U HSS-u je, naime, godinama na djelu potpuno zanemarivanje činjenice da je u današnje vrijeme ključno predstavljati stranku kroz medije. I to se HSS-u ne samo o ovom slučaju itekako osvetilo. Problem je i u tome što HSS godinama djeluje kao interesna skupina koju vode ljudi koje politika ne zanima
Nakon smrti Drage Stipca, prvog postkomunističkog predsjednika stranke, HSS više nije imao predsjednika kojeg politika previše zanima. Od tada, a to je negdje sredina devedesetih, pa sve do danas HSS javno djeluje isključivo i jedino kao svojevrsni poljoprivredni sindikat. Jedine dvije inicijative stranke u zadnjih 20 godina koje nemaju izravne veze s agrarom bile su traženje gospodarskog pojasa, te protivljenje prodaji Sunčanog Hvara slovenskim investitorima navodno jako bliskima SDP-u.
Oba su slučaja naštetila tadašnjoj vladajućoj šesteročlanoj koaliciji, a da sam HSS od toga nije imao ama baš nikakve koristi. Naprosto građani nisu uspjeli shvatiti zašto je gospodarski pojas odjednom tako jako bitan, te zbog čega je točno upitna privatizacija Sunčanog Hvara. U HSS-u je, naime, godinama na djelu potpuno zanemarivanje činjenice da je u današnje vrijeme ključno predstavljati stranku kroz medije. I to se HSS-u ne samo o ovom slučaju itekako osvetilo.
Problem je i u tome što HSS godinama djeluje kao interesna skupina koju vode ljudi koje politika ne zanima. HSS je postao više zajednički nazivnik interesnih skupina vezanih uz poljoprivredu, a pun manje politička stranka u pravom smislu riječi. Politika kao promicanje nekih vrijednosti u HSS-u godinama ne postoji. Od vodećih ljudi stranke jedina političarka u punom smisle te riječi, slagali se s njom ili ne, cijelo ovo vrijeme jest Marijana Petir.
Naravno postoje i brojne objektivne poteškoće. Problem HSS-a jest i u tome što je politički prostor za takvu stranku u najvećoj mjeri već odavno popunio HDZ. Istina, pomak ove stranke udesno prije četiri godine ostavio je stanoviti prostor na desnom centru, ali ga već desetljećima devastirani HSS nije mogao popuniti čak i da je pokušao.
Takva je prilika postojala i nakon 3. siječnja 2000. kada je HDZ bio na konopcima, a HSS na vrhuncu snage sa 16 saborskih zastupnika u Saboru. Međutim, i tada je potpuna nezainteresiranost vodstva stranke za bavljenje politikom, kao i činjenica da je na čelo HDZ-a došao politički umjereni Ivo Sanader, spriječila uzlet HSS-a.
I treba svakako reći da nije sva odgovornost na donedavnom predsjedniku Branku Hrgu. Devastacija stranke traje skoro 20 godina i nijedan od njegovih protukandidata u tom razdoblju nije napravio ništa da se išta u stranci promijeni nabolje. Jedina je Hrgova greška to što je zaista loše ispregovarao liste s HDZ-om pa je ispalo da i neke »tramvaj stranke« unutar Domoljubne koalicije dobiju isto ili više zastupnika od HSS-a.
Ali i da se osvojilo četiri ili pet, a ne samo jedan mandat to ne bi promijenilo suštinski baš ništa. HSS bi i dalje bio u konstantnom padu i na putu da postane suvišna stranka u hrvatskom političkom prostoru. Ipak novom predsjedniku treba dati šansu. Ako ništa drugo pobijedio je u pravoj političkoj utakmici.
Time je HSS ipak ostao korak iznad recimo HNS-a koji je zadnji pravi izbor za predsjednika stranke imao još tamo sredinom devedesetih kada je Radimir Čačić pobijedio Ivicu Vrkića. Beljak ima puni izborni legitimitet da pokuša promijeniti stranku i tako je u zadnji čas spasiti od gotovo sigurne propasti. Mada vrijeme za spašavanje samo što nije isteklo. Ako ga uopće još ima.
Putevi i stranputice Zlatka Crnčeca
HSS korak do propasti
Zlatko Crnčec
21. ožujak 2016 13:39
Snimio Darko JELINEK
U HSS-u je, naime, godinama na djelu potpuno zanemarivanje činjenice da je u današnje vrijeme ključno predstavljati stranku kroz medije. I to se HSS-u ne samo o ovom slučaju itekako osvetilo. Problem je i u tome što HSS godinama djeluje kao interesna skupina koju vode ljudi koje politika ne zanima
Nakon smrti Drage Stipca, prvog postkomunističkog predsjednika stranke, HSS više nije imao predsjednika kojeg politika previše zanima. Od tada, a to je negdje sredina devedesetih, pa sve do danas HSS javno djeluje isključivo i jedino kao svojevrsni poljoprivredni sindikat. Jedine dvije inicijative stranke u zadnjih 20 godina koje nemaju izravne veze s agrarom bile su traženje gospodarskog pojasa, te protivljenje prodaji Sunčanog Hvara slovenskim investitorima navodno jako bliskima SDP-u.
Oba su slučaja naštetila tadašnjoj vladajućoj šesteročlanoj koaliciji, a da sam HSS od toga nije imao ama baš nikakve koristi. Naprosto građani nisu uspjeli shvatiti zašto je gospodarski pojas odjednom tako jako bitan, te zbog čega je točno upitna privatizacija Sunčanog Hvara. U HSS-u je, naime, godinama na djelu potpuno zanemarivanje činjenice da je u današnje vrijeme ključno predstavljati stranku kroz medije. I to se HSS-u ne samo o ovom slučaju itekako osvetilo.
Problem je i u tome što HSS godinama djeluje kao interesna skupina koju vode ljudi koje politika ne zanima. HSS je postao više zajednički nazivnik interesnih skupina vezanih uz poljoprivredu, a pun manje politička stranka u pravom smislu riječi. Politika kao promicanje nekih vrijednosti u HSS-u godinama ne postoji. Od vodećih ljudi stranke jedina političarka u punom smisle te riječi, slagali se s njom ili ne, cijelo ovo vrijeme jest Marijana Petir.
Naravno postoje i brojne objektivne poteškoće. Problem HSS-a jest i u tome što je politički prostor za takvu stranku u najvećoj mjeri već odavno popunio HDZ. Istina, pomak ove stranke udesno prije četiri godine ostavio je stanoviti prostor na desnom centru, ali ga već desetljećima devastirani HSS nije mogao popuniti čak i da je pokušao.
Takva je prilika postojala i nakon 3. siječnja 2000. kada je HDZ bio na konopcima, a HSS na vrhuncu snage sa 16 saborskih zastupnika u Saboru. Međutim, i tada je potpuna nezainteresiranost vodstva stranke za bavljenje politikom, kao i činjenica da je na čelo HDZ-a došao politički umjereni Ivo Sanader, spriječila uzlet HSS-a.
I treba svakako reći da nije sva odgovornost na donedavnom predsjedniku Branku Hrgu. Devastacija stranke traje skoro 20 godina i nijedan od njegovih protukandidata u tom razdoblju nije napravio ništa da se išta u stranci promijeni nabolje. Jedina je Hrgova greška to što je zaista loše ispregovarao liste s HDZ-om pa je ispalo da i neke »tramvaj stranke« unutar Domoljubne koalicije dobiju isto ili više zastupnika od HSS-a.
Ali i da se osvojilo četiri ili pet, a ne samo jedan mandat to ne bi promijenilo suštinski baš ništa. HSS bi i dalje bio u konstantnom padu i na putu da postane suvišna stranka u hrvatskom političkom prostoru. Ipak novom predsjedniku treba dati šansu. Ako ništa drugo pobijedio je u pravoj političkoj utakmici.
Time je HSS ipak ostao korak iznad recimo HNS-a koji je zadnji pravi izbor za predsjednika stranke imao još tamo sredinom devedesetih kada je Radimir Čačić pobijedio Ivicu Vrkića. Beljak ima puni izborni legitimitet da pokuša promijeniti stranku i tako je u zadnji čas spasiti od gotovo sigurne propasti. Mada vrijeme za spašavanje samo što nije isteklo. Ako ga uopće još ima.