Poznati njujorški chef Peter Miletic boravi u Istri

Amerikanci su izbirljivi, istovremeno čitaju kuharice i dijete

Barbara Ban

Moji susjedi su bile poznate ličnosti, većinom imućni Njujorčani, ali i zvijezde poput Paula Newmana i njegove žene, zatim Roberta Redforda i mnogih drugih.

Amerikanci možda jesu ljubitelji fast fooda, ali dobro znaju što hoće. Vole finu hranu, točno odabrana vina, posebno francuska i talijanska, a u zadnje vrijeme argentinska i južnoafrička. Vole »high class« i spremni su to platiti. Kod kuće imaju niz kuharica, ali i bezbroj knjiga kako smršaviti, priča nam kroz smijeh poznati njujorški chef Peter Miletic, Beograđanin sa stalnom adresom u SAD-u već pedeset godina.   

 


Bez centa


Ovaj je ugledni 73-godišnji kuhar, naime, ovih dana u Balama gdje se održava poznati Last Minute Open Jazz Festival. U konobi Kamene priče organizatora festivala Tomislava Pavleke gostuje za dane festivala i priprema svoje kulinarske kreacije, ponajviše specijalitete sjevernotalijanske kuhinje.


To, prije svega, radi iz hobija i ljubavi jer jednostavno ne može bez kuhinje, čak i kada je na godišnjem odmoru kojeg provodi u Opatiji, Balama, Beogradu te Crnoj Gori nakon čega se vraća u SAD. Zato u Kamenim pričama ovih nekoliko dana radi bez centa, veli. Samo za dobru zabavu i da ubije dosadu. Čak i sam svojim novcem nabavlja namirnice među koje jedino ne spada zelena paprika koju Amerikanci, kaže, nikako ne vole. 




Upravo je takvim jelima, u što, naglašava, ne spadaju pizza i mesne okruglice, oduševio bogatu klijentelu multimilijunaša i poznate »face« koje su zalazile u njegov poznati restoran In Vino koji je više od dvadeset godina držao u luksuznom dijelu New Yorka na Madison Avenueu. 


 Imao sam strahovitu klijentelu. Moji su susjedi bile poznate ličnosti, većinom imućni Njujorčani, ali i zvijezde poput Paula Newmana i njegove žene, zatim Roberta Redforda i mnogih drugih. Vrlo su izbirljivi, sve mora biti lagano bez masti, delikatno i ukusno. Ne možete im uvaliti lazanje ili mesne okruglice i slične gluposti. Sjevernotalijanska kuhinja uključuje maslac, limun, bijelo vino i svježe biljke. To vole i cijene. Taj sam lokal otvorio još 1972. godine i bio je otvoren 25 godina. Potom sam taj isti lokal otvorio na Hilton Head Islandu gdje sam u jednom luksuznom resortu radio do lani. Tada sam ga zatvorio, ali razmišljam opet o tome da ga otvorim na jesen kada se vratim u SAD, priča nam ovaj kuhar koji se na njujorškoj gastronomskoj i restoranskoj sceni probio prije svega jednostavnom i finom talijanskom kuhinjom začinjenom svježim začinima.    

Opstaju samo najbolji


– U New Yorku se nije lako probiti i opstaju samo oni najbolji. Kada sam počeo raditi bilo je puno lakše nego danas jer nije postojalo toliko birokratskih prepreka. Danas je tamo gotovo kao i u Hrvatskoj. A ovo ovdje što se događa je još i strože. Kod vas vlada pravi fašizam. Nevjerojatno mi je da se i za jedno pivo mora izdati račun koji ide u poreznu upravu. To ubija male privatnike. Ovdje je teže baviti se ugostiteljstvom nego u Americi, tvrdi Miletic.


 A u New Yorku danas se može uspjeti jedino ako si iznimno dobar jer inače propadaš. Prosječna cijena obroka u finom restoranu s boteljom vrhunskog vina košta od 100 do 120 dolara po osobi.  – Njima ne možeš ništa podvaliti jer točno znaju što hoće i koliko to može koštati. Mjesečna renta najma lokala je od 22 dio 25 tisuća dolara i ti moraš biti spreman zaraditi više kako bi opstao. Zato je kvaliteta jedino rješenje, veli nam on. On je pak svoje goste obarao s nogu školjkama i jednostavnim jelima za čiju je pripremu potrebno jako malo vremena jer kaže da se inače gubi okus namirnice. 

Dodaje i da je na restoranskoj sceni veoma bitno ime chefa.


– U New Yorku gosti prate chefa. Gdje on ide i oni idu za njim. Neki lokal dobiva na popularnosti ako neki chef samo tamo gostuje ili pak je za njih izradio jelovnik. A plaća je takvih zvijezda od 150 do 200 dolara dnevno. Trenutno je u SAD-u najomiljeniji chef Mario Batali. Takvi chefovi rado su viđeni i na TV kanalima koji se bave kuhanjem. U moje zlatno doba dok sam radio u New Yorku toga nije bilo, priča nam Miletic koji je iz tadašnje Jugoslavije otišao u SAD zbog kako kaže »komunističkog terora«.


 Što se tiče istarske, ali i hrvatske turističke ponude te kuhinje, nema baš prevelike riječi hvale, iako priznaje da u Istri nije jeo po mnogim restoranima. – Ono što sam probao u Istri i Opatiji nažalost nije ništa spektakularno. Vama treba kvalitetniji pristup gastronomiji da biste bili dobri. I kruh vam je užasan, smatra on. 

Kaže i da je žalosno što su često turistička središta zapuštena, puna smeća i neuredna što si jedan turistička zemlja ni u kom slučaju ne bi smjela dozvoliti. Veli da Amerikanci ne znaju za Istru, već da posjećuju razvikane zemlje poput Francuske i Italije, ali da se ne libe posjetiti i egzotičnije zemlje. Egzotičnom smatra i Hrvatsku, međutim veli da joj nedostaje jača marketinška probitačnost u SAD-u da bi bila prepoznatljivija.