Najveća pobjeda Rijeke je – Rijeka! Večeras, naime, dok se sunce bude skrivalo iza Učke, Kantrida će biti puna kao jaje (navijača i veselja) zbog riječke momčadi. Europska je utakmica, nakon četiri godine, ali Rijeka zove. Nije kao nekada kada se dolazilo zbog Dinama ili Hajduka, Partizana ili Zvezde, pozornost plijeni sastav Matjaža Keka i predsjednika Damira Miškovića. Velšani bi mogli biti tvrdi orah, kao što je moguće da navijači ispiju bačvu otočnog piva radosti zbog revije golova. Ali Kantridu će večeras puniti – Rijeka ponosa. Temperatura rapidno raste, nije važno tko je na drugoj strani terena, igra – Rijeka! Najveći je to uspjeh Damira Miškovića (i suradnika) u godinu i pol rada. Otkako su preuzeli ruzinavu olupinu. 

   Kek je prošle sezone osvojio treće mjesto i nakon četiri godine Rijeka opet igra međunarodne utakmice. Do snova je stigla poslije dva deveta i jednog jedanaestog mjesta, Kantridom je prodefiliralo čak osam trenera. Od Roberta Rubčića do Matjaža Keka. Od predsjednika Ivana Vanje Frančiškovića (preko Turčića i Komena) do Damira Miškovića. Više ništa nije isto. Letvica je na domaćoj sceni visoko podignuta, Europa je nagrada navijačima i avantura. Valja pokušati stići što dalje, u svakom slučaju prva je prepreka – predjelo. Objektivno Velšani ne bi smjeli biti u stanju pomutiti raspoloženje, dobru atmosferu, bez obzira na to što opreza nije nikada dovoljno… 

   To najbolje zna Matjaž Kek koji će u 75. međunarodnoj utakmici HNK Rijeka tražiti ekipu pod visokim naponom. Traje 51 godinu riječka europska priča, od 27. svibnja 1962. u Obrehausenu (Rappan Kup), a Kek je trinaesti kormilar. Počeo je Angelo Zicovich (bio je i trener ljubljanskog Mercatora!), nastavili su Stojan Osojnak, Gojko Zec, Dragutin Spasojević, Miroslav Blažević, Josip Skoblar, Nenad Gračan, Zlatko Kranjčar, Elvis Scoria, Dragan Skočić, Zlatko Dalić i Robert Rubčić. Povijesne utakmice odigrali su Blažević (Juventus 0:0) i Skoblar (Real Madrid 3:1), tužne predstave Kranjčar (St. Patrick 3:2, 0:1) i Dalić (Renova 0:0, 0:2), kao što ćemo uvijek pamtiti poraz u Luksemburgu (2009) s braćom Sharbini (prije prodaje Hajduku), na terenu. Druga vremena. Danas je Rijeka ozbiljan klub s vizijom. Jasna je strategija razvoja. O čemu će večeras svjedočiti ljudi na stadionu. Ponavljamo, na utakmicu se dolazi zbog Rijeke. 

  Teško je kazati hoće li Kek ostati dosljedan i još jednom »istrčati« u trenirci i svojoj tradicionalnoj kapi (nije želio otkriti čaroliju kape…) ili će kupiti odijelo za – europsku svečanost. Slovenski Napoleon je izuzetno motiviran, a to je najvažnije.