Sporno je, međutim, što je Karamarko pred televizijskim kamerama lagao da nije svojim potpisom omogućio Raškoviću da regulira status branitelja. Nije jasno zašto je predsjednik HDZ-a to napravio, ali kad političara uhvate u laži to je u svakoj zemlji prvorazredni skandal
Mirko Rašković je, po svemu sudeći, od onih ljudi za koje se kaže da su premazani svim mastima. Nekadašnji profesionalac u Međuopćinskoj konferenciji Saveza komunista Dalmacije, do prije nekoliko dana bio je istaknuti dužnosnik SDSS-a, a onda je naprasno odlučio otići iz stranke nakon što je odbio potpisati podršku Zoranu Milanoviću kao mandataru. Iako je taj čovjek branio pravo Srba na službenu upotrebu ćirilice u vrijeme kad je HDZ huškao Hrvate da razbijaju dvojezične natpise u Vukovaru. Tu su onda i priče da je Rašković »iznajmljivao« usluge srpskih glasača političkim strankama koje su im bile spremne platiti dolazak iz Srbije. Riječ je, dakle, o ozbiljnom igraču.
Sasvim je zato zamislivo da je Rašković u vrijeme Domovinskog rata, dok je u Kninu nosio uniformu krajiške vojske, vlastima u Zagrebu dostavljao povjerljive informacije. I u tom slučaju nema ništa problematično da mu je Tomislav Karamarko, kao ravnatelj SOA-e, izdao uvjerenje kojim potvrđuje Raškoviću da je bio hrvatski špijun u neprijateljskoj pozadini. Ako se doista na taj način izlagao opasnosti, nema razloga da mu hrvatska država ne prizna zasluge i osigura dobru mirovinu.
Sporno je, međutim, što je Karamarko pred televizijskim kamerama lagao da nije svojim potpisom omogućio Raškoviću da regulira status branitelja. Nije jasno zašto je predsjednik HDZ-a to napravio, ali kad političara uhvate u laži to je u svakoj zemlji prvorazredni skandal. Tom se političaru jako loše piše. A Karamarko je još i kandidat za mandatara za sastavljanje Vlade i logično bi bilo da su mu, nakon što je objavljen neklasificirani dokument o Raškoviću s njegovim potpisom, šanse danas svedene na minimum.
Ali, Karamarko je dosad pokazao fantastičan imunitet na afere. To što je sada otvoreno lagao, gotovo da je zanemarivo u usporedbi s činjenicom da je on 2006. kao ravnatelj zapošljavao u SOA-i članove HDZ-a i svoje prezimenjake i na samo jedan dan, da bi ih potom transferirao kod Mladena Barišića u Carinsku upravu. Saborski Odbor za nacionalnu sigurnost utvrdio je prošle godine da je Karamarko tako izbjegavao javne natječaje, nužne da bi se zaposlilo u državnoj upravi, ali ne i u SOA-i. Vijeće za nacionalnu sigurnost je tragom toga zaključilo da je Karamarko »kršio zakon i etička načela postupanja odgovornih osoba te narušavao vjerodostojnost SOA-e«. S tim da nezakonitošću nisu smatrali i to što je u SOA-u primao i kandidate koji su prethodno pali na sigurnosnoj provjeri. Tu su praksu ocjenili tek neprihvatljivom.
Sve je ovo skupa bilo više nego dovoljno da u trenutku okonča Karamarkovu političku karijeru i njegove ambicije da postane premijer. No, Karamarko je iz ove iznimno neugodne situacije uspio izaći praktično neokrznut. Nastavio je politički djelovati kao da se ništa nije dogodilo. I dogurao je do kandidata za mandatara za sastavljanje Vlade. Stoga se i za Karamarka može reći da je, baš poput Raškovića, uvijek u stanju dočekati se na noge.
Uvodnik Dražena Ciglenečkog
Karamarku nisu naštetile ni gore stvari
Dražen Ciglenečki
06. prosinac 2015 15:57
Foto D. KOVAČEVIĆ
Sporno je, međutim, što je Karamarko pred televizijskim kamerama lagao da nije svojim potpisom omogućio Raškoviću da regulira status branitelja. Nije jasno zašto je predsjednik HDZ-a to napravio, ali kad političara uhvate u laži to je u svakoj zemlji prvorazredni skandal
Mirko Rašković je, po svemu sudeći, od onih ljudi za koje se kaže da su premazani svim mastima. Nekadašnji profesionalac u Međuopćinskoj konferenciji Saveza komunista Dalmacije, do prije nekoliko dana bio je istaknuti dužnosnik SDSS-a, a onda je naprasno odlučio otići iz stranke nakon što je odbio potpisati podršku Zoranu Milanoviću kao mandataru. Iako je taj čovjek branio pravo Srba na službenu upotrebu ćirilice u vrijeme kad je HDZ huškao Hrvate da razbijaju dvojezične natpise u Vukovaru. Tu su onda i priče da je Rašković »iznajmljivao« usluge srpskih glasača političkim strankama koje su im bile spremne platiti dolazak iz Srbije. Riječ je, dakle, o ozbiljnom igraču.
Sasvim je zato zamislivo da je Rašković u vrijeme Domovinskog rata, dok je u Kninu nosio uniformu krajiške vojske, vlastima u Zagrebu dostavljao povjerljive informacije. I u tom slučaju nema ništa problematično da mu je Tomislav Karamarko, kao ravnatelj SOA-e, izdao uvjerenje kojim potvrđuje Raškoviću da je bio hrvatski špijun u neprijateljskoj pozadini. Ako se doista na taj način izlagao opasnosti, nema razloga da mu hrvatska država ne prizna zasluge i osigura dobru mirovinu.
Sporno je, međutim, što je Karamarko pred televizijskim kamerama lagao da nije svojim potpisom omogućio Raškoviću da regulira status branitelja. Nije jasno zašto je predsjednik HDZ-a to napravio, ali kad političara uhvate u laži to je u svakoj zemlji prvorazredni skandal. Tom se političaru jako loše piše. A Karamarko je još i kandidat za mandatara za sastavljanje Vlade i logično bi bilo da su mu, nakon što je objavljen neklasificirani dokument o Raškoviću s njegovim potpisom, šanse danas svedene na minimum.
Ali, Karamarko je dosad pokazao fantastičan imunitet na afere. To što je sada otvoreno lagao, gotovo da je zanemarivo u usporedbi s činjenicom da je on 2006. kao ravnatelj zapošljavao u SOA-i članove HDZ-a i svoje prezimenjake i na samo jedan dan, da bi ih potom transferirao kod Mladena Barišića u Carinsku upravu. Saborski Odbor za nacionalnu sigurnost utvrdio je prošle godine da je Karamarko tako izbjegavao javne natječaje, nužne da bi se zaposlilo u državnoj upravi, ali ne i u SOA-i. Vijeće za nacionalnu sigurnost je tragom toga zaključilo da je Karamarko »kršio zakon i etička načela postupanja odgovornih osoba te narušavao vjerodostojnost SOA-e«. S tim da nezakonitošću nisu smatrali i to što je u SOA-u primao i kandidate koji su prethodno pali na sigurnosnoj provjeri. Tu su praksu ocjenili tek neprihvatljivom.
Sve je ovo skupa bilo više nego dovoljno da u trenutku okonča Karamarkovu političku karijeru i njegove ambicije da postane premijer. No, Karamarko je iz ove iznimno neugodne situacije uspio izaći praktično neokrznut. Nastavio je politički djelovati kao da se ništa nije dogodilo. I dogurao je do kandidata za mandatara za sastavljanje Vlade. Stoga se i za Karamarka može reći da je, baš poput Raškovića, uvijek u stanju dočekati se na noge.