Dođe čovjeku žao Andreja Plenkovića. Umjesto na plaži, s obitelji, u ove vruće dane on radi četiri-pet poslova odjednom, poput »dragstora«, non-stop, 24 sata, i sve to za istu plaću!

Ovlašteni pregovarač Pučana Andrej Plenković ovih dana boravio je daleko od kuće, pokušavajući sašiti novo odijelo europske vlasti da nikome ne bude tijesno, niti bilo kome predugačko. Kamenog lica, poput Sfinge, pred kamerama je odolijevao Andrej Plenković pitanjima novinara ne odajući tajne što to trideset sati u komadu smišljahu on i ostali bijeli ovratnici.

Istodobno, hrvatski premijer Andrej Plenković, za istu plaću plus devizne dnevnice, morao je voditi računa o stabilnosti vladajuće koalicije koja se uzjogunila, od HNS-a do Milorada Pupovca, zbog ministra Lovre Kuščevića, poznatijeg pod nadimkom Kućević.

Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković tog istog Kuščevića poslao je u stranački samostan ili kućni pritvor kako bi, dok on provodi besane noći u Bruxellesu, poštovao zakon šutnje.

Što će učiniti s nekretninskim recividistom, ministrom državne imovine Goranom Marićem, te svojim stranačkim potpredsjednikom Milijanom Brkićem, koji je dao iskaz DORH-u, priznavši jedino da nije Nostradamus, Plenković nije stigao ni misliti. Kao hrvatski premijer Andrej Plenković trebao je zastupati i interese Hrvatske u zajedničkoj nam domovini EU-u koju, nažalost, ne vežu ni bratstvo, a još manje jedinstvo, a opet ne oštetiti svoju pučansku kožu u čijoj sigurnosti gradi svoju političku karijeru.

Postoje u Bruxellesu i privatni poslovi Andreja Plenkovića koji su isplivali na površinu njegovom barem kuloarskom nominacijom za jednu od najviše četiri europske funkcije, o čemu Andrej Plenković, trenutačni predsjednik Vlade RH, itekako mora voditi računa, upravo zbog svog terenskog rada i razdvojenog obiteljskog života. I kada smo već pomislili da od svih tih silnih poslova koje Andrej Plenković istodobno mora obavljati, ne da nema vremena spavati već ne stiže ni do toaleta, on se osobno uključio i u predsjedničku kampanju u Hrvatskoj, ušavši u ring sa Zoranom Milanovićem umjesto Kolinde Grabar-Kitarović koja se to još uvijek ne usuđuje!

Svemu je kameno lice Sfinge koje je pred novinarima nosio Andrej Plenković odolijevalo, samo je eksplodiralo na provokaciju SDP-ovog predsjedničkog kandidata kako se još uvijek nada »da Plenković može postati predsjednik Europske komisije, jer jedino takav ishod može ublažiti štetu koju hrvatski premijer svojim potpuno privatnim ponašanjem sprema našim interesima u EU«. Nije Sfinga slegnula ramenima, počešala se kažiprstom po sljepoočnici i produžila dalje, već odbrusila Milanoviću ono što ne smije Kuščeviću, kako mu je »bolje da šuti nego da komentira nešto o čemu ne zna što se zbiva«.

I usput dodao ono isto što je dan ranije Milanoviću poručio HDZ spominjući lex Perković, kako je »uspio par dana prije nego što smo ušli u EU uništiti ugled Hrvatske u najvažnijoj članici EU-a«.

Milanović je jedva dočekao Plenkovićevu povratnu loptu, i to na volej, doduše ne spominjući mu uzora Franju Tuđmana koji, da se to od njega tražilo, a zna se i zašto, Perkovića nikada ne bi izručio Njemačkoj, već ga nazivajući njegovim rječnikom »Velikim dedramatizatorom«.

Usput mu je na radost publike uvalio i »Balkanskog špijuna«, parafrazirajući Iliju Čvorovića (»Mene ako se sete na Dan bezbednosti, sete se. Ako ne, ništa, nikom ništa«).

Tako je Milanović, »prinoseći Plenkovićevoj pažnji da u Bruxellesu predstavlja hrvatske interese«, zapravo poručio da on, kao »Predsjednik s karakterom«, kako se reklamira, kao svog protukandidata uopće ne doživljava aktualnu predsjednicu, već premijera s kojim bi valjda htio izravnati račune iz prošlosti.

Ta Čvorovićeva ideološka paranoja kod Milanovića bi mogla postati i najveći problem njegove predsjedničke kampanje.

Ili, kao što bi to rekao Ilija: »E pa oće centrala da pogreši jednom, ali ne sto puta. Slušajte, druže, možda ste dobili pogrešan broj, al ste dobili onoga kog ste tražili…«.

Ili pogrešnog predsjednika. Kako u EU-u, tako i u Hrvatskoj.