Problem je to što institucije unutar Ministarstva zdravlja i Liječničke komore ne samo da ne vide nikakve nepravilnosti u ilegalnim djelatnostima, nego to štite i zataškavaju
Njegovi romani šokiraju brutalnim, krvavim scenama, a još više amoralnošću i okrutnošću glavnih aktera, koji su samo metafora društvenih devijacija. Doktor Ivo Balenović, autor odličnih romana »Metastaze« i »Ljudožder vegetarijanac«, po kojima je Branko Schmidt snimio filmove, iz korumpiranog je zdravstvenog sustava pobjegao u književnost. Kako mu je krenulo, uskoro ćemo imati posla s doktorom za književnost…»Ljudožder« je nedavno doživio premijeru u zagrebačkim kinima, a ovih bi dana u ruke čitatelja trebao dospjeti i novi roman »2084 – Ne ponovilo se« u kojem Balenović na crnohumorni način ponovno progovara o gluposti i truleži hrvatskog društva.
Prvo što šokiranom čitatelju padne na pamet nakon što pročita »Ljudoždera vegetarijanca«, ali i odgleda film, jest je li istina to što u romanu piše. Treba li nas biti strah odlaska ginekologu?
– Liječnički posao je zahtjevan, odgovoran i stresan, hijerarhijski jasno ustrojen, stoga mislim da je književnost, ali i druge grane umjetnosti, bijeg od svega toga u nešto potpuno suprotno. U svijet mašte i improvizacija.
– Roman je metafora mnogih nepravilnosti u zdravstvenom sustavu, ali i društvu. U njemu kroz pojedinca prikazujem način rada, ponašanja i razmišljanja malog dijela struke ogrezlog u kriminal. Zapravo, to je moja percepcija takvih ljudi, ali ne mora značiti da sam u pravu. Naravno da većina liječnika savjesno i pošteno radi svoj posao i nikoga ne treba biti strah odlaska liječniku, pogotovo ako se poštuju protokoli.
Nelegalni abortusi
Je li istina da se nelegalni abortusi u hrvatskim bolnicama obavljaju u četvrtom, pa i šestom mjesecu trudnoće? Jeste li tome svjedočili?
– Ne, nisam tome svjedočio, radio sam u rađaonici. To su stvari o kojima se priča, to znaju i ljudi koji nisu ginekolozi. Ne bih rekao da se to događalo u bolnicama, možda po nekakvim ambulantama.
Slučaj pacijentice i djeteta preminulih na porodu očito je preslikan slučaj Dragice Ivankić, koja je, zajedno s novorođenčetom, prije nekoliko godina u zagrebačkoj bolnici Sv. Duh preminula zbog liječničke greške, a slučaj je krivotvorenjem dokumentacije nastojao zataškati dr. Asim Kurjak. Kako komentirate činjenicu da su trojica liječnika nedavno nepravomoćno oslobođena optužbe za nesavjesno liječenje i smrt rodilje Ivankić?
– Sve što znam o slučaju doznao sam iz medija, a to nije dovoljno za formiranje mišljenja, pa se ne bih upuštao u komentare. Ono što je najstrašnije u svemu jest pokušaj predstojnika klinike da zataškava slučaj, odnosno prebaci krivnju na druge.
I sami ste se našli u aferi: roditelji Dominika Pitre za njegovu invalidnost krive upravo vas i privatnog ginekologa koji je, iako nije imao ugovor s bolnicom Merkur, asistirao porodu i to naplatio. Osjećate li se odgovornim za invalidnost djeteta?
– Privatni ginekolozi godinama su sustavno dolazili u KB Merkur samostalno voditi porode i izvoditi kirurške zahvate svojih pacijentica. Mislim da bi za to, osim tih liječnika, trebali odgovarati svi po zapovjednoj odgovornosti, a ne liječnici bez mogućnosti donošenja odluka o njihovom radu. Hijerarhijski ustroj u medicini je vrlo dobro poznat i ja sam se toga striktno držao. Više ne bih htio komentirati jer je proces u tijeku.
Trgovanje jajnim stanicama
Što je bilo presudno za vaš odlazak iz zdravstva? Je li to bio slučaj Pitra?
– Otišao sam jer sam bio nezadovoljan načinom i organizacijom rada. Slučaj Pitra je možda bio povod.
Možete li, kao bivši insajder, reći je li bilo manipulacije odnosno trgovanja jajnim stanicama u hrvatskim klinikama?
– I o tome znam samo iz medija, no nije mi teško povjerovati da je to istina.
Jeste li prijavili slučajeve korupcije kojima ste svjedočili i kako su oni završili? Tko su ti ljudi koji pripadaju, kako kažete, maloj grupi liječnika-kriminalaca na vodećim pozicijama? Možete li ih imenovati?
U jednom ste intervjuu dobro uočili da je problem što se društveno dno proteže do samog društvenog vrha naše zajednice i tu nastaje apsurd i pitanje jesu li dno ljudi koji krše zakon iz puke nužde ili dobro potkoženi ugledni političari, liječnici i poduzetnici koji svjesno krše zakone radi zadovoljavanja vlastitih primitivnih nagona.
– Da, to je, na žalost, stvarnost i tragedija našeg društva. Oni koji svjesno krše zakone dobro su upoznati s njima.
Licemjerje na djelu
– U travnju. Radnja romana se odvija unutar Big Brother kuće, u dalekoj budućnosti. S vremenom među natjecateljima dolazi do različitih interakcija, njihovi se odnosi produbljuju, rađaju se ljubavi i mržnje, ostvaruje zajedništvo, a životi im dobivaju novi smisao. Naravno, sve je to unaprijed zadano i strogo kontrolirano…
Jedna od glavnih uloga u vašem novom romanu pripada Milovanu, djetetu iz epruvete koje se nakon neuspjelog pokušaja umjetne oplodnje uspjelo razviti tek do debelog crijeva. Što poručujete svećenicima i političarima koji se pačaju u asistiranu reprodukciju?
– Milovan je jedna od najsenzibilnijih osoba u romanu iako se nakon neuspjelog postupka umjetne oplodnje razvio tek do debelog crijeva. Kroz njega progovaram o licemjerju određenih struktura koje se bave stvarima kojima nisu dorasle, niti je u njihovoj ingerenciji. Problem umjetne oplodnje treba ostaviti parovima bez djece i stručnjacima, a ne političarima, svećenicima ili filozofima. Licemjerno je raspravljati o etičnosti zamrzavanja zametaka i o tome kada počinje život dok se naši vojnici bez pogovora šalju u najopasnija područja (Afganistan), a crkvu potresaju pedofilski skandali. Podržavam novi zakon koji će omogućiti zamrzavanje zametaka, odnosno sve što će dovesti do novog života.
Otkaz i – mir
Ima li u raznovrsnim hrvatskim realityjima supertalentima posla i za dječju pravobraniteljicu s obzirom na veliku količinu uvreda kojima voditelji obasipaju mlade ljude?
– Ne pratim puno takve emisije, ali mislim da bi tu bilo posla za dječjeg pravobranitelja, ali ne samo njega. Mislim da tu ima i kršenja ljudskih prava. Neki ljudi nastupaju jer su gladni, iz nužde. Nad drugima bi prije nego što nastupe u takvim emisijama trebalo provesti psihijatrijsko vještačenje i ako se utvrdi da su smanjeno uračunljivi, a pretpostavljam da dio tih osoba jest, onda bi svakako to trebalo zabraniti.
Što je s najavljivanim romanom o korumpiranim novinarima koji su se uortačili s političarima?
– To je tek ideja za scenarij koji ću razraditi s redateljem Brankom Schmidtom.
Davanjem otkaza odrekli ste se svog medicinskog zvanja. Od čega i kako živite?
– Živim od pisanja, što je mnogo teže i neizvjesnije, ali barem imam svoj mir.
Kako su vaši kolege liječnici, ali i obitelj reagirali na napuštanje profesije? Negdje sam pročitala da su vam i brat i sestra liječničke struke.
– Brat i sestra su stomatolozi. Obitelj je to prihvatila i dala mi je veliku podršku. Mislim da je najpoštenije napustiti posao kojim čovjek nije zadovoljan.
