Hrga želi obesmisliti samu vjeru u pošteno novinarstvo. Pa čitatelja, a da to ni ne zna, logično vodi do najvažnijeg pitanja: koliko je od Hrginoga »polemiziranja« do kontinuiranih hajki na Dežulovića, Pilsela, Tomića …? Manje nego što se čini
Dežuloviću, ti novinar nisi. Zapamtite tu rečenicu, kao simptom izvrnutog vremena, u kojemu se i zgoljne laži podmeću kao polemički argumenti. Karikaturalno neistinita, ona biva još grotesknijom kada se dozna da ju je objavila osoba koja je medijsko ime stvorila u vjerojatno najneprofesionalnijem medijskom proizvodu tranzicijske Hrvatske, znamenitim HTV-ovim »Motrištima«, bizarnoj televizijskoj slici kasnog tuđmanizma, projektu Miljenka Manjkasa, čovjeka koji je tek nedavno svoje stvarno, višegodišnje zanimanje nazvao primjerenim imenom – savjetnik HDZ-a za medije.
Mirjana Hrga, dakle, danas lice balkanske Al Jazeere, iz nekog se razloga nedavno našla pozvanom da na facebooku pljucne one koji da »falsificiraju struku«, pa je iznijela inovativan prijedlog, neka se »kolumnisti prestanu zvati novinarima«. Epohalno, nema što: tradiciju slobodnoga novinarstva dužu od dva stoljeća, u kojoj najbolji postaju kolumnistima, Hrga je eto zgromila jednim nezgrapnim pasusom na facebooku.
Odgovorio joj je Boris Dežulović, novinar i satiričar već trideset godina, zvijer ratnog reporterstva, suutemeljitelj Ferala, u novije vrijeme europski novinar godine, pjesnik i pisac, jedan od najboljih južnoslavenskih autora današnjice.
E, ali ne lezi vraže – »Dežuloviću, ti novinar nisi«, mamurluči Hrga, pa ga časti zanimljivom projekcijom: Dežulović je, veli, »običan balkanski blefer«. Balkanski blefer? Pa što bi to bilo? Bit će kakav samodopadni šaner, što poput ribe grabežljivice migolji balkanskim močvarama?
E, ako je tako, Hrga jest dala približan opis – ali ne Dežulovića, nego sebe same. Uz nužno objašnjenje: Mirjana blefer nije, jer nema u nje lukavosti. Bleferi su dvosmisleni, duhoviti i opušteni; Hrga je doslovna, grozničava i kivna. Jer je, eto, najpametnija.
Ali ne bi Hrgino raubanje interneta zavrijedilo ni riječ, da nema u njemu ipak nešto važno. »Teška ti je spoznaja da kao i prvog dana volim svoju domovinu«, leleče Hrvatica.
Dežulović valjda zna pati li zbog te Hrgine ljubavi – bit će da je ona važnija Manjkasu i Karamarku – ali važno da mi slušamo stari zlokobni šlager o »ljubavi prema domovini«, u kojem ne ide bez »Sorošovih plaćenika«, »kompleksaša«, »ozbiljnih nemoralnih parazita koji će dušu dati đavlu Sorošu« te – pazite sad – »Feral ako treba – za par stanova, Radio 101 za par mandata u uredu predsjednika koji je karijeru izgradio na vicevima o mrtvom Tuđmanu«.
E to, da Hrga napada Dežulovića, braneći navodno Feral oživljavanjem starih laži protiv onih koji su Feral s Dežulovićem i osnovali; i to, da Hrga navodno brani Radio 101 potvorujući osnivačicu tog radija koja je – u znamenitom intervjuu s Dijanom Čuljak 1996. – pred ekranima razgolitila hrga-manjkasovska Motrišta, to je vrhunac »polemičke« prijetvornosti.
Tu Hrga želi obesmisliti samu vjeru u pošteno novinarstvo. Pa čitatelja, a da to ni ne zna, logično vodi do najvažnijeg pitanja: koliko je od Hrginoga »polemiziranja« do kontinuiranih hajki na Dežulovića, Pilsela, Tomića …? Manje nego što se čini.
Pronađena zemlja Borisa Pavelića
Simptom izvrnutog vremena
Boris Pavelić
02. srpanj 2015 13:29
Foto: Biljana Gaurina / Cropix
Hrga želi obesmisliti samu vjeru u pošteno novinarstvo. Pa čitatelja, a da to ni ne zna, logično vodi do najvažnijeg pitanja: koliko je od Hrginoga »polemiziranja« do kontinuiranih hajki na Dežulovića, Pilsela, Tomića …? Manje nego što se čini
Dežuloviću, ti novinar nisi. Zapamtite tu rečenicu, kao simptom izvrnutog vremena, u kojemu se i zgoljne laži podmeću kao polemički argumenti. Karikaturalno neistinita, ona biva još grotesknijom kada se dozna da ju je objavila osoba koja je medijsko ime stvorila u vjerojatno najneprofesionalnijem medijskom proizvodu tranzicijske Hrvatske, znamenitim HTV-ovim »Motrištima«, bizarnoj televizijskoj slici kasnog tuđmanizma, projektu Miljenka Manjkasa, čovjeka koji je tek nedavno svoje stvarno, višegodišnje zanimanje nazvao primjerenim imenom – savjetnik HDZ-a za medije.
Mirjana Hrga, dakle, danas lice balkanske Al Jazeere, iz nekog se razloga nedavno našla pozvanom da na facebooku pljucne one koji da »falsificiraju struku«, pa je iznijela inovativan prijedlog, neka se »kolumnisti prestanu zvati novinarima«. Epohalno, nema što: tradiciju slobodnoga novinarstva dužu od dva stoljeća, u kojoj najbolji postaju kolumnistima, Hrga je eto zgromila jednim nezgrapnim pasusom na facebooku.
Odgovorio joj je Boris Dežulović, novinar i satiričar već trideset godina, zvijer ratnog reporterstva, suutemeljitelj Ferala, u novije vrijeme europski novinar godine, pjesnik i pisac, jedan od najboljih južnoslavenskih autora današnjice.
E, ali ne lezi vraže – »Dežuloviću, ti novinar nisi«, mamurluči Hrga, pa ga časti zanimljivom projekcijom: Dežulović je, veli, »običan balkanski blefer«. Balkanski blefer? Pa što bi to bilo? Bit će kakav samodopadni šaner, što poput ribe grabežljivice migolji balkanskim močvarama?
E, ako je tako, Hrga jest dala približan opis – ali ne Dežulovića, nego sebe same. Uz nužno objašnjenje: Mirjana blefer nije, jer nema u nje lukavosti. Bleferi su dvosmisleni, duhoviti i opušteni; Hrga je doslovna, grozničava i kivna. Jer je, eto, najpametnija.
Ali ne bi Hrgino raubanje interneta zavrijedilo ni riječ, da nema u njemu ipak nešto važno. »Teška ti je spoznaja da kao i prvog dana volim svoju domovinu«, leleče Hrvatica.
Dežulović valjda zna pati li zbog te Hrgine ljubavi – bit će da je ona važnija Manjkasu i Karamarku – ali važno da mi slušamo stari zlokobni šlager o »ljubavi prema domovini«, u kojem ne ide bez »Sorošovih plaćenika«, »kompleksaša«, »ozbiljnih nemoralnih parazita koji će dušu dati đavlu Sorošu« te – pazite sad – »Feral ako treba – za par stanova, Radio 101 za par mandata u uredu predsjednika koji je karijeru izgradio na vicevima o mrtvom Tuđmanu«.
E to, da Hrga napada Dežulovića, braneći navodno Feral oživljavanjem starih laži protiv onih koji su Feral s Dežulovićem i osnovali; i to, da Hrga navodno brani Radio 101 potvorujući osnivačicu tog radija koja je – u znamenitom intervjuu s Dijanom Čuljak 1996. – pred ekranima razgolitila hrga-manjkasovska Motrišta, to je vrhunac »polemičke« prijetvornosti.
Tu Hrga želi obesmisliti samu vjeru u pošteno novinarstvo. Pa čitatelja, a da to ni ne zna, logično vodi do najvažnijeg pitanja: koliko je od Hrginoga »polemiziranja« do kontinuiranih hajki na Dežulovića, Pilsela, Tomića …? Manje nego što se čini.