Rat između frakcija u HDZ-u ili pak između koalicijskih partnera u Vladi, kako se gleda, poprimio je novu dimenziju: sad su u ratu dva ministarstva, obrazovanja i uprave, nakon što je ministar uprave Lovro Kuščević ministrici obrazovanja iz HNS-a Blaženki Divjak dokinuo Zakon o udžbenicima jer je napisan u ženskom rodu.

Riječju, u zakonu se spominju učiteljice, a ne učitelji, a to je zasmetalo jednom od najkonzervativnijih ministara u Plenkovićevu kabinetu, Bračaninu Kuščeviću, onom koji najčešće pozdravlja s hvaljen Isus, i po tome je »najpopularniji«.

Inače, zakoni su u Hrvatskoj pisani u muškom rodu, s objašnjenjem da se sve imenice odnose i na ženski rod. U ovom slučaju, ministrica Divjak namjerno je napisala zakonski tekst u ženskom rodu, kako sama kaže, da bi se osvijestilo da može i drugačije. Zašto ne bismo razbijali stereotipe, pita se HNS-ova ministrica, a iz Ministarstva uprave poručuju da je tekst odbijen »jer se treba voditi odredbama drugih važećih zakona«.

Dakle, bilo kakvog iskoraka ili reforme, u hrvatskom društvu ne može biti. To i sama Vlada, unutar sebe, dokida, premda je jedna od glavnih mantri HDZ-a i na izborima i kasnije u izjavama premijera Plenkovića bila upravo riječ »reforma«.

Premda je u školama velika većina upravo učiteljica i ravnateljica, kruto HDZ-ovsko Ministarstvo uprave samo sebi ne dozvoljava da se provede apsolutno nikakva reforma, čak ni ona koja bi imala samo simboličan karakter, kakva je bila ova inicijativa ministrice Divjak.

Naravno, taj kruti Kuščevićev stav podržala je među prvima Bruna Esih iz Nezavisnih za Hrvatsku, koja misli da se muški rod odnosi na čovjeka općenito, dakle i na muškarca i ženu. Što je onda ženski rod? On se ne odnosi na čovjeka? Zastrašujuća je uskogrudnost dijela hrvatskih političara u 21. stoljeću, a još je slađe kad u tome prednjače upravo žene s desnog političkog spektra.

U cijeloj priči vjerojatno je u pozadini ipak činjenica da se uopće spominje riječ rod u tumačenju ovako pisanog zakona. Rod, to je riječ od koje se ježe pripadnici konzervativne revolucije. To su oni isti koji u Hrvatskoj i njenom pravosuđu ne nalaze razloga da se ikakvom prijavom sankcionira Thompson zbog uzvikivanja ZDS na proslavi Oluje u Glini, i nemoguće se ne složiti s IDS-ovim Ivanom Jakovčićem koji je jučer rekao: Thompson treba dobiti sve moguće kazne jer on to namjerno radi. Oni žele mlade pretvoriti u neoustaše, i to je opasnost za naše društvo.

Na djelu je provođenje cijelog jednog koncepta »unazadnjivanja« hrvatskog društva. Zato su, makar sitne, provokacije kakva je bila ova ministrice Divjak, itekako dobrodošle.

Na kraju, i sam sustav će unutar sebe morati popustiti pred progresom. Tako je to u ljudskoj civilizaciji, napredak se ne može zaustaviti.

Pravosuđe će morati kažnjavati ustaške poklike, a uprava priznati da, gle čuda, postoje i žene.

Blaženka Divjak, Marko Perković Thompson, Zakon o udžbenicima