Ako se netrpeljivost prema ćirilici Josića i stožeraša još i može razumjeti, s obzirom na traumatična ratna iskustva koja su zauvijek ranila Vukovar, nakon ove presude daljnja eskalacija nasilja nikako se ne bi smjela tolerirati. Pogotovo tako nešto u političke svrhe ne bi smio nastojati kapitalizirati Tomislav Karamarko
Presuda Općinskog suda u Vukovaru kojom je predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislav Josić proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od osam mjeseci, uz uvjet kušnje od dvije godine, jer je svojim medijskim istupima poticao na skidanje dvojezičnih poloča u Vukovaru, iznenadila je sve i ostavila bez gotovo ikakvog komentara.
Za hrvatsko pravosuđe, ako postane pravomoćna, ova će presuda biti prekretnica u sudskoj praksi koja je do sada slabo ili nikako sankcionirala evidentne primjere govora mržnje, a kamo li, kao u ovom slučaju, javne istupe koji su prethodili i poticali na uništavanje ploča postavljenih na državnim zgradama i institucijama. I to prije nego li su kažnjeni oni koji su potaknuti Josićevim riječima izravno sudjelovali u tim događajima koji su se na koncu prelili i izvan granica Vukovara.
Bit će, dakako, zanimljivo vidjeti obrazloženje presude, jer bi istom pravnom logikom pod udar zakona trebali doći i ostali članovi Stožera koji su javno istupali uz Josića, ali i svi oni koji u svojim javnim istupima bilo kada i bilo gdje, na bilo koji način potiču nasilje. Pitanje je također hoće li i svi oni koji su svojim potpisima podržali raspisivanje referenduma kojim bi se prognala ćirilica s javnih mjesta i ustanova biti proglašeni sukrivcima u poticanju nasilnog skidanja ploča.
Poput, recimo, jednog drugog Tomislava, Karamarka, predsjednika HDZ-a, koji je svojim potpisom najprije podržao raspisivanje referenduma o ćirilici da bi potom nakon pritisaka izvana od svega ustuknuo, pravdajući se da je to učinio kao građanin, a ne šef najveće oporbene stranke. Naravno da su civilizacijski standardi kad su pitanja manjina po srijedi u Europi izuzetno visoki i nedvojbeni, a političari koji ih dovode u pitanje nepoželjni partneri za bilo kakav ozbiljniji razgovor na međunarodnoj razini.
Ako se netrpeljivost prema ćirilici Josića i stožeraša još i može razumjeti, s obzirom na traumatična ratna iskustva koja su zauvijek ranila Vukovar, nakon ove presude daljnja eskalacija nasilja nikako se ne bi smjela tolerirati. Pogotovo tako nešto u političke svrhe ne bi smio nastojati kapitalizirati Tomislav Karamarko kojemu nikako nije jasno da kao osoba koja pretendira na vlast ne može biti podvojena ličnost kad se radi o zaštiti nacionalnih manjina i europskim standardima.
Karamarko je na koncu svoj potpis na referendumsku inicijativu i podršku Stožeru morao javno povući, ustvrdivši da je ona nepotrebna, neuvjerljivo pokušavajući umanjiti značaj svog čina, pravdajući se da je sve učinio iz revolta prema Vladi te da se prošetao do štanda »bez medija i odijela«! Na taj način okrenuo je leđa »vukovarskoj Hrvatskoj« pa se ni na presudu Josiću nije osvrnuo iako se nakon njegovog najnovijeg istupa na obnoviteljskom saboru Zajednice branitelja »Gojko Šušak« to moglo očekivati.
Naime, na 16. godišnjicu smrti nekadašnjeg Tuđmanovog ministra obrane Karamarko je poručio da će »svatko u svojoj kući moći misliti što hoće, ali na javnoj sceni će morati poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su Domovinski rat, branitelji, naši poginuli, politička doktrina dr. Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška«. Je li pri tom mislio i na one koji u Vukovaru pišu ćirilicom, Karamarko za sada nije rekao.
Dok opet ne zazvoni telefon iz Bruxellesa ili mu netko ne objasni da bi za svoje javne istupe mogao odgovarati kao i imenjak mu Josić.
Komentar Branka Mijića
Tomislavgard
Branko Mijić
05. svibanj 2014 13:07
Tomislav Josić / Foto N. REBERŠAK
Ako se netrpeljivost prema ćirilici Josića i stožeraša još i može razumjeti, s obzirom na traumatična ratna iskustva koja su zauvijek ranila Vukovar, nakon ove presude daljnja eskalacija nasilja nikako se ne bi smjela tolerirati. Pogotovo tako nešto u političke svrhe ne bi smio nastojati kapitalizirati Tomislav Karamarko
Za hrvatsko pravosuđe, ako postane pravomoćna, ova će presuda biti prekretnica u sudskoj praksi koja je do sada slabo ili nikako sankcionirala evidentne primjere govora mržnje, a kamo li, kao u ovom slučaju, javne istupe koji su prethodili i poticali na uništavanje ploča postavljenih na državnim zgradama i institucijama. I to prije nego li su kažnjeni oni koji su potaknuti Josićevim riječima izravno sudjelovali u tim događajima koji su se na koncu prelili i izvan granica Vukovara.
Bit će, dakako, zanimljivo vidjeti obrazloženje presude, jer bi istom pravnom logikom pod udar zakona trebali doći i ostali članovi Stožera koji su javno istupali uz Josića, ali i svi oni koji u svojim javnim istupima bilo kada i bilo gdje, na bilo koji način potiču nasilje. Pitanje je također hoće li i svi oni koji su svojim potpisima podržali raspisivanje referenduma kojim bi se prognala ćirilica s javnih mjesta i ustanova biti proglašeni sukrivcima u poticanju nasilnog skidanja ploča.
Poput, recimo, jednog drugog Tomislava, Karamarka, predsjednika HDZ-a, koji je svojim potpisom najprije podržao raspisivanje referenduma o ćirilici da bi potom nakon pritisaka izvana od svega ustuknuo, pravdajući se da je to učinio kao građanin, a ne šef najveće oporbene stranke. Naravno da su civilizacijski standardi kad su pitanja manjina po srijedi u Europi izuzetno visoki i nedvojbeni, a političari koji ih dovode u pitanje nepoželjni partneri za bilo kakav ozbiljniji razgovor na međunarodnoj razini.
Ako se netrpeljivost prema ćirilici Josića i stožeraša još i može razumjeti, s obzirom na traumatična ratna iskustva koja su zauvijek ranila Vukovar, nakon ove presude daljnja eskalacija nasilja nikako se ne bi smjela tolerirati. Pogotovo tako nešto u političke svrhe ne bi smio nastojati kapitalizirati Tomislav Karamarko kojemu nikako nije jasno da kao osoba koja pretendira na vlast ne može biti podvojena ličnost kad se radi o zaštiti nacionalnih manjina i europskim standardima.
Karamarko je na koncu svoj potpis na referendumsku inicijativu i podršku Stožeru morao javno povući, ustvrdivši da je ona nepotrebna, neuvjerljivo pokušavajući umanjiti značaj svog čina, pravdajući se da je sve učinio iz revolta prema Vladi te da se prošetao do štanda »bez medija i odijela«! Na taj način okrenuo je leđa »vukovarskoj Hrvatskoj« pa se ni na presudu Josiću nije osvrnuo iako se nakon njegovog najnovijeg istupa na obnoviteljskom saboru Zajednice branitelja »Gojko Šušak« to moglo očekivati.
Naime, na 16. godišnjicu smrti nekadašnjeg Tuđmanovog ministra obrane Karamarko je poručio da će »svatko u svojoj kući moći misliti što hoće, ali na javnoj sceni će morati poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su Domovinski rat, branitelji, naši poginuli, politička doktrina dr. Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška«. Je li pri tom mislio i na one koji u Vukovaru pišu ćirilicom, Karamarko za sada nije rekao.
Dok opet ne zazvoni telefon iz Bruxellesa ili mu netko ne objasni da bi za svoje javne istupe mogao odgovarati kao i imenjak mu Josić.