Naravno da je potrebno malo nasilja kada provodite push-back, ali morate vidjeti i kakav je to teren – tako je predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović rekla u razgovoru s novinarom švicarske javne televizije, otkrivajući slabo čuvano hrvatsku javnu tajnu o nasilju nad migrantima. Kad je njezina izjava stavljena na uvid međunarodnoj javnosti, Kolinda Grabar-Kitarović je shvatila da se treba »vaditi« pa je primijenila staru metodu. Okrivila je medij koji je prenio njezinu izjavu.

– Ono što je švicarska televizija napravila nema veze s nikakvih profesionalizmom, napravili su ono što rade najgori tabloidi u ovom svijetu. Dakle, uz to što je napravila švicarska televizija ništa neće promijeniti činjenicu da hrvatska policija radi profesionalno, rade s velikom razinom humanosti prema svim tim ljudima, da ih razumiju, da primjena ne nasilja, kako su oni preveli, nego primjena odgovarajuće sile, što nije isto što i nasilje, dakle ja sam rekla odgovarajuća sila, ne prelazi granice propisane hrvatskim i europskim zakonodavstvom, ali ona je ponekad nužna, »vadila« se predsjednica.

Međutim, švicarsku javnu televiziju njezina argumentacija nije impresionirala. »Tri puta smo provjerili prijevod s engleskog na njemački prije objave priloga. Predsjednica je doista koristila frazu ‘a little bit of force’, koju smo preveli s ‘ein bisschen Gewalt’ (u smislu policijskog korištenja sile)«, odgovorio je Georg Hasler, novinar švicarske javne televizije koji je vodio intervju s Kolindom Grabar Kitarović.

»SRF ističe da je intervju s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović tokom njenog državnog posjeta Švicarskoj vođen u skladu sa svim profesionalnim standardima. Konkretno, pitali smo jasna, transparentna pitanja o našem istraživanju na hrvatsko-bosanskoj granici. Ne možemo razumjeti optužbe za dekontekstualizaciju, jer smo emitirali i pitanja i trenutne odgovore predsjednice Grabar-Kitarović«, poručili su sa švicarske javne televizije.

Hrvatska predsjednica tako je u spomenar svojih neinteligentnih izjava mogla upisati još jednu, a većinski dio hrvatske javnosti dobio je još jednu priliku da se zabavi migrantskom problematikom, uz neizbježne psovke, kletve, besprizornu bezosjećajnost i sve što već uz predmetnu temu ide.

​Kako je u spomenutom spomenaru Kolinde Grabar-Kitarović ostalo još puno praznih stranica, ona je pohitala hrvatske novinare i novinarke poučiti da se ne bi smjeli povoditi za stranim medijima, da bi morali predstaviti hrvatsku stranu priče.

Tako je uz migrante na dnevni red stavila dobrom dijelu građana i građanki omraženu profesiju pa je taj dio javnosti mogao nastaviti uživati uz psovke, kletve i optužbe za izdaju, koje su, naravno, izručene na novinarske adrese.

Uslijedila je reakcija Hrvatskog novinarskog društva, koje je predsjednici objasnilo da posao novinara nije da drže hrvatsku stranu priče, nego da objavljuju činjenice, ali ta reakcija neće zanimati gotovo nikog, baš kao što predsjedničine neinteligentne izjave neće niti najmanje naškoditi njezinoj popularnosti.

Na koncu, Kolinda Grabar-Kitarović iskoristila je priliku da postavi jedno zanimljivo pitanje: »Dakle, zanima me kako bi reagirala švicarska granična policija kad bi se na njihovim granicama našlo onoliko migranata koliko se danas nalazi na granici Bosne i Hercegovine.«

​Odgovor na to pitanje predsjednica bi mogla naći u romanima Ericha Marie Remarquea. Prije Drugog svjetskog rata Švicarska je na svojim granicama imala sličan problem, ali, dakako, u pitanju nisi bili migranti iz Afganistana i Sirije, nego Židovi iz Hitlerove Njemačke.

Švicarska policija postupala je onako kako danas postupa Republika Hrvatska: Židove je vraćala u zemlju iz koje su, spašavajući golu kožu, pokušali preći švicarsku granicu.

Vremena se mijenjaju, okrutnost svijeta prema nevoljnicima ostaje ista kao tridesetih godina prošlog stoljeća.

Na novinarima i novinarkama, piscima i spisateljicama ostaje samo da je zabilježe za buduća pokoljenja.

U međuvremenu, vratimo se u današnju Hrvatsku, ministar vanjskih poslova Davor Božinović, naš čovjek formacijski odgovoran za push-back strategiju prema migrantima, predložen je za potpredsjednika Vlade zaduženog za koordinaciju ljudskih prava. Cinizam je to koji hrvatskoj i europskoj političkoj eliti izvrsno pristaje.