Ovo što radi Dinko Cvitan je jako dobro.Kad se pojave sumnje u nezakonito ponašanje osoba koje na funkcije dovodi politika ili kad prijave protiv takvih ljudi stignu u Državno odvjetništvo, potrebno je što prije započeti proceduru, ispitati o čemu se radi, te podići optužnice ili optužbe jednom zauvijek odbaciti. 

  Prema slučajevima Merzel i Sabo čini se da je upravo to ideja kojom se rukovodi novi glavni državni odvjetnik koga je postavila vladajuća koalicija, a takvo je razmišljanje ispravno jer ide k tome da se društvene napetosti uklone što je prije moguće. 

  No, da bi se mogla provoditi politika brzog podvlačenja crte, o tom istom principu hitnosti trebali bi voditi računa i sudovi. Kad su procesi protiv državnih ili lokalnih dužnosnika jednom pokrenuti, i te kako ima smisla i rezona dovršiti ih što prije. 

  Tako bi, doduše, stvari trebale funkcionirati i kad se radi o bilo kome i bilo čemu drugome, ali doista je posebno važno da institucije djeluju maksimalnom brzinom kada je, recimo, u pitanje doveden obraz kakvog ministra, kada se određenog gradonačelnika sumnjiči za korupciju ili kad u tužiteljstvo stignu svjedoci ili dokumenti o prljavim poslovima u nekoj županiji. 

  Bitno je da se – u najkraćem roku – s kompromitiranih osoba ili skine ljaga pred njihovim podređenima i nadređenima, pred političkim strankama kojima pripadaju, te pred svim građanima, ili, pak, da se takve osobe suoče s pravomoćnim presudama za djela koja su počinili. 

  Do sada se, međutim, nikad nije tako postupalo. 

 Bajić je volio čekati. Držati fajlove u ladicama. Kalkulirati. Tempirati. Igrati se boga. Nazovimo to kako tko hoće. Osobita specijalnost bila mu je progoniti one koji su politički već pali. Za vrijeme Sanaderove vlasti nije, recimo, vidio ništa, a poslije mu je sinulo i odjednom je sagledao sve. 

  Zato smo iz njegove ere naslijedili izvjestan broj dužnosnika o kojima se insinuacije nikad ne prekidaju i s kojima svatko može ispirati usta kad god mu padne na pamet. Među takvima je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, protiv koga je u Državnom odvjetništvu, navodno, svih ovih godina bilo prijava na bacanje. Tu je onda Slavko Linić, o kome neprekidno kolaju tračevi vezani za korupciju. Pod vječnom su sumnjom Tomislav Karamarko i njegove firme. Pa zadarski gazda Kalmeta, bivši predsjednik Mesić i niz drugih. 

  Nadamo se da će Dinko Cvitan i njihove slučajeve u razumnom roku staviti ad acta, bar koliko je do njega. Insinuacije o ljudima na najvišim položajima koje se niti otklanjaju, niti potvrđuju, drže cijelu javnost u nedoumici i čine društvo bolesnim. Jer svi ti ljudi stalno izlaze na izbore i ulaze u kombinacije za razne važne funkcije, a birači se za njih ili protiv njih opredjeljuju paušalno, bez dokaza ni da su krivi, ni da su pravi. 

 I utoliko je jučer bila umjesna opaska premijera Milanovića da u stranci zapravo nema elemenata ni za kakvo definitivno formalno postupanje u vezi sa Sabom i Marinom Merzel koji sve optužbe negiraju. Jer, možda su stvari za koje ih se tereti istinite, možda jedan dio, a drugi ne, ali i nevinost ipak može biti krajnja opcija. 

  Dakle, jedino je ispravno načelo da se sve takve afere okonča u najvećoj hitnosti, prvo u tužiteljstvima, a onda i na sudovima. Izgleda da je barem Cvitan počeo raditi na taj način.