Savjetujem, opominjem i potičem svoju braću u Gospodinu Isusu Kristu: kad idu svijetom neka se ne svađaju i ne prepiru niti druge osuđuju; već neka budu blagi, miroljubivi i čedni, skromni i ponizni, govoreći uljudno sa svakim kako se dolikuje.« Tako, između ostalog, stoji zapisano u Pravilu Reda manje braće, Franjevaca, koje je 29. studenog 1223. godine bulom potvrdio papa Honorije III..
Bilo bi lijepo kad bi Pravilo po kojem imaju živjeti pročitali i kninski franjevci, koji ovih dana na internet portalu svoje župe razapinju dvije srednjoškolske profesorice, jer su se spomenute usprotivile da se u službeni program ovogodišnje mature uvrsti i blagoslov maturanata. Profesorice Olgica Vrdoljak i Nada Jakovčević svoje protivljenje obrazložile su tvrdnjom da bi katolički blagoslov na maturi podrazumijevao diskriminaciju učenika drugih vjeroispovijesti, a pritom su se pozvale i na Ustav, koji kaže da su vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države. S obzirom da su kninske srednje škole (još državne, profesorice su imale na čemu temeljiti svoju odluku. Kninskim franjevcima ovakvi stavovi se nisu niti najmanje svidjeli.
Zato su profesoricama odlučili ispostaviti račun za njihovu »nepromišljenost«. – Na čelo diverzije postavile su se dvije učiteljice, članica i simpatizerka SDP-a: Olgica Vrdoljak i Nada Jakovčević. Spomenutom dvojcu potpora i ideološki vođa bio je Mirko Antunović, predsjednik lokalnog SDP-a i ujedno ravnatelj jedne od škola čiji su maturanti slavili. (…) Kada već nisu uspjeli u perfidnoj nakani da skinu molitvu s programa i apsolutnoj većini ukradu blagoslov, odlučili su se za akciju na samu večer maturalne zabave u petak, 15. svibnja. (…) Kako im smicalica nije pošla za rukom, odlučili su se za očajnički potez – za vrijeme molitve ostali su sjediti. Pred punom salom učenika i učitelja koji su se držali dostojanstveno i pobožno molili, spomenuti trojac (i učiteljica Zvjezdana Pavlagić) odlučio je na krajnje nekulturan – i za kršćanstvo uvredljiv – način posvjedočiti vlastiti intelektualno-društveni doseg, objavili su franjevci na Internet stranicama svog samostana i župe.
Profesorice su pritom optužene da »ne poštuju religiozne osjećaje apsolutne većine svojih učenika«, a autori teksta zapitali su se »koliko su one dorasle poslanju odgoja pojedinaca za zrelo društvo«. Nisu franjevci bježali niti od politike, što je i red, jer prvi napad na profesorice stigao je iz redova HDZ-a. Na portalu franjevačkog samostana ističe se da SDP u Kninu igra neznatnu ulogu, odnosno da profesorice »sitnim igrama i igricama dugoročno nanose štetu sebi i vlastitoj partiji«. U toj franjevačkoj čorbi svađe našlo se i mjesta za osudu komunizma, za priču o progonu svećenika i osudu doktrine novog komunizma. Svega se kod kninskih franjevaca našlo, osim poštivanja citiranog pravila vlastitog reda: »… kad idu svijetom neka se ne svađaju i ne prepiru niti druge osuđuju; već neka budu blagi, miroljubivi i čedni, skromni i ponizni, govoreći uljudno sa svakim kako se dolikuje«. Kao bose po trnju, dakle, provele su se dvije kninske profesorice koje su pomislile da je slovo Ustava ozbiljna stvar i da se čovjek na njega može pozvati kad je u pitanju juriš Katoličke crkve na sekularnu državu. U tome su, dakako, profesorice pokazale priličnu naivnost, jer država od najveće vjerske zajednice jest odvojena zakonom, ali u praksi stvari stoje bitno drugačije.
Cijeli jedan broj novina koje držite u rukama s lakoćom bi se mogao ispuniti primjerima koji dokazuju da vjerska zajednica kojoj pripadaju kninski franjevci od države nije odvojena. Reakcije na pokušaj da se kninskim svećenicima pokaže da im nije mjesto na službenoj proslavi mature bile su očekivane, ali takvu reakciju franjevaca teško je mogao očekivati onaj tko vjeruje da Manja braća uistinu žive u skladu s onim što propovijedaju. Umjesto mira i dobra, dvije profesorice dobile su od franjevaca besplatno razapinjanje. Svećenici se pritom nisu pitali hoće li se među njihovom pastvom naći kakav fanatik, koji će na teorijsku bazu dodati i batinašku nadgradnju. Sudeći po tonu teksta kojim se profesoricama sudi i presuđuje po kratkom postupku, možda franjevci i priželjkuju da pobornicama sekularne države netko pokaže gdje im je u Kninu mjesto. Na koncu, profesorice su, vjerujemo, svoje mjesto i same otkrile, jer maturanti su na koncu uredno blagoslovljeni u službenom programu proslave mature. Bio je to siledžijski blagoslov.
‘Ladovina Ladislava Tomičića
Siledžijski blagoslov u Kninu
Ladislav Tomičić
24. svibanj 2015 08:25
Savjetujem, opominjem i potičem svoju braću u Gospodinu Isusu Kristu: kad idu svijetom neka se ne svađaju i ne prepiru niti druge osuđuju; već neka budu blagi, miroljubivi i čedni, skromni i ponizni, govoreći uljudno sa svakim kako se dolikuje.« Tako, između ostalog, stoji zapisano u Pravilu Reda manje braće, Franjevaca, koje je 29. studenog 1223. godine bulom potvrdio papa Honorije III..
Bilo bi lijepo kad bi Pravilo po kojem imaju živjeti pročitali i kninski franjevci, koji ovih dana na internet portalu svoje župe razapinju dvije srednjoškolske profesorice, jer su se spomenute usprotivile da se u službeni program ovogodišnje mature uvrsti i blagoslov maturanata. Profesorice Olgica Vrdoljak i Nada Jakovčević svoje protivljenje obrazložile su tvrdnjom da bi katolički blagoslov na maturi podrazumijevao diskriminaciju učenika drugih vjeroispovijesti, a pritom su se pozvale i na Ustav, koji kaže da su vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države. S obzirom da su kninske srednje škole (još državne, profesorice su imale na čemu temeljiti svoju odluku. Kninskim franjevcima ovakvi stavovi se nisu niti najmanje svidjeli.
Profesorice su pritom optužene da »ne poštuju religiozne osjećaje apsolutne većine svojih učenika«, a autori teksta zapitali su se »koliko su one dorasle poslanju odgoja pojedinaca za zrelo društvo«. Nisu franjevci bježali niti od politike, što je i red, jer prvi napad na profesorice stigao je iz redova HDZ-a. Na portalu franjevačkog samostana ističe se da SDP u Kninu igra neznatnu ulogu, odnosno da profesorice »sitnim igrama i igricama dugoročno nanose štetu sebi i vlastitoj partiji«. U toj franjevačkoj čorbi svađe našlo se i mjesta za osudu komunizma, za priču o progonu svećenika i osudu doktrine novog komunizma. Svega se kod kninskih franjevaca našlo, osim poštivanja citiranog pravila vlastitog reda: »… kad idu svijetom neka se ne svađaju i ne prepiru niti druge osuđuju; već neka budu blagi, miroljubivi i čedni, skromni i ponizni, govoreći uljudno sa svakim kako se dolikuje«. Kao bose po trnju, dakle, provele su se dvije kninske profesorice koje su pomislile da je slovo Ustava ozbiljna stvar i da se čovjek na njega može pozvati kad je u pitanju juriš Katoličke crkve na sekularnu državu. U tome su, dakako, profesorice pokazale priličnu naivnost, jer država od najveće vjerske zajednice jest odvojena zakonom, ali u praksi stvari stoje bitno drugačije.
Cijeli jedan broj novina koje držite u rukama s lakoćom bi se mogao ispuniti primjerima koji dokazuju da vjerska zajednica kojoj pripadaju kninski franjevci od države nije odvojena. Reakcije na pokušaj da se kninskim svećenicima pokaže da im nije mjesto na službenoj proslavi mature bile su očekivane, ali takvu reakciju franjevaca teško je mogao očekivati onaj tko vjeruje da Manja braća uistinu žive u skladu s onim što propovijedaju. Umjesto mira i dobra, dvije profesorice dobile su od franjevaca besplatno razapinjanje. Svećenici se pritom nisu pitali hoće li se među njihovom pastvom naći kakav fanatik, koji će na teorijsku bazu dodati i batinašku nadgradnju. Sudeći po tonu teksta kojim se profesoricama sudi i presuđuje po kratkom postupku, možda franjevci i priželjkuju da pobornicama sekularne države netko pokaže gdje im je u Kninu mjesto. Na koncu, profesorice su, vjerujemo, svoje mjesto i same otkrile, jer maturanti su na koncu uredno blagoslovljeni u službenom programu proslave mature. Bio je to siledžijski blagoslov.