Nema povratka na staro – s tim sloganom Zoran Milanović je 2016. godine kao predsjednik SDP-a vodio izbornu kampanju za svoj drugi mandat predsjednika vlade. I izgubio. Sada se vraća u političku arenu kao kandidat SDP-a za Pantovčak, no čini se da je svoj stari slogan zaboravio. Milanović želi povratak na staro.Iako svi njegovi prijatelji tvrde da je Milanović u međuvremenu sazrio, da više nije impulzivan i ne brza, čemu u prilog ide i činjenica da je cijelo ovo vrijeme pretkampanje odšutio, do ovoga za njega poželjnoga scenarija, da postane jedini kandidat SDP-a, došlo je zapravo na isti način na koji je Milanović i ranije funkcionirao. Putem neimenovanih objava u medijima praktički je »ucijenio« Davora Bernardića, kojemu onda nije preostalo ništa drugo nego pristati na to. Naime, Milanović je putem svojih trbuhozboraca u stranci i puštenih medijskih informacija jasno poručio da neće pristati na predizbore, što podrazumijeva da se druga dva moguća kandidata, Tonino Picula i Ivo Josipović, bolje sami povuku. Inače će, poručivao je diskretno, on na izborima za Pantovčak nastupiti kao nezavisni kandidat i tada izborna pobjeda, dođe li do nje, neće biti SDP-ova nego jednako i GLAS-ova, HSS-ova i drugih koji ga podrže. Na valu, pak, dobrog rezultata koji je prije tri tjedna ostvario na euroizborima, Bernardić je pomislio kako bi bilo dobro da sada porazi HDZ i na predsjedničkim izborima i nastavi taj blistavi niz, te je povjerovao u Milanovićev blef. Situacija je sazrijevala u smjeru da su i Picula i Josipović progutali tu gorku pilulu i odjavili se tiho i dostojanstveno. Tada je Bernardić naručio i dvije ankete, među članovima i među biračima, i doista obje su pokazale da Milanović bitno odskače od ostalih (a u anketi je bio, primjerice, i Rajko Ostojić), te nije bilo druge nego podržati ga.No, da Bernardić nije nasjeo na Milanovićev blef, bivši premijer zapravo na te izbore vjerojatno ne bi ni izašao – druge stranke koje ga podupiru skucaju s lovom, a i infrastrukturom, a generalska ekipa s kojom se Milanović u jednoj fazi rado družio, jasno je, nikada neće javno stati iza njega, posebno sad kad na desnici cvjeta tisuću cvjetova. No, Bernardić to, čini se, kao da nije sagledao. Jednostavno se pomamio za još jednom mogućom izbornom pobjedom, koja je za njega win-win, i tako je Milanović postao kandidat. Naime, ako Milanović pobijedi Kolindu Grabar-Kitarović, Bernardić je dok je živ, a mlad je, učvršćen na čelu SDP-a, možda se čak već vidi i u Banskim dvorima kao premijer. A ako Zoki pak izgubi, tada to nije njegov problem. Milanović je forsirao da ide, pa će i eventualni poraz ići njemu na nos.I doista, kad se sve sagleda, Zoran Milanović je sigurno najbolji kandidat koji će se naći kontra Kolindi, Mislavu Kolakušiću i Miroslavu Škori. To potvrđuju i ankete, koje ga lansiraju direktno u drugi krug.Ali, postoji jedno veliko ali: pitanje je naime koliko će birača na ljevici, koji već pet godina čitaju o sukobima u SDP-u, sada povjerovati u njihovo zajedništvo? Ta njihova koalicija pomalo je nehigijenska, ona sugerira da su dečki u SDP-u za vlast spremni progutati svako – beep – načelo. Gdje su sada međusobne uvrede o vjevericama i voluharicama, gdje su uvrede o tome da je mladom šefu SDP-a »s 27 godina prvi posao bio tek u Saboru, mojom greškom«, gdje su tvrdnje o tome da se njih dvojica nikada zajedno neće naći čak ni na istoj fotografiji? Neki su zbog tih sukoba isključivani iz stranke poput Miranda Mrsića, neki su sami izašli poput Milanke Opačić ili Ane Komparić Devčić, neki su suspendirani poput Peđe Grbina ili Hajdaša Dončića. Što sad? Puj, pike, nikom ništa.Zoran Milanović zaslužio je pobjedu, jer Hrvatsku može vratiti na put građanske i moderne države. Ali kako, u ovakvim okolnostima?
Komentar
TIHANA TOMIČIĆ Nema povratka na staro?
Tihana Tomičić
15. lipanj 2019 17:32