvaljuje autentični udbaški prijepis.