Pregled tjedna - Novi list

Snimio Darko JELINEK

Na fešti Svetog Duje, prošetala je sa Splićanima u upadljivoj bijeloj haljini s otvorenim ramenima, crnim obrubima i dramatično ovješenim »puf« rukavima. Kombinaciju je zaokružila bijelim šeširom sa širokim obodom i crnom mašnom. Gospođa je po zanimanju liječnica, a njen muž je gradonačelnik – Andro Krstulović Opara. Gradonačelnički par dočekao je predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović i ostale visoke goste, zajedno su krenuli u procesiju i na misu. Zabavna štampa naglasila je da je gradonačelnikova supruga nosila kreaciju koja »plijeni pozornost«. Otkrili su da je riječ o haljini poznatog brenda tog i tog, koja košta 290 funti, oko 2.500 kuna.Ovdje se inače ne bavimo modom. Ali nekad je moda specijalna ekstenzija određenog tipa politike, pa je zato sada i završila kod nas. Etiketa kaže da ni za političare, a ni za njihove partnere/ice koji ih prate u službenim prigodama – nije prikladno da izgledaju napadno i razmetljivo. Budući da predstavljaju javni servis, koji bi trebao marljivo i skromno služiti građanima, morali bi se kloniti upadljivih modnih bravura i samoisticanja izgledom. Pravilo je suzdržanost umjesto pretencioznosti ili, božesačuvaj, bahatosti. To se zove finoća. Obući se kao britanska vojvotkinja na konjskim trkama nešto je sasvim suprotno. Znamo da bračni par Krstulović, s prihodom od blizu 40.000 kuna, može sebi priuštiti da se gospođa pokaže u posebnom i nadmoćnom izdanju, ali njena uloga morala ju je zaustaviti u naumu da cijeli Split zine kad ona kroči među običan svijet. No, obitelj nije pokazala takt ni lani, kad je Krstulović Opara dodjeljivao gradske stipendije za socijalno ugrožene učenike i studente. Financijsku pomoć zajednice za učenje i studiranje dobila je tada i – gradonačelnikova kći.

UTORAK Čekaju li da se i kosti Horvatinčićevih žrtava raspadnu?

Prije sedam godina, sedam, Tomislav Horvatinčić svojim je gliserom presudio životima talijanskog bračnog para, a suđenje mu tek treba početi. Sudilo mu se, doduše, već jest, prvi put je kažnjen samo uvjetno, na 20 mjeseci, drugi put je prošao savršeno, oslobođen je. Dva puta su presude rušene i sad je sve opet vraćeno na početak. Dakle, kao da postupka nije ni bilo. Sedam godina obitelj poginulih čeka na zadovoljštinu, nje nema, a kad će, ne zna se. Nekidan čitam da su hrvatski suci, u istraživanju Europske mreže sudbenih vijeća, svoj rad ocijenili izvrsnim ocjenama. Na ljestvici od jedan do deset, ukupno su sebi dali ocjenu 8,3, pri čemu 42 posto smatra da zaslužuju čistu desetku. Hrvatska javnost nema dojam da takvo savršenstvo vlada u našem sudstvu i pravosuđu. Znam, reći će odmah da se ne može suditi o svima na temelju »pojedinačnih ekscesa«. Pa i ne može se, ali blamaže se kod nas nižu jedna za drugom. Horvatinčićeva šibenska sutkinja Maja Šupe dva puta je promašila. Dva puta je počinila niz povreda kaznenog postupka. Njene su presude nategnute u Horvatinčićevu korist, nelogične, neuvjerljive, nefundirane, proturječne dokazima, apsurdne. Zašto joj je Županijski sud u Zadru dopustio da, nakon tolikih zamjerki, sudi ponovo, to je građanima posve nejasno i neshvatljivo. Sad je pala i ta nova presuda u kojoj je odjednom afirmirala »sinkopu«. O tom, dotad nespomenutom, Horvatinčićevom neurološkom stanju u trenutku nesreće, iskaz joj je dala njegova intimna partnerica, koja je prvi put pjevala sasvim drugu pjesmu. Ali cijela ta bijedna predstava ide na dušu i drugostupanjskom Županijskom sudu u Zadru, koji se tek sada sjetio da treba ponoviti proces bez Maje Šupe i sa posve novim vijećem. Ovo pravosuđe izgleda čeka da se i kosti žrtava raspadnu, imaju oni vremena. A čistih desetki kao u priči.

SRIJEDA Dalićkine pijavice u Agrokoru

U svakom poslu s razlogom postoje pravila o transparentnosti i izbjegavanju sukoba interesa. U ovom mome, recimo, da ne smijem pisati o kompaniji u kojoj radi moj muž iako o njoj, vjerujte, svašta znam. Nije mi dopušteno problematizirati politiku tvrtke čije dionice posjedujemo ja ili članovi moje obitelji. Ne smijem nazivati ministre i tražiti uslugu. Ne smijem u tekstovima protežirati svoje prijatelje, ni otvoreno, ni prikriveno, recimo tvrditi da su oni najbolji kandidati za neke položaje. Ne smijem pisati o političarima s kojima slavim rođendane, ne slavim ih s nijednim, ali načelno. To su jednostavne stvari koje potpredsjednica Vlade i premijer ili stvarno ne razumiju – što nije uvjerljivo – ili misle da ih mi drugi ne razumijemo pa će nas obrlatiti. Afera s mailovima Martine Dalić i njenog tajnog društva konfidenata, prijatelja i poslovnih partnera iz prošlosti, s kojima je kuhala »rješenje« za Agrokor, pokazuje groteskne razmjere te bludnje, ili obične laži, u vrhu vrhova naše vlade. Pored kompletnog državnog aparata koji plaćamo da piše zakone, a koji onda može – budući da je, na žalost, pun stručno insuficijentnih političkih kadrova – angažirati kao pripomoć i vanjske stručnjake, potpredsjednica Vlade iza kulisa saziva neformalnu skupinu po svom privatnom izboru. Za njih se ne zna, nisu imenovani, proces nije ni minimalno transparentan, sastaju se po »niskoprofilnim« restoranima i imaju kodna imena. Oni pišu zakon, a onda se instaliraju na čelo tog svog zakona i kao pijavice se instantno financijski namiruju milijunskim honorarima. Dalić operira po Agrokoru kao da je to njena privatna prćija. Pa ako tu nema zloporabe položaja i ovlasti, zloporabe povlaštenih informacija i trgovine utjecajem, kao što su lijepo naredali u 24 sata, onda od danas sve može biti dopušteno. DORH? Dražene Jeleniću? Slušamo vas.

ČETVRTAK Ministar Marić poklanja državno kao ćaćino

Fond gospodarske suradnje Prosperus-Invest iz Zagreba, čiji se šef zove Joško Miliša, dobio je od Ministarstva državne imovine lijep poklon. Na moj stol sletjela su dva zapisnika sa sastanaka između predstavnice Ministarstva državne imovine i opunomoćenika Prosperus-investa. U prvome, od 12. ožujka ove godine, stoji da Ministarstvo »predaje na upravljanje« Prosperus-Investu kamp Uvala Slana u Selcu. Drugi zapisnik, sačinjen dva dana kasnije, kaže da Ministarstvo državne imovine istom Fondu »predaje na upravljanje« Turističko naselje Perna na Orebiću s Hotelom Komodor i kampom. Objekti u Selcu i na Orebiću u državnom su vlasništvu, a njima je do prije pola godine upravljala državne tvrtka Adriatic Club, čiji portfelj čini više turističkih odmarališta bivše JNA. Ona su uglavnom na perfektnim lokacijama uz obalu, ali su zapuštena i treba im obnova. No, ministarstvo Gorana Marića u listopadu prošle godine izuzima Selce i Orebić iz Adriatic Cluba i proglašava se direktno nadležnim za te kapacitete. Nakon nekoliko mjeseci, bez natječaja ih dodjeljuje Prosperus-Investu. Tako Prosperus na Orebiću preuzima Hotel Komodor (oko 10.000 kvadrata), prateće objekte (ukupno oko 600 kvadrata), samoposlugu i prekrasni kamp s više od 1600 kvadrata pod bungalovima. U Selcu ulaze u Club Vala, hotel s wellnesom, dječjim bazenom, restoranom i drugim objektima koji ukupno zapremaju više od 1100 kvadrata. Ne znamo je li Miliša možda nečim zadužio ministra Gorana Marića da mu se ovako galantno revanšira. A je li se na išta morao obavezati Prosperus-invest, sretni dobitnik državne imovine koju može odmah komercijalno koristiti, to u zapisniku ne piše. Ali za svako ulaganje od jedne kune, dobiva još jednu kunu od države. Tako bi, svega mi, i moja baba znala biti poduzetnica.

PETAK Bilo kuda, idiota svuda

Zastupnik vladajuće stranke u parlamentu Japana Kanji Kato okomio se na stranačkom skupu na žene koje nemaju djece ili ih nemaju dovoljno. One su teret za društvo, rekao je. Svaka mlada Japanka trebala bi imati barem troje, prenosi BBC. Ako se ne udate – poručio je djevojkama 72-godišnji Kato – završit ćete u staračkom domu koji će plaćati tuđa djeca. To je izazvalo buru među zastupnicama. Jedna mu je odgovorila da su njegove »preporuke« doslovno seksualno maltretiranje žena. Imamo i mi u Hrvatskoj takvih koji smatraju da je žena stroj za rađanje i da je to njena prava i osnovna svrha. Kato se na kraju nevoljko ispričao iako je ostao pri stavu da je rađanje domoljubna dužnost svake japanske žene. I tamo je demografska kriza na vrhuncu. Lani je rođeno najmanje djece od njihovog prvog popisa stanovništva1899. godine. Novčani poticaji i druge pronatelitetne mjere, koje je uvela vlada, ne daju rezultate, pa je zastupnik Kato odlučio svaliti krivicu na žene. Što da se kaže, bilo kuda, idiota svuda.